Od 4.500 okučanskih stanovnika (80 posto Hrvata i 20 posto Srba) ipak mnogi odlaze trbuhom za kruhom. Potvrđuje to i načelnik Aca Vidaković
OKUČANI - Prije 17 godina vojno-redarstvena akcija Bljesak mnogima je ostvarila san i omogućila povratak u dom. No trebalo je u svemu krenuti ispočetka pa je zanos kratko trajao.
Spomen na poginule
Akcija Bljesak počela je 1. svibnja 1995. i trajala 36 sati, kada je oslobođeno 500 četvornih kilometara područja, uspostavljen promet autocestom Zagreb - Lipovac, a istočni dio Hrvatske opet povezan sa Zagrebom. U spomen na 42 poginula branitelja, izaslanstva će kod središnjeg križa položiti vijence i zapaliti svijeće, a bit će služena i sveta misa zadušnica.
- Najveći je problem što nema posla, a mnogo staračkih domaćinstava do danas nije riješilo elementarna pitanja, poput zdravstvenog osiguranja - kaže srpski povratnik, farmaceutski tehničar Siniša Martinović (40), predsjednik srpske nacionalne manjine u Okučanima. Njegovi roditelji vratili su se 1997., a on tri godine kasnije. Oženjen je, ima kćer, a jedino supruga radi. Naglašava, međutim, da je dobro što u Okučanima nema međunacionalnih problema - sumještani, koji su uglavnom stigli iz Bosne i Vojvodine, dobro funkcioniraju, no posao nedostaje svima.
- Ljudi idu jedni drugima već 15 godina. Dobro bi bilo da radimo, tako bismo se još više zbližavali, sklapali kumstva… - kaže Martinović.
Od 4.500 okučanskih stanovnika (80 posto Hrvata i 20 posto Srba) ipak mnogi odlaze trbuhom za kruhom. Potvrđuje to i načelnik Aca Vidaković:
- Na području općine je oko 600 nezaposlenih, a evidentan je odljev mladih ljudi koji završavaju fakultete. Iako godišnje dajemo desetak stipendija, nemamo gdje te ljude pozapošljavati.
Dodaje da je u infrastrukturu prošle godine uloženo gotovo 30 milijuna kuna - radi se kanalizacija, vodovod, poljoprivredno zemljište je pretvoreno u građevinsko..., gradi se sportska dvorana. No da bi zaustavili odlazak mladih, načelnik i dalje očekuje pomoć Vlade oko izgradnje industrijske zone, za koju poduzetnici, zbog blizine Bosne, iskazuju sve veći interes.
Unatoč brojnim nedaćama, Okučanci se ipak mogu pohvaliti većim brojem novorođenih nego umrlih. U ovoj mladoj općini od posebnog državnog interesa sagradili su 350 novih objekata i uselili mlade obitelji.
- Nadam se da će za koju godinu Okučani biti ono što mladi žele - mjesto u kojem mogu živjeti od plodova svoga rada - kaže načelnik Vidaković navodeći za sada samo nekolicinu zaposlenih u policiji, malim tvrtkama, na gradilištima i preko javnih radova. Zato bi dobro bilo, kako većina stanovnika ovoga kraja misli, da se političari sjete Okučana i preostalih dana u godini, a ne samo 1. svibnja, kada popune svečarsku pozornicu. Marija Radošević
Hrdžić: Bit ćemo prognani "demokratskim putem” Prigodničarske posjete političara Okučanima, kritizira i jedan od njegovih osloboditelja, Mijo Hrdžić iz Gornjeg Varoša, koji je tri i pol godine proveo u ratu. "Kad sam se 2. svibnja 1995. vratio u kuću, zatekao sam samo zidove i krov, na kojem su bile rode. Jedino one su nas čekale i one će vjerojatno i opstati, ali mi smo upitni. Sve manje je mladih i sve su prazniji razredi, a ne vidim načina kako zadržati te mlade ljude. Oni nemaju alternative bez razvoja gospodarstva. Sada ćemo biti prognani 'demokratskim putem'”, kaže Hrdžić i uoči obljetnice pita političare - kako ostati i preživjeti.
