POŽEGA - Na poslovima instruktora jedne od požeških autoškola, već četiri godine stalnog rada skupio je Daniel Peić (38). Za SBplus otkrio je kakav instruktor mora biti te što ga je navelo da i sam postane jedan od njih.

- Moj životni put je vezan uz vozila. Otac ima prijevozničku firmu te sam se i sam dosta bavio vozilima. Moj put je jednostavno bio takav da nastavim dalje. Smatram da je to posao s kojim se može opstati u Hrvatskoj te da su plaće uredne i sigurne. Kandidata ima jer je vozačka dozvola danas nužna - teško možemo biti zaposleni bez B kategorije. Što se samog instruktora tiče, on prvo mora biti smiren i staložen, pun strpljenja te prilagodljiv pojedinom kandidatu. Na kraju krajeva mora dobro poznavati tematiku i problematiku vožnje kako bi mogao znanje prenijeti na nekog drugog. - za SBplus kazao je instruktor Peić.

Svaki vozač je poseban na svoj način. Nakon jednosatne, a ponekad i dvosatne vožnje instruktoru dolazi drugi kandidat. Odgovorio nam je kako se nosi s različitim karakterima ljudi i to u jednome danu.

- U ovome poslu je vrlo bitno, za kandidata i instruktora, da upoznamo jedno drugo. Već prvi sat, ja kao instruktor, znam kakav bi kandidat mogao biti u vožnji. Adaptiramo se ponajviše prema njemu. Dajemo mu određene informacije u njegovoj domeni koje može shvatiti, ali i izvesti. Jednostavno odmah vidimo ima li kandidat nekakvo predznanje ili dolazi prvi put na mjesto vozača. - pojašnjava.

Kako i sami znamo, sjesti za volan po prvi puta nije lako. Suočava se tu sa strahom, neiskustvom te neznanjem većine kandidata, a evo kako to rješava instruktor vožnje.

- Većina ih je u strahu jer, ipak, prvi puta sjedaju iz vozačeve pozicije u vozilo te se pribojavaju da će već prvi sat ići u promet. To nije tako. Prvi sat je upoznavanje s vozilom na parkiralištu, a već iduće sate idemo na dijelove grada s manje prometa - u našem slučaju to je Sajmište i Babin vir. Nakon što ih naučimo osnovnim tehnikama i elementima upravljanja, možemo dalje u promet. - dodaje.

Već četiri godine radi kao instruktor, a posao mu nije naporan, no s vremenom postaje težak.

- Ova moderna tehnologija nam pomalo i otežava posao. Zbog toga što kandidati moraju odraditi sve sami u vrlo kratkom vremenu. To je specifičan posao, kandidat ima dvije do tri sekunde za reakciju, a treba to odraditi sigurno i na vrijeme.  Vozačima najveći problem predstavlja današnji tempo života - užurbanost, nepromišljenost, ne gledanje prometnih znakova i oznaka na kolniku. Ujedno, to su najveći problemi koji na kraju krajeva dovode i do prometnih nesreća. - govori nam.

Opće je poznato da u autoškolama, odnosno tijekom satova vožnje, svi vozači poštuju znakove i obraćaju pozornost na sva dešavanja u prometu. No, nakon dobivene vozačke dozvole, situacija se mijenja.

- Naravno nakon polaganja je neka druga priča koju nikako ne podržavamo. Mi bismo htjeli, voljeli i željeli da se svi ponašaju u prometu onako kako su učili u autoškoli. Tako bismo imali puno ljepšu sliku naše današnjice. - kazao je instruktor Peić.

Ispit vožnje najbitnija je točka svakog stjecanja vozačke dozvole. Doznali smo kakva je prolaznost kandidata te kako se naposljetku snalaze u prometu.

- Što se prolaznosti tiče u našoj autoškoli, bilo da se radi o propisima ili vožnji, ona je dosta visoka. Maksimalno se trudimo iskoristi potencijal nas zaposlenika, ali isto tako kandidata kako bi danas-sutra bio samostalan i siguran vozač na cesti. Na razini hrvatske prolaznost je nekakvih 50-ak posto što je slabo. Tijekom ispita vožnje, bitno je da kandidat zna prometna pravila i voditi računa da ih se pridržava. Također, moraju potisnuti tremu i paniku te probati najjednostavnijim metodama riješiti probleme koji se nalaze pred njime. Jednostavno skoncentrirati se, voziti kako mi to kažemo 'znak po znak, raskrižje po raskrižje'. Najbitnije je ne razmišljati o mogućim pogreškama jer onda će u njih i upasti. - zaključio je.