/ 14
46946
Prikaza
2
Komentara
Riječ je o priči koja je dio ovogodišnjeg foto seminara poznatog pod nazivom Fotosofia, kojeg vodi poznati fotograf Damir Hoyka, a na koji nije jednostavno doći. Među 15 onih koji su ove godine uspjeli upasti i biti dio besplatne vrhunske edukacije je i Brođanka Gorana Blaževac. - Pokušavala sam do sada više puta, ali bezuspješno. Ove godine prijave su bile u doba korona krize, posla nije bilo i odlučila sam pokušati. Na moju veliku radost i sreću, uspjela sam - počela je svoju priču, koja je samo nastavak njene upornosti i želje da ustraje u ispunjenju svojih snova. I sve to u svojoj zemlji. U svom Slavonskom Brodu. A nije uvijek bilo lako. Susretala se s predrasudama, padovima,.. no kaže sve je bilo vrijedno truda.
- Upisala sam studij ekonomije u Osijeku i tamo je počelo moje druženje s fotografijom. Krenulo je od fotografiranja cimerica najobičnijim digitalcem, nastavilo se s obradom fotki i na kraju sam se zaljubila u cijeli taj proces. U međuvremenu sam se udala, postala majka i imala punu podršku svog supruga koji je zbog moje ljubavi prema fotografiji i želje da to bude ono čime ću se u životu baviti, prodao svoj motor. Podršku okoline baš i nisam imala. Mnogi su govorili da si nađem pravi posao, da nisam uzalud studirala, ali ja sam bila odlučna u naumu da radim ono što volim i svoj studij, a magistrirala sam marketing, samo koristim u svom poslu – ispričala nam je Gorana, dodajući kako je na tom njenom putu bilo i uspona i padova. – Najlakše je odustati na početku ili uopće ne krenuti putem kojim biste željeli jer se bojite ishoda. Suprug i ja smo, kao i dobar dio mladih ovdje, ponukani i odlascima naših prijatelja, razmišljali otići van. Da smo to uradili ne bi to bilo na neko vrijeme, nego za stalno. Čuvši priče dijela onih koji su otišli na kraju smo rekli: ostajemo, jer ovdje ima potencijala. Uz to, u Slavonskom Brodu je sve pitomije, veliki gradovi su nam na dohvat ruke, ali ovdje živimo mirnije i više se družimo što nije za zanemariti – kazala nam je ova 31-godišnjakinja, koja je uvjerena da, unatoč problemima s nezaposlenošću, prostora za napredak ima, ako ga želimo.
- I ja sam bila jedna od onih koja nije mogla naći posao u struci, a primanja koja su mi se s visokom stručnom spremom nudila nisu bila proporcionalna obrazovanju. To je ono s čim se mnogi susreću, no u isto vrijeme ništa ne mijenjaju nego letargično ostaju tu gdje jesu i rade za druge. I meni su mnogi govorili "što ti to radiš", "kakvo fotkanje", "nećeš imati posla jer svi imaju aparate", a ja evo već šest godina živim od toga. Kad se nešto voli ima posla i u Slavoniji. Mislim da bi ljudi trebali biti kreativniji, imati malo šire poglede, i nešto hrabrosti. Kako se ne boje dići kredit na 30 godina, tako bi trebali bez straha ići u ispunjavanje svojih poslovnih snova – kazuje Gorana, dodajući da kad radiš što voliš uspjeh ne može izostati.
Mnogi su sumnjičavi u sebe i u svoj kvalitet. U to se, dodaje, i sama uvjerila na Hoykinom seminaru. Vidjevši fotke ostalih kandidata pitala se što ona tu radi, ali, kaže, kasnije u razgovoru s ostalima shvatila je da su i njih mučile iste brige. – Seminar je bio prilika za naučiti puno toga, ne samo iz svijeta fotografije nego i onoga što se događa oko njega i iza kulisa. Za upoznati ljude, ali i opustiti sebe. Izgraditi samopouzdanje.- naglašava Gorana, koja je, iako prvo s tremom, a kasnije opuštenije, prišla novinaru Aleksandru Stankoviću i zatražila ga da se skine.
- U sklopu seminara imali smo priliku izabrati poznate osobe koje ćemo fotografirati s tim da smo sve sami morali osmisliti ali i da se te osobe slože s našim prijedlozima. Bio je to izazov. Stanković je tek bio došao i mislila sam da će me odbiti, ali moja ideja je bila odmak od klasičnih kostima. Ipak pristao je na prvu. Fotografirala sam i Brođanina Ognjena Golubića i glumca Vedrana Mlikotu. Iskustva koja ću pamtiti – dodaje zadovoljno, napominjući kako svi koji ulaze u nešto novo trebaju pustiti svoju kreativnost. – Radeći za izložbu, koja će 25. kolovoza biti upriličena u Galeriji arheološkog muzeja kada ćemo dobiti i diplome o završenom usavršavanju na seminaru na koji nije lako upasti, snimala sam siluete iza zastora. Ja bih rekla prosto 'malo muljave', jedna za drugom. Pokazala sam te fotke suprugu, a on je kazao kako bi, da nije riječ o meni, rekao da je bezveze. No kada je Hoyka vidio fotke rekao je 'To je to, to ide na izložbu'. I to jeste to. Sve je u oku promatrača i sve ima svoju publiku. Ne treba se bojati pokušati ostati i uspjeti ovdje. Jer se može – zaključila je Gorana, jedna od onih mladih Brođanki i Brođana koji ne odustaju tako lako od ostvarenja svojih snova u svom gradu.