SLAVONSKI BROD – Gradska knjižnica Slavonski Brod jučer je, dan ranije zbog katoličke svetkovine i državnog blagdana Tijelova, tradicionalno, zanimljivim i dobro osmišljenim programom obilježila svoj spomendan.

Podsjećanje je to, kako je rekao Ivan Stipić, ravnatelj ove gradske ustanove, "na Knjižnicu koju su iz Garnizona JNA granatirali i zapalili jugooficiri, i na obnovljenu Knjižnicu" koja je, po riječima gosta u programu, Mirka Ćurića, predsjednika Društva hrvatskih književnika, Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski, "raznovrsnošću i kvalitetom programa jedna od najboljih gradskih knjižnica u Hrvatskoj". Stipić je ovom prigodom posebnu zahvalnost iskazao prema knjižničarkama i knjižničarima koji su i u ratnom Slavonskom Brodu brinuli se o knjigama i bili na usluzi građanima, a zahvalio je i bivšoj ravnateljici Branki Solina, Ministarstvu kulture RH, Županiji Brodsko-posavskoj i osnivaču i vlasniku Knjižnice - Gradu Slavonskom Brodu.

Uz navedenog književnika Mirka Ćurića i đakovački glazbeni duet Nikolina Tomić - Josip Molnar, glavni gosti i sudionici programa bili su najmlađa 'po stažu' u Društvu hrvatskih književnika, hrvatska književnica Ružica Martinović Vlahović i hrvatski književnik Josip Prudeus

Najmlađa hrvatska književnica

Vjerujemo kako će Ružica Martinović Vlahović razumjeti zašto u članku, ovaj puta, više pozornosti posvećujemo Joži Prudeusu, a za nju tek ćemo reći kako je nazočnima, u punoj Velikoj dvorani Gradske knjižnice, govorila o svojem književnom radu, motivaciji i motivima te razlozima postupnog prelaska s kratkih pjesničkih formi i pjesama na sve dulje pa sve do romana (nedavno predstavljeni roman "Smaragdna rijeka"). Martinović Vlahović je pročitala nekoliko svojih kratkih poetskih formi u haiku i haibun maniri.

Lucidnost i neiscrpna stvaralačka energija 

Jedan od najproduktivnijih ne samo brodskih, kako sam sebe zavičajno i stvaralački situira, autora - hrvatski književnik, pjesnik, aforističar i što još ne, ali prije svega i nada sve dobar čovjek britka uma, Josip Prudeus, Joža, bio je među dragim gostima i sudionicima obilježavanja Spomendana Gradske knjižnice Slavonski Brod. Iako rođenjem Samoborac (rođen je 1944.) , djetinjstvo je proveo i školovao se, od osnovne škole, brodske gimnazije do Pedagoške akademije u Slavonskom Brodu gdje je i živio dok je, kasnije, sve do 1972. godine, učiteljevao najprije u brodskoj osnovnoj školi na Budainci, a potom u u Sibinju.

Nakon sloma 'Hrvatskog proljeća' privremeno se 'sklonio' na Rab, a zatim je službovao u Bregani i na koncu u Samoboru. Predavao je hrvatski jezik, povijest i vjeronauk.

Šteta je što u Županiji i Gradu, prilikom dodjeljivanja godišnjih priznanja, ne sjete se Jože Prudeusa. Tomu ne može bit kompenzacija ni činjenica što su mu priznanje odali i dva živuća pape, Benedikt XVI. i papa Franjo. Ali može biti povod da se županijski i gradski oci zamisle.

Pjesnik pod malim odmorom

Prudeus je pedagog. On kaže - primarno. A „pjesnik pod malim odmorom". Drugi su rekli da je izvrstan i pedagog i književnik, pjesnik. Zato su, među silnim nagradama i priznanjima, i one najviše: Nagrada za životno djelo Grada Samobora, (2004.) te Državna nagrada za pedagoški rad: „Nagradu Ivan Filipović" - za životno djelo za promicanje pedagoške teorije i prakse (2008. godine).

No, Prudeus je autor i više od 200 notnih zapisa i više od 25 knjiga od kojih su neke prevedene i tiskane na francuskom, talijanskom, njemačkom i švedskom jeziku.

Nekoliko godina Prudesus se je bavio promidžbom pa, uz to što je autor nekih od reklama koje u srednjoj i starijim generacijama bude nostalgiju ('Kiki' bomboni, 'Jamnička kiselica' za koju je nagrađen i na međunarodnom festivalu u Cannesu...) smislio je i nazive te reklamne slogane za stotinjak proizvoda široke potrošnje: „Piće naše mladosti" (Cocta) „Domaće je domaće" (Sljeme) „Kad je piješ osjećaš se bolje (Jamnička) ,Voće koje teče (Voćko), Borosana, Boroleta, Dorina, Dona, Mleko z bregov, Trinam, Bonko… za tvrtke Vupik, Imota... i čitav niz drugih.

Više od četvrt stoljeća, koliko je prošlo od kada je pokrenuo manifestaciju „Vrazova ljubica", u njegovom rodnom Samoboru održavaju se večeri ljubavne poezije posvećene Ljubici Cantilly i nesretnoj i velikoj ljubavi Stanka Vraza.

Od lijepoga do bizarnoga 

Njegove stihove uglazbili su vrsni i poznati hrvatski glazbenici među kojima su Arsen Dedić, Pero Gotovac, Julije Njikoš, Siniša Leopold, Nikica Kalogjera, i mnogi drugi, a ukupnog broja uglazbljenih pjesama se ne može ni sjetiti. Tijekom programa u Gradskoj knjižnici, uz video spot Ive Robića „Nigdar ga više" prisjetili smo se legendarnog 'Samoborčeka'.

Uz Prudeusa, pored svega dobroga i lijepoga što mu se u životu dogodilo i takvoga što se, zbog njega, dogodilo drugima, veže se i jedna bizarnost - Iako je, doduše naknadno, od HNS-a dobio priznanje kao autor imena „Vatreni", Prudeusu je, prethodno, zbog spora oko autorstva popularnog i komercijaliziranog imena Hrvatske nogometne reprezentacije, nakon desetljetnog natezanja po sudovima, bila blokirana mirovina na ime troškova HNS-ovog odvjetnika i to u ukupnom iznosu većem od 150 tisuća kuna!

Priznanje od dvojice papa

Šteta je što u Županiji i Gradu, prilikom dodjeljivanja godišnjih priznanja, ne sjete se Jože Prudeusa. Tomu ne može bit kompenzacija ni činjenica što su mu priznanje odali i dva živuća pape, Benedikt XVI. i papa Franjo. Ali može biti povod da se županijski i gradski oci zamisle.

Školi u kojoj je završio s karijerom nastavnika, Prudeus je s radošću podario sve što je tijekom 43 godina vrijednog rada skupljao. Zbirka se odnosi na 300 originalnih umjetničkih slika (među njima pedesetak originalnih Lackovićecih djela!), 200 keramika, 156 notnih zapisa pjesama, stotine DV-a, VHS-a, kao i 3.000 knjiga. Žalosti nas činjenica da je ta zbirka u opasnosti od propadanja, ali raduje nas naznaka kako bi ju Joža, zbog neprimjerenog odnosa prema vrijednim umjetničkim djelima i dokumentarnoj građi, mogao izuzeti od škole u Samoboru a, kako je rekao, rado bi ju poklonio Slavonskom Brodu ili Sibinju.

Joža - u neponovljivom stilu

Kad je Prudeus u noći prije dolaska u Slavonski Brod na Facebooku napisao kako je vrijeme da za takve događaje nađe dvojnika, dobio je odgovor kako bi dvojnik morao šutjeti, jer dok progovori, odmah će ga 'skužiti'. Joža je neponovljiv. Ne može imati dvojnika. U svojem osebujnom stilu, tijekom programa, pozdravio je svoje bivše učenike i kolege, te svima u dvorani ispričao niz anegdotalnih situacija iz svojega iskustvom prebogatoga života. Uz 'Najbolju pjesmu' (valjda na svijetu!?) izgovorio je i jedan svoj antologijski haiku, ali nije propustio prokomentirati što misli o toj vrsti poezije ako joj autori nisu Japanci. Rekao je:

- Kad Hrvat pjeva haiku, to vam je kao kad Japanac zapjeva slavonski bećarac!

Premda je, zbog obiteljskih razloga, trebao odmah poslije programa krenuti nazad za Samobor, Jožini prijatelji i poštovatelji, koji su ga primjereno darivali, zadržali su ga još satima u Slavonskom Brodu.