SLAVONSKI BROD/NOVI SAD - Lijepo je i višestruko korisno povremeno se odmaknuti iz vlastite sredine, od naporne svakodnevice i stresa, a u potrazi za nečim što nije (zbog posla i obveza) previše daleko i preskupo.

Premda je povijest ovog lokaliteta duga više od dvije tisuće godina, Petrovaradinsku tvrđavu, na desnoj obali Dunava izgradili su, nakon osmanlijske vlasti duge 160 godina, Austrijanci, kako bi konačno obranili Monarhiu od Turaka.

Odlučili smo se za susjednu nam Vojvodinu, točnije Novi Sad, grad koji je - kao i cijela Vojvodina - poznat po prirodnim ljepotama, multikulturalnosti  i bogatom naslijeđu što su kroz stoljeća ostavili različiti narodi i narodnosti.

Vikend je za nas, malu grupu kolega novinara bio, čini se, dostatan da "napijemo dušu" dobrodošlicom, pogledima na lijepe kulturne spomenike, da čujemo priču vodiča o davnoj i bliskijoj povijesti, da uživamo u susretljivim domaćinima, mirisima odlične nadaleko poznate hrane i neizostavnih vina.

Zahvaljujući internetu, svima je dostupno i dobro znano da je Novi Sad kulturni centar Vojvodine u kojem stoluje Srpsko narodno kazalište, Kazalište mladih,  knjižnica Matice Srpske sa oko 3.000.000 publikacija te brojni muzeji i galerije, Sveučilišni je to grad s državnim i privatnim fakultetima i višim školama, a šetnja  ulicama i bilježenje kamerama crkvi i prekrasne Sinagoge donosi nam uzbuđenje zbog novih saznanja.

Petrovaradinska Tvrđava je remek djelo vojne utvrde

Ipak odlazak na Petrovaradinsku tvrđavu, koja dominira cijelim prostorom i fascinantan je geostrateški objekt, remek djelo vojne utvrde i fortifikacije, koja je zbog svog značenja kroz povijest i nazvana Gibraltar na Dunavu, zaslužuje koju rečenicu više.

Premda je povijest ovog lokaliteta duga više od dvije tisuće godina, Petrovaradinsku tvrđavu, na desnoj obali Dunava izgradili su, nakon osmanlijske vlasti duge 160 godina, Austrijanci, kako bi konačno obranili Monarhiu od Turaka.

"Prostire se na 112 hektara, na uzvišenju koje dominira okolinom i kontrolirala je čitav prostor Dunava kojim se odvijao glavni promet, zbog čega je bila neosvojiva za ondašnju ratnu tehniku. Gradnja je s prekidima trajala devedesetak godina (službeno od 1692. do 1780.) za vrijeme pet austrijskih careva i carice Marije Terezije, a materijal za izgradnju  dovožen je  iz svih dijelova Monarhije, (iz Slavonije primjerice drvo). Tvrđava je nazivana i "grobnicom stranaca", jer je u najintenzivnijem periodu izgradnje (druga polovica 18.vijeka) dnevno umiralo pedeset do 70 ljudi koji su radili na izgradnji tvrđave u teškim uvjetima gladi, bolesti, izmorenosti.   

Prema legendi, na dan bitke za Petrovaradin, 5.kolovoza 1716.godine, na blagdan Snježne Gospe (jedini zimski svetac u ljetne dane) pao je snijeg i  vjetar je  raznio pontonski most, a Turci su bili potpuno nepripremljeni za takvo vrijeme,  zbog čega je princ Eugen Savojski, sa trostruko  manjom vojskom za svega nekoliko sati uspio odnijeti pobjedu nad vojskom velikog vezira Damad Ali-paše, a prema podacima bilo je nešto preko 2000 poginulih na austrijskoj strani, dok je turska vojska pretrpjela puno veće gubitke", saznajemo od našeg vodiča.

U Muzeju grada, na tvrđavi, koji svjedoči o bogatoj povijesti, posebno mjesto pripada "velikom ratnom bunaru" kojeg su  iskopali Austrijanci na dubini od 60-ak metara, kako bi opskrbili stalnih desetak tisuća vojnika s pitkom vodom, jer je higijena bila iznimno važan uvjet za opstanak.

Jedan od vrijednih spomenika kulture, kao i cijelo podgrađe u Petrovaradinu, crkva je sv. Jurja i samostan koji pripada Sremskoj biskupiji, a u kojoj je 16. listopada 1801.godine kršten hrvatski ban Josip Jelačić, čiji je  otac tada bio zapovjednik divizije. U samostanu je  jedno  vrijeme boravio i tadašnji mladi kapelan, Josip Juraj Strossmayer, koji se,zbog opasnosti od germanizacije i mađarizacije, zalagao za ujedinjenje svih južnih Slavena. 

Iako je crkva izgrađena u vrijeme baroka, na njoj su izostale raskošne kitnjaste fasade karakteristične za to razdoblje.

Na Petrovaradinskom satu velika kazaljka pokazuej sate, a mala minute. Sve to kako bi lađari iz daleko vidjeli koliko je sati, jer su minute bile daleko manje bitne. 

Sat sa 'krivim' kazaljkama

Zanimljiv, posebno uočljiv i prepoznatljiv znak Petrovaradinske trvrđave je toranj sa satom čiji promjer iznosi više od dva metra. Posebnost sata je ta što velika kazaljka pokazuje sate, a mala minute, jer su za lađare na Dunavu, smjene straže i vojnički red bili značajniji sati, vidljivi iz daleka. Satni mehanizam se svakodnevno i danas navija ručno i zvoni pune sate. 

Na tvrđavi se osim Muzeja nalazi i Arhiv Novoga Sada, ateljei, galerije, planetarij, hoteli i vrsni restorani čiju smo hranu naravno isprobali i doista guštali.

Novi Sad se može podičiti i ostalim značajnim građevinama, poput  Gradske kuće iz 19. stoljeća, župne crkve Imena Marijina, sagrađene 1896. godine, Saborne crkve, Srpske pravoslavne crkve iz 19. st. i druge po veličini sinagoge u Europi, značajnih spomenika poput spomenika Svetozaru Miletiću ispred Gradske kuće, rad Ivana Meštrovića  1936.godine, ili kip Jovana Jovanovića Zmaja te mnogi drugi.

Bilo bi dobro da smo  koji dan duže mogli posvetiti Novome Sadu, ali i ostatku Vojvodine, čiji smo samo djelić vidjeli na povratku kući, poput središta Sombora, koji nas je oduševio prelijepim trgovima i zelenim "tunelima" davno posađenog drveća. Upravo zahvaljujući zelenim površinama Sombor je uvršten među sedam vodećih u svijetu. Naš vodič kaže, kada bi se poredalo sve drveće, bilo bi kilometar duže od dužine svih ulica u Somboru, a izračunali su i kada bi somborsko drveće posadili jedno do drugog, pravilo bi hladovinu sve do Beograda, a možda i dalje.

I eto, ljepotu smo doživjeli na svakom koraku. Možda to osjete i turisti koji posjete Slavonski Brod.

Kratki boravak nam je u nedalekom i prekrasnom susjedstvu pružio ugođaj nekog drugog vremena, u kojem se živi polaganije, mirnije i primjerenije osjećaju zadovoljstva koje proizlazi iz ugode razgovora, smijeha, ali i okusa i mirisa raznoraznih "đakonija" provjerene vojvođanske kuhinje, pripremljene u Lazinom salašu, Tosteru, u Dunavcu ili čardi Pikec.

Naravno da smo jednoglasno zaključili, ponovilo se što prije!

NOVI SAD I SLAVONSKI BROD:
Sličnosti i razlike sa susjedima
Suradnja Slavonskog Broda i Novog Sada, s ciljem uspostavljanja turističkog i gospodarskog razvoja i razmjene iskustava, traje već neko vrijeme. Jedan od zadnjih sastanaka predstavnika oba grada održan je u ožujku ove godine kada se razgovaralo o potencijalnim načinima buduće suradnje na projektima razvoja turizma, ali i poticanja poduzetništva. Predstavljeni su tada svi projekti koji nude mogućnost zajedničke suradnje - poput kreativne Europe, Innet foruma, Vojvođanskog dućana. Na tom su sastanku, rečeno je u zaključku, "uočene dodirne točke dvaju gradova koji dijele iste ciljeve prema razvoju turizma i poduzetništva te se ovaj susret može gledatio kao inicijalni kontakt koji će dovesti do realizacije mnogih zajedničkih ideja i projekata". Brođani se mogu samo nadati kako će do suradnje i doći, jer, barem kada je u pitanju turizam, od Novog Sada i Novosađana mogu itekako puno naučiti. 
Ako krenemo samo od tvrđava. Činjenica je kako je ona Petrovaradinska i starija, ali i - zbog činjenice da je riječ o obrambenoj, za razliku od brodske, koja je prije svega graničarska tvrđava - na prvi pogled je atraktivnija. No, niti Novi Sad niti Petrovaradin ne bi imali puno od Tvrđave da ju nisu godinama aktivno uključivali u proces turističke ponude, kroz njeno 'oživljavanje'. Tvrđava je puna lokala koji su 'stopljeni s okolinom, u njoj se nalazi muzej koji je otvoren i gdje vas kustos, bez naknade, prati u obilasku eksponata ukoliko pokažete za to volju, tu su i brojne radionice u kojima možete stati, pogledati što se tamo radi pa i sami se možda na kratko okušati u jednoj od njih. Petrovaradinska tvrđava je prostor u koji često zalaze Novosađani kako bi i sami uživali u ambijentu koji im se nudi, u čijim restoranima organiziraju proslave poput svadbenog ručka ili večere. Petrovaradinska Tvrđava živi, brodska je 'uspavana' i beživotna u ponudi koja bi prije svega privukla Brođane, a koji će sutra stvoriti naviku svoje goste 'odvlačiti' u taj prostor koji ima šta ponuditi. Ali bez ideja i ambicija teško da će ikad turistički oživjeti.
Novi Sad ima "Ribarsko ostrvo", Slavonski Brod Poloj i Savu. Dva slična prostora, ali, turistički, potpuno različita. Poloj je tek izletište Brođana, a novosadsko ostrvo je turističko naselje s restoranima koji podsjećaju na kućice i prostorom za iznajmljivanje.
Moglo bi se nabrajati još što šta, ali izdvojit ćemo nešto možda i nebitno toliko za turističku ponudu. U dijelovima grada koje smo mi posjetili - i u Novom Sadu, kao i u Slavonskom Brodu - ima grafita. Za razliku od velikog broja brodskih koji prikazuju  kojekakve simbole i poziv na mržnju, oni novosadski govore o ljubavima. Dozvoljamo, da i tamo ima neprimjerenih grafita, kao i to da ove naše neprimjerene brže uočavamo jer su nam 'na oku' i 'ruže' nam grad i sredinu. No, u ovim novosadskim se možda krije najvažnija poruka. Okrenimo se bitnim stvarima u životu, prestanimo dovijeka živjeti u prošlosti, živimo pogledom okrenutim ka budućnosti, koja Slavonskom Brodu može donijeti puno toga dobroga i u turističkom smislu. A na tom polju, ponavljamo, od Novog Sada se ima i može šta naučiti. Stoga se nadamo da će prekogranična suradnja biti uspostavljena i da će dovesti do realizacije mnogih zajedničkih ideja i projekata. (Aleksandra Primorac)