SLAVONSKI BROD - Trovanje mačaka u slavonskobrodskom Naselju Slavonija II gotovo je svakodnevna pojava - tvrdi Ivana koja se redakciji SBplus portala javila nakon što smo prije par dana objavili članak pod nazivom 'U deset dana ubijeno više mačaka?'. Nakon zamolbe stanovnika ovog slavonskobrodskog Naselja, pisali smo o tome kako i gdje prijaviti slučajeve ubijenih životinja te naveli da, ako se utvrdi da je netko mučio i ubio životinju, počinitelju prijeti kazna zatvora u trajanju do godinu dana zatvora.

A da trovanja u ovom Naselju nisu iznimka, tvrdila je u svom pozivu naša čitateljica s početka današnjeg članka, koja kaže kako je zbog toga i odselila iz tog dijela grada. 

 - Godinama sam živjela na Slavoniji II i trpjela teror ostalih stanara zbog svojih udomljenih pasa. Mada sam o njima skrbila i šetala ih na povodcu, često sam čula neumjesne komentare poput onih da šećem vukodlaka. Rekla bih da je sedamdeset posto stanara Naselja negativno nastrojeno prema svim vrstama životinja. Trovanje mačaka tamo je gotovo svakodnevna pojava. Upravo zbog zaštite svojih životinja, odlučila sam se odseliti u kuću, gdje danas s njima živim u miru. Sve te mačke u naselju su nečije, one imaju svoje vlasnike koji ih, dakako, puštaju van u naselje, ali i u svoje stanove. I svi su toga itekako dobro svjesni, no ipak se događaju ovakve situacije. Posljednji slučajevi mogli bi biti povezani i s 'pitomim' lisicama koje noću prelaze (možda dolaze preko puta od TOB-a) i dolaze u naselje po hranu, a kojih se stanari također žele nasilno riješiti. Moguće je kako je otrov bio namijenjen upravo njima, ali su se otrovale mačke. - telefonski se redakciji portala SBplus sa svojim iskustvom obratila Ivana, nekadašnja stanarka zgrada u slavonskobrodskom Naselju Slavonija II.

No, u slučaju barem jedne od tri mačke koje su u razmaku od deset dana pronađene mrtve u Naselju Slavonija II krivac nije čovjek. Barem ne izravno. Dokaz tom je priča stanara Naselja koji je vidio napad na jednu od mačaka.

- Ja sam tu iz zgrade i mi imamo nekoliko mačaka pod balkonom. Jedna mama i četiri male, ova mala tamna stradala sa zadnje, treće slike u članku, je bila jedna od njih. Mnogo sam ih puta i sam hranio. Zato me sve još više uznemirilo. Naime, vidio sam točno što se desilo kada je mala tamna maca stradala. Nešto prije 23 sata navečer čuo sam buku, komešanje i macu kako nervozno mijauče. Sa svog balkona na drugom katu imam dobar pogled pa sam izašao više iz znatiželje misleći da mace prave galamu iz nekog njima poznatog uobičajenog razloga. No, vidio sam dva psa dole koja su je oba držala zubima i natezala se. Silazili su s uzvišenog dijela gdje je balkon. Nisam znao što bi, zgrabio sam prvo što mi je došlo pod ruku. Bila je to naranča koju sam bacio na njih. Tada su odbacili mačku i otišli. Izašao sam brzo da vidim da nije netko od ljudi sa psima, ali nikog nije bilo u cijelom naselju, a psi su nestali. Jedan niski nabijeni bijeli pas i drugi malo viši tamniji. Nisam tako nešto prije nikad vidio, ali baš su je divljački polomili. Kao da su divlji ili da su u lovu. Obično psi koji ovdje šetaju možda malo pronjuškaju i odu, ali nikada se ne penju na gornji, uzvišeni zemljani dio gdje su balkoni kao u ovom slučaju. Zvao sam odmah i dežurnog veterinara, naredni dan Agroproteinku i gradski komunalni ured i slao poruke udrugama za životinje. Bilo bi dobro da se zna da u ovom slučaju, a moguće i za ostale dvije mace nije u pitanju trovanje hranom, jer se mnogi vlasnici pasa ovdje pribojavaju da im se i psi ne bi otrovali. Ovdje su krivci divlji psi, što je uostalom isto tako strašno. - napisao nam je Zlatko, dodajući kako je, prema 'divljem ponašanju pasa' prije riječ o lutalicama nego o psima koje su vlasnici eventualno ostavili bez nadzora.

Mada u ovom slučaju, za smrt najmanje jedne mace, krivac nije čovjek, barem ne u smislu da je namjerno otrovao životinju, ipak je neizravna krivnja na ljudskom rodu, a ne na životinjama. Jer i ti psi, koji su, prema svjedočenju našeg čitatelja, rastrgali mačku, nekada su bili nečiji ljubimci ili potomci ljubimaca kojih su se vlasnici riješili ostavljajući ih na milost i nemilost ulice. A na njoj milosti nema. Čak ni za njih napuštene. Stoga sve one koji ljubimce, bilo koje, nabavljaju prigodničarski kako bi ih poklonili zaigranoj 'maloj i velikoj djeci' podsjećamo na to da su i ljubimci živa bića te da traže naše vrijeme i odgovornost. To nisu plišanci koje ćete odbaciti kada vam dosade. Neka i ova priča posluži da se svi zajedno podsjetimo na to da je imati kućnog ljubimca stvar dobro odvagane i donesene odluke, kako sutra ne bi patile niti odbačene životinje niti one koje oni eventualno napadnu. Jer nabaviti životinju ne znači a priori i voljeti je. Sasvim sigurno više ih vole oni koji znaju da se o njima neće moći adekvatno brinuti pa ih niti ne nabavljaju, nego oni koji ih kupe ili udome samo iz trenutnog hira ili zadovoljstva. Sjetite se toga kada budete donosili odluku o kućnim ljubimcima.