SLAVONSKI BROD - Dočekao nas je u svom domu dok je čuvao najmlađu kćer, tri i pol godine staru Violetu. Sin Vedran (10) i kćer Vedrana (8) bili su u školi, a supruga na poslu. - Nije mi problem brinuti o njoj. Tako je mirna i evo vidite spava sada nakon što smo se izigrali - govori nam Milan Mitrović, 32-godišnji Rom dok brižno dekicom pokriva usnulu kćer.

Kasnije će, kad se supruga vrati, ona preuzeti brigu o djeci jer on mora na posao. Posao koji je prvotno, sa željom za poticanje mladih Roma na obrazovanje, želio raditi volonterski. - Nakon što je pokrenut Win-Win projekt koji se odnosi na predškolski program romske djece njegovo provođenje bilo je dovedeno u pitanje zbog nepostojana osobe koja bi toj djeci bila pratnja na putu od Naselja do škole na Jelasu. Ja sam se tada ponudio raditi volonterski, jer mi je stalo do toga da djeca uče i obrazuju se jer samo tako možemo ići naprijed. Na kraju su se za taj moj angažman iznašala sredstva tako da radim do svibnja do kada traje projekt. Iako sam službeno samo pratnja za trajanja projekta rado asistentici u školi pomažem s tom djecom - kazao je Milan Mitrović, koji svojim primjerom potiče mlade iz slavonskobrodskog Romskog naselja na obrazovanje i redovno pohađanje nastave.

A nekada, dodaje sa smijehom, nije bilo tako. Iako je osnovnu školu završio s vrlodobrim uspjehom te je volio učiti tijekom srednjoškolskog odgoja susreo se s neprihvaćanjem od strane dijela profesora zbog čega je odustao od srednje škole. Ali ne i od ulaganja u sebe i u svoju edukaciju. - Završio sam u Centru za obrazovanje odraslih za trgovca. Nakon toga sam polagao i položio i za upravnog referenta. Danas s 32 godine upisao sam fakultet za odgojno obrazovne znanosti, predškolski odgoj, do sada sam dao sve ispite, a ne kanim tu stati - s puno optimizma govori ovaj mladi Rom, koje, je itekako stalo da njegovim stopama krene što veći broj mladih iz Romskog Naselja koje broji oko 1900 stanovnika. 

- Ponosan sam što mi neki od njih kažu kako sam im uzor i inspiracija. To je lijepo, jer činjenica želimo li uspjeti u životu moramo početi raditi na sebi kako bismo postali konkurentni na tržištu rada. Ja sam evo nedavno da tako kažem lobirao kod dvoje srednjoškolaca da nakon mature nastave i krenu na studij. Rekao sam kako ću im pomoći oko priprema i onoliko koliko ja mogu i uistinu bih volio da krenu mojim stopama. Sama činjenica da imam 32 godine i da studiram pokazuje njima da se može ako se hoće. No da bi uspjeli u višem i visokom obrazovanju oni moraju imati predznanje zašto je nužno da ne dobivaju dvojke samo da bi prošli, nego da svoje ocjene uistinu zasluže. Jer kad imaju znanje onda jednostavno su mentalno snažniji i samouvjereniji, no vrlo često je kod Roma problem taj što imaju vrlo nisko postavljene ljestvice uspjeha. Kad razbiju tu barijeru u glavi da nije vrh završiti srednju školu, nego da mogu postići i više onda će moći uspjeti - priča Milan, dodajući kako njegovih dvoje školaraca vole učenje, i odlikaši su, a sve troje djece priča jednako dobro i rumunjski i hrvatski jezik. Ponos ne krije i sretan je što je zapravo svojim ulaganjem u sebe najveća inspiracija upravo njima. A koliko je on ponosan na svoju djecu, toliko je i njegov otac Neđeljko sretan i ponosan na svog sina. - Primjer je moj sin mnogim Romima kako mogu raditi na sebi - ponosno je kazao Neđeljko. A mi bismo rekli Milan Mitrović svojim je primjerom, svojim radom na sebi, svojom upornošću primjer i nama, a ne samo njima, kako se u životu može uspjeti u svemu što se dovoljno jako želi.