SLAVONSKI BROD - Čim čuju da se glavna kapija otvara oni počnu lajati, veselo mahati repom i pozivati nas da ih pustimo da se istrče. Da se igraju. I to je ono što i nas čini sretnima. Ta radost koju pokazuju iako su ovdje svi došli zapravo na tužan način - priča veterinarski tehničar Darko Iličić, poslovođa u "Sretnoj šapici", slavonskobrodskom skloništu za nezbrinute životinje koje je u veljači krenulo s udomljavanjem pasa.

Iako sklonište trenutno ima kapacitet od 40 pasa, trenutno ih je 'u prostoru na kraju grada' smješteno 24-ero. Za njih je ovo, u odnosu na sve što su proživjeli, bolji život.

- Svi su došli neuhranjeni, a neki i teško ozlijeđeni. Imali smo dva psa s toliko teškim ozljedama da smo ih morali dati eutanazirati.  Imali smo jedan slučaj u Romskom naselju gdje je policija zvala komunalnog redara i oni su nas poslali tamo. Pronašli smo tamo tog psa kojeg je netko udario nečim po leđima i slomio mu kičmu, a onda ga je još čak ubo vilama. Mi smo ga dovezli ovamo, ali on je vršio nuždu pod sebe i kad je veterinar vidio sve to i obavio pregled zaključio je kako je najbolje rješenje olakšati mu muke jer izgleda da će se oporaviti nije bilo. On nije mogao na zadnje noge bilo ga je užasno teško gledati - priča Darko dok u ruci drži kujicu imena Aka. Ona je najmlađa stanovnica Sretne šapice.

Našli su je, po dojavi, u Podvinju, gdje ju je netko ostavio u kanalu. danas je zahvaljujući Darku i njegovom radnom kolegi Nikoli ona sretan psić, baš kao i bijela kujica koja je nađena na Poloju, a koju je, navodno, prema pričama, 'neka gospođa dovezla, pustila da izađe iza automobila a potom se odvezla ostavivši je'.

- Susrećemo se sa svakakvim pričama. Imali smo situaciju gdje su se majka i kćer dovezle do ograde Azila. Kćer je prešla preko ograde, majka joj je dodala dva psa i nakon što su ih 'ubacile' u dvorište otišle su. Nisu valjda znale kako je objekt pod video nadzorom tako da su vrlo brzo otkrivene. Policija je preuzela slučaj, a mi pse, od kojih je jedan već udomljen - kaže Darko.

Naime, ovo štene nije bilo teško udomiti jer je riječ o čistokrvnoj ženki haskija. - Kujicu je uzela djevojka čiji dečko ima 12 lovačkih pasa. Vidjela ju je u našem dvorištu dok je šetala s dečkom. Odmah je rekla da želi nju i ni jednu drugu i kad je veterinar obavio svoje, pregled, sterilizaciju, cijepljenje, čipiranje, preuzela je haskija. I vjerujte nitko sretniji od mene kad ih vidim zajedno kada tu u blizini šetaju - dodaje Darko.

I sestra udomljene ženke haskija mogla bi biti brzo udomljena. Uz njih u azilu ima još nekolicina čistokrvnih pasa, poput retrivera te mužjaka i ženke tornjaka. - Nažalost, teško za sada udomljavamo pse. Nudio sam tornjake ljudima koji imaju ovce, jer je riječ o psu 'pastiru' ali nitko ne pokazuje zanimanje - govori Darko koji je svojevremeno radio dresuru pasa i od tada se ne odvaja od njih. Voli ih i teško mu je kada vidi kako se netko iživljava na njima.

No s druge strane raduje ga svatko tko pokaže ljubav prema ovim veselim razigranim bićima željnim tek ljubavi i malo ljudskosti.

- Ima, srećom, ovdje i krasnih priča. Nedavno je ovdje došla majka s kćeri i sinom koji su izrazili želju za volontiranjem u skloništu. Dolaze tu svaki dan, hrane ih, šetaju, igraju se s njima - govori Darko. A u njegove riječi brzo smo se i sami mogli uvjeriti jer vrlo brzo, sestra i brat su došli u sklonište i bez puno riječi napunili ruke 'psećim slatkišima' i krenuli od boksa do boksa.

- Čim se sklonište otvorilo čula sam za to preko maminog prijatelja koji zna da jako volim pse. Nazvala sam došla i tu sam sada svaki dan. Mogu im pomagati, igrati se s njima što oni vole, mogu ih šetati. Čim preselimo u kuću sigurno ćemo udomiti jednog. Ljudi često kupe ili nabave psa prije nego shvate koliko je to velika obveza i onda ga prije čipiranja ostave jer je to skupo. A prvo bi trebali dobro razmisliti o svemu i onda odlučiti - poručila je 14-godišnja Andrea Gusak svima koji bez milosti odbace svoje pse.

Oni koji nisu čipirani u skloništu borave do udomljavanja. Uz stalnu veterinarsku brigu i skrb. No u skloništu znaju 'završiti' i psi koji imaju vlasnike. - To su psi koje nađemo bez nadzora na javnoj površini. Nakon što ih se dovede ovamo i nakon što veterinar pregledom utvrdi da su čipirani vlasnik se obavijesti o tome gdje se nalazi pas i da ga treba preuzeti. Dok troškove boravka, liječenja, čipiranja, sterilizacije pasa lutalica financira grad, smještaj pasa čiji su vlasnici poznati ide na njihov teret - pojašnjava Pero Jelinić, direktor Komunalca,koji dobio obvezu upravljanja skloništem iz kojeg svi koji to žele mogu udomiti psa ili više njih.

- Nažalost za sada ljudi više dolaze i gledaju nego što se odlučuju za konkretnu akciju tako da smo do sada imali tek dva udomljavanja. Iako su ovdje stigli uplašeni, neuhranjeni i u teškom stanju, sad izgledaju odlično, veseli su, razigrani, imaju hranu i vodu. No nedostaje im ono nešto više. Svi oni, iako im je ovdje dobro, radije bi se vezali uz svoje vlasnike te s njima dijelili svaki dan - dodao je Jelinić pozivajući građane na udomljavanje.

Od postojećeg broja dva će još sasvim sigurno pronaći svoje vlasnike. Jedan u ljupkoj 14-godišnjoj Andrei, koja će psa udomiti kada presele u kuću, a jedan u Nikoli koji o psima brine i skrbi svaki dan. No i svi ostali, jednom iznevjereni od ljudi, ipak im žele pružiti drugu šansu. Umjesto onih koji su ih šutnuli željno iščekuju one kojima će bez straha moći pružiti svoju sretnu šapicu.