NA ovaj veliki dan zahvaljujemo onome što nas je odabrao da budemo svjedoci ramazana, mjeseca u kojem su se duše budile, srca čistila, a molitve dizale ka nebu.

Ako su naša srca u ramazanu omekšala - ne dozvolimo da ponovo otvrdnu. Ako su oči naše plakale iz straha i ljubavi prema Bogu  - ne dozvolimo da ponovo presuše. Ako smo osjetili slast obreda – nemojmo ga zaboraviti. Jer Bajram nije samo početak. Bajram je ispit. Bajram je ispit hoćemo li ostati onakvi kakvi smo bili u ramazanu.

Danas stojimo na granici između dva stanja - iza nas ostaje ramazan, a pred nama se otvara Bajram. I kao da su u našim srcima nastanjena dva osjećaja: tuga što se rastajemo od najdražeg gosta i radost što smo, nadamo se, među onima kojima je oprošteno.

Ramazan je prošao tiho i brzo, ali je u nama ostavio tragove koji nisu tihi. Promijenio nas je, možda ne potpuno, ali dovoljno da osjetimo kako izgleda biti bliže Bogu. Naučio nas je da možemo više nego što mislimo. Naučio nas je kako možemo obuzdati svoje strasti, kako možemo birati dobro i kako možemo biti bolji.

Zato Bajram nije samo slavlje završetka posta. Bajram je svjedočanstvo jednog puta. Puta na kojem smo padali i ustajali, griješili i kajali se, ali nismo odustali od povratka Bogu.

Danas, dok nam se srca pune posebnom toplinom, zapitajmo se hoće li ono što smo izgradili u ramazanu živjeti i sutra, kada se svakodnevni život vrati?

Koliko smo samo noći proveli u molitvama, koliko je suza palo u tišini dok smo tražili oprost, koliko smo puta osjetili smiraj kakav se ne može riječima opisati. I sada, kao da nam nešto nedostaje, kao da dio tog posebnog osjećaja odlazi s ramazanom.

Ali ramazan nije otišao da bi nas ostavio prazne. On je došao kako bi nas naučio živjeti i nakon njega.

Ako su naša srca u ramazanu omekšala - ne dozvolimo da ponovo otvrdnu. Ako su oči naše plakale iz straha i ljubavi prema Bogu  - ne dozvolimo da ponovo presuše. Ako smo osjetili slast obreda – nemojmo ga zaboraviti. Jer Bajram nije samo početak. Bajram je ispit. Bajram je ispit hoćemo li ostati onakvi kakvi smo bili u ramazanu.

Zagrlimo danas svoje najmilije jače no ikad. Izgovorimo riječi koje smo možda dugo odgađali. Oprostimo, iskreno. Jer nema boljeg poklona za Bajram od čistog srca.

Ne zaboravimo ni one koji su u tuzi, siromaštvu ili samoći, bez obzira na to kojoj religiji pripadali ili ne pripadali. Naša radost neće biti potpuna ako je ne podijelimo. Jedan osmijeh, jedna posjeta, jedna lijepa riječ nekome može značiti više nego što možemo zamisliti. 

Neka ovaj Bajram bude početak života u kojem ćemo više voljeti, više praštati i više se Bogu vraćati.

Bajram Šerif Mubarek Olsun!