Slavonski Brod, kao mnoga druga mjesta diljem svijeta, suočava se dubokim posljedicama pandemije COVID-19 na mentalno zdravlje mladih. Kako bismo bolje razumjeli ovu kompleksnu situaciju, razgovarali smo s psihologinjom Josipom Radić, koja nam je pružila uvid u najčešće probleme s kojima se mladi suočavaju.
SLAVONSKI BROD - Pandemija COVID-19 ostavila je dubok trag na sve aspekte društva, a posebno na mentalno zdravlje mladih. Nedostatak socijalnih interakcija, fizičkih aktivnosti, podrške vršnjaka, dugotrajna izolacija, zatvaranje škola i restrikcije kretanja dramatično su utjecali na ovu ranjivu populaciju što je dovelo do pogoršanja mentalnog zdravlja kod velikog broja mladih.
Prema istraživanjima, broj slučajeva anksioznosti i depresije među mladima porastao je za čak 25 posto u odnosu na period predpandemije. Stručnjaci ističu kako su posebno pogođeni tinejdžeri, kojima je socijalizacija ključna za emocionalni i psihološki razvoj. Online nastava, iako nužna, nije mogla nadomjestiti važnost neposrednih interakcija i podrške koju pruža fizička škola.
Plaža "Poloj". Foto: N.K./PLUS
Psihologinja
Josipa Radić, koja trenutno radi kao edukantica Gestalt psihoterapije i psihodramski praktičar, svojim iskustvom u radu s djecom i mladima te odraslima, ističe kako su posljedice pandemije značajno utjecale na emocionalno i psihološko stanje. Josipa, koja je svoju karijeru započela radom kao stručna suradnica u Klasičnoj gimnaziji Fra Marijana Lanosovića u Slavonskom Brodu, a kasnije i u Centru za socijalnu skrb na odjelu za djecu, mlade i obitelj, danas se fokusira na izazove s kojima se mladi suočavaju u postpandemijskom periodu.
- Najčešći problemi s kojima radim su anksioznost, depresija, poremećaji u prehrani kao što su binge eating, bulimija, anoreksija te poteškoće u učenju i akademski pritisak. Postoje i problemi samoozljeđivanja, suicidalne misli, osobito nakon pandemije COVID-19, kada se socijalni kontakt među djecom izgubio, a roditelji su se teško snalazili u tome svemu. - govori nam Radić.
Nagli prekid uobičajenih društvenih aktivnosti i rutina doveo je do dubokih posljedica na psihička stanja. Mladi su bili prisiljeni provoditi većinu svog vremena kod kuće, često bez mogućnosti da se druže s vršnjacima.
- Mislim da su društvene mreže i internet veliki faktor. Djeca su tijekom pandemije zbog izolacije izgubila puno socijalnih interakcija što je dovelo do povećane individualizacije i osjećaja usamljenosti. Djeca su odraz našeg društva, a mnogi od odraslih nose traume iz prošlosti koje se prenose na djecu. - objašnjava Radić.
Prisutnost roditelja i njihova podrška od vitalnog su značaja. Roditelji trebaju biti svjesni svojih ograničenja i otvoreni za traženje pomoći stručnjaka kada je to potrebno. Odlazak kod psihologa treba biti normaliziran i prihvaćen kao zdrava praksa.
- Važno je biti prisutan za djecu i pružati im podršku, istovremeno postavljajući granice. Roditelji trebaju prihvatiti da ne znaju sve i da je u redu tražiti pomoć stručnjaka. Odlazak psihologu treba biti nešto normalno i zdravo, a ne tabu. Ljudi često trebaju nekog tko je nepristran da ih sasluša i čuje. To je već ogroman korak naprijed. Važno je pružiti podršku, osnažiti ih i konfrontirati kada je potrebno, kako bi preuzeli odgovornost za svoj život. - zaključila je Radić.
Roditelji i učitelji našli su se pred novim izazovima, pokušavajući balansirati između vlastitih obaveza i brige o mentalnom zdravlju djece i učenika. Mnoge škole i organizacije prepoznale su potrebu za dodatnom podrškom te implementirale različite programe za pomoć i savjetovanje. Međutim, dugoročni efekti pandemije na mentalno zdravlje mladih tek će biti sagledavani u narednim desetljećima, a stručnjaci upozoravaju kako će biti potrebne godine oporavka i ciljane intervencije kako bi se sanirale sve posljedice. Postpandemijsko razdoblje donosi brojne izazove, ali i prilike za unaprjeđenje mentalnog zdravlja mladih.
Dok se svijet polako oporavlja od zdravstvene krize, važno je da ne zaboravimo na mentalne ožiljke koje je pandemija ostavila, posebno među mladima. Ulaganje u mentalno zdravlje i pružanje kontinuirane podrške ključno je za njihovu budućnost i opći društveni oporavak.
