U Zagrebu je preminuo, 17. veljače 2017., dr. Marko Veselica. Mučenik za Hrvatsku, od nje ništa uzeo nije, a dao joj je sve što je mogao, i svoju slobodu.

Dr. Marko Veselica bio je optužen i osuđen samo i isključivo za znanstveno poimanje problema o kojima je pisao i govorio, samo za ono što je pisao i govorio.  

U cijelom narodu je doživljen kao simbol žrtve komunističkoga totalitarnog režima. Dva puta su ga komunističke vlasti Socijalističke Republike Hrvatske osudile na strogi zatvor: prvi put na 7 godina robije kao prvooptuženog s još deset uhićenih (dr. Franjo Tuđman, dr. Šime Đodan, Ante Bruno Bušić, Vlado Gotovac, dr. Hrvoje Šošić, Jozo Ivičević Bakulić, Zvonimir Komarica, Ante Bačić, Vlatko Pavletić i Ante Glibota) za Hrvatsko proljeće, hrvatski demokratski pokret u kojem se usudilo govoriti o malo više slobode, i u kojem su se tražili "čisti računi", odnosno da novac ostaje tamo gdje je zarađen, a ne da ide u Beograd i da ga se odatle raspoređuje.

Dr. Marko Veselica bio je optužen i osuđen samo i isključivo za znanstveno poimanje problema o kojima je pisao i govorio, samo za ono što je pisao i govorio. On se u znanstvenim radovima pozivao na službene podatke službenih institucija SFRJ i na različite komunističke autoritete, ponajviše na Kardelja. Ali ga se, unatoč tome, proglasilo krivim jer je sudac vidio bitno drugu "namjeru" onoga tko se tim podatcima služi. Marko Veselica osuđen je za djelo "kontrarevolucionarnog napada na državno i društveno uređenje iz čl. 100 KZ" na sedam godina robije i četiri godine izgona iz javnosti.

Marku Veselici komunističke vlasti uništile su egzistenciju. Bio je perspektivan mladi znanstvenik i profesor na Ekonomskom fakultetu, bio je i na usavršavanju u Engleskoj. Jedna, sigurno, velika znanstvena karijera prekinuta je najtežim zatvorskim kaznama najprije 1972. od sedam godina i četiri godine izgona iz javnosti, a onda 1981. (uhićen je 24. travnja 1981., a osuđen 9. rujna 1981.) na 11 godina i četiri godine izgona iz javnosti. Ovih drugih 11 godina robije i četiri godine izgona iz javnosti dobio je zbog intervjua stranom novinaru (to je navedeno kao krimen!), glasilu "Der Spiegel". Od 1990. oni koji su osuđivali ljude na ovako drakonske kazne pričaju nam o demokraciji i uče po Hrvatskoj europejstvu one koje su progonili i zatvarali poradi intervjua jednom europskom novinaru.

Na pokopu dr. Marku Veselici 21. veljače 2017., kojemu je bilo nazočno nekoliko tisuća poštovatelja, glavni govornik bio je Dražen Budiša, dugogodišnji prijatelj i suuznik. U nadahnutom govoru ustvrdio je da griješe svi oni koji Marka nazivaju "hrvatskim Mandelom". Složili bismo se s tom tvrdnjom. Mandela se za svoju ideju borio i oružjem i atentatima. Veselica je bio daleko od svake pomisli za bilo kakvim nasiljem. Naprotiv, on je u patnji, a ne u nanošenju zla drugom pod bilo kojim opravdanjem, vidio iscjeliteljsku i pročićavajuću snagu ljudskog uma i duha.

PoputAnte Starčevića i Antuna Gustava Matoša hrvatstvo mu je bilo neodvojivo od etike. Možda je, što se toga poimanja tiče, on posljednji Hrvat Starčevićevog kova.

Na njega je u zatvoru pripreman atentat. Spasila ga je pažnja koju mu je poklonio veliki Papa Ivan Pavao II., koji mu je i pisao. Štitila ga je briga Amnesty Internationala. Bio je dva puta proglašen zatvorenikom savjesti na Zemlji. Snagu je nalazio u vjeri, kojoj se u zatvoru duboko posvetio, u ljubavi prema obitelji, prema domovini, u literaturi, napose u Dostojevskom. Supruga Božena i djeca bili su mu najčvršća podrška u preteškim danima zatvora komunističkoga totalitarnog režima.

Dr. Marko Veselica rođen je u selu Glavicama kraj Sinja. Otac Stipe-Petar poginuo je kao partizan u Kijevu kod Knina u listopadu 1944. Prije toga partizani su 1942. ubili i masakrirali njegovoga strica Antu. Ove dvije smrti ostavile su na dječaka silan dojam. Marko je u srpnju 1954. ušao u Partiju jer je u komunističkoj ideologiji vidio oslobađajuću snagu za široke sirotinjske slojeve. Kao dijete palog borca imao je dodatak koji mu je omogućio školovanje i studiranje. Diplomirao je i doktorirao u Zagrebu. Kao mladi profesor na Ekonomskom fakultetu počinje shvaćati da je rješenje nacionalnog pitanja predpostavka rješavanja drugih važnih društvenih problema. Kao uhićenik i zatvorenik komunističkoga totalitarnog režima, postao je simbol stradanja, otpora i nade za hrvatski narod.

Dr. Marko Veselica bio je na poseban način vezan s Brodom. Vezalo ga je istinsko prijateljstvo s dvojicom ljudi, Perom Katalinićem i odvjetnikom Mladenom Poštenjakom, čije je jedno pismo bilo uzeto kao corpus delicti protiv Marka. (Izvor: Posavska Hrvatska)