SLAVONSKI BROD - Liga protiv raka Brodsko-posavske županije i slavonskobrodska Udruga Ilco obilježile su jučer veoma važan datum - Svjetski dan osoba sa stomom.

- U svijetu postoji više od 13 milijuna osoba sa stomom. One su često stigmatizirane. Prije svega zbog neinformiranosti i neznanja. Više od većine oboljelih trebaju veliku pomoć kad dobiju stomu, budući da je to jedno stanje na koje nisu naviknuli i novo je u njihovom životu. Tu pomoć bez ustručavanja mogu potražiti u Udruzi Ilco koja radi već godinama, ali mnogima je nepoznato da ta udruga uopće postoji. - kazao je prim. dr.sc. Darko Jurišić, dr. med.

Detaljnije je pojasnio zašto neke osobe uopće trebaju stomu.

- Stoma je kirurški formirani otvor na trbušnoj stijenci koji služi za nesmetan prolaz tjelesnih tekućina, bilo da se radi o stolici ili mokraći. Stomu mogu dobiti svi. Može se napraviti kod novorođene djece, u situacijama kad zbog prirođenih anomalija ne postoji normalan protok tjelesnih tekućina kroz tijelo, što zahtijeva hitan operativni zahvat kojim se stvara takav otvor na površini tijela. Tijekom cijelog života, zbog različitih patoloških stanja, svi mogu dobiti stomu. To mogu biti upalne bolesti, naslijeđene bolesti, bolesti stijenke debelog crijeva. No, najčešće se stome rade zbog malignih bolesti debelog crijeva. - kazao je doktor Jurišić.

Veliki broj oboljelih, nažalost, još uvijek ljude ne potiče na prevenciju i preglede.

- Maligne bolesti debelog crijeva najčešće su maligne bolesti kod nas. Godišnje od njih oboli oko 3.500 ljudi, a umre 2.300. U jednoj fazi liječenja potrebno je napraviti stomu. Ona može biti prolazna odnosno privremena ili, pak, trajna - ovisno o vrsti patologije. Liga uvijek ističe prevenciju i rano otkrivanje kao izbjegavanje takvog scenarija. Oko 20 posto ljudi u Hrvatskoj je pretilo, 22 posto puši, 10 posto su alkoholičari,... Postoji potreba za usvajanjem dobrih životnih navika. Time radimo prevenciju. Što se tiče ranog otkrivanja, postoji Nacionalni program ranog otkrivanja raka debelog crijeva koji traje već 15 godina. Nažalost, dosad još nije polučio dobre rezultate jer se ljudi na njega ne odazivaju. Javljanje je sada oko 32 posto. Sljedeće godine najavljuje se nova vrsta testiranja iz jednog uzorka kojom će se dobiti bolji rezultat. Osim toga, najavljuje se testiranje osoba koje imaju povećanu mogućnost za nastanak malignih bolesti debelog crijeva. - otkrio je slavonskobrodski liječnik.

Osobna iskustva i otvorenost možda nekomu spase život.

- Operirana sam 2007., a tad je i osnovana Udruga Ilco. Tada je u udrugu dolazio veći broj pacijenata, a sada je to smanjeno, mada raste broj oboljelih i umrlih. Ljudi su zatvoreni i ne žele da se sazna da imaju stomu. Ja sam to prihvatila, to je danas za mene nešto što mi je spasilo život. Sada imam bolesnu majku koja ima 95 godina i zbog stanja je završila u pelenama pa već razmišljam kako će taj dio meni biti lakši doživim li nepokretnost. Lakše ću to mijenjati i održavati higijenu. Dakle, do te mjere mi je to postalo normalno. Bila sam jedna od stotinu koji su došli na vrijeme i rak mi se nakon uklanjanja nije vratio. Jako je teško otkriti taj karcinom, meni je samo bilo slabo, a nalazi krvi bili su u redu. Imala sam problem sa stolicom, zatvor po deset dana. Radila sam, hranila se sendvičima, brzom hranom, čitav dan nisam bila kod kuće,... tako te to snađe, a nisi ni svjestan. Bio je zloćudni galopirajući, ali začahuren u opni što me spasilo. Inače se od toga 'ode' za par mjeseci. Odrezali su mi 26 centimetara crijeva. - kazala je Mara Malkoč, predsjednica Udruge Ilco.

Njezina se svakodnevica otad itekako promijenila, ali je živa. Mnogi, nažalost, nisu bili te sreće. Stoga je pozitivna i zahvalna, a stomu danas prihvaća kao dio sebe.

- Ne smijem dizati više od pet kilograma. Moram paziti jer se lako dobije bruh. Crijevo je izvedeno na samu stijenku stomaka, dakle, nema potpore kostiju. Treba plivati i vježbati kako bi se ojačali mišići. Potrebno je, dakako, strogo paziti na prehranu. Treba izbjegavati pečenje, suho meso,... U početku sam završila tri dana u bolnici jer nisam dovoljno pazila. Došlo je do zatvora, povraćala sam, nije mi bilo dobro. Imamo pomagala koja nam olakšavaju život. Svaki dan nešto novo izmišljaju. Ja sam na to naviknula. Kad putujem, pazim što jedem. Izdržim i do Njemačke do kćerke. Par dana prije pripazim i sve dobro prođe. Udruga je jako bitna s psihološke strane. Liječnici mogu govoriti da će vam to spasiti život, ali ne sjeda to u glavu tako brzo. Imamo Savez Ilco udruga iz svih hrvatskih gradova. Ministru prenesemo svoje upite i potrebe. - poručila je predsjednica Udruge čije je sjedište u Ulici Stjepana Marjanovića. Pozvala je sve oboljele neka im se slobodno obrate.