SLAVONSKI BROD - „I na Veliku subotu moglo se sve raditi, ali su se uglavnom u kući pripremala razna jela, bojila su se jaja i spremalo se za obred Isusova uskrsnuća (večernja misa). Poseban običaj na Veliku subotu jest posveta jela koju je obavljao svećenik u župnoj crkvi. Domaćica je za tu prigodu od pripremljenih jela (kruha, kuhanih jaja, sira, kuhane šunke, kobasica, soli,...) stavljala uzorke od svega u košaru za to namijenjenu. Sve tako pripremljeno nazivalo se posvećenje.

Dolaskom u crkvu, košare su se otkrivale i iza svake bi stala osoba koja ju je donijela, nakon čega je slijedio obred svećenja jela koji je vodio svećenik. Do 1981. naši su nosili jelo na svećenje u crkvu u Koraće, Bosanski Brod ili Novo Selo. Kršćanski je običaj da se za Uskrs ukrašavaju jaja i njima darivaju djeca koja su kroz naselje išla od kuće do kuće čestitajući Uskrs. Međusobno su tucali jaja, otkrivajući koje je jaje tvrđe.

Na Veliku subotu, uoči večernje mise, pred crkvom se naloži vatra. Svećenik tu vatru blagoslovi i pomoću svijeće unosi u crkvu. Svi vjernici u crkvi potom pale svijeću s te vatre, a svijeće obično vjernici nose kući. Na Uskrs ujutro, nakon čestitanja, jelo se posvećeno jelo (posvećenje) odnosno uskrsni doručak. Prije jela, molilo se dulje no obično, zatim bi se objedovalo, a i nakon jela molitva je bila nešto dulja. Uskrs se slavio dva dana, u starije vrijeme i tri, a za te se dane svečano oblačilo i išlo u crkvu. Bila je to prigoda da se pokaže kakva se nošnja izradila tijekom korizmenih dana.“ - sjećanja su to Brođanina Joze Jelinića koji autorskom knjigom „Gornja Močila kod Bosanskog Broda“ čuva običaje svog rodnog kraja - danas opustošene Bosanske Posavine.

Uskrs nam je čestitao naslovnom fotografijom ovog članka pa smo ga upitali neka nam je ukratko opiše.

- Žena, majka - baka, koja nakon misnog slavlja drži jaja, prvenstveno dariva mlađe osobe svoje uže rodbine (kćeri, unuke i ostalu bližu rodbinu). Posebno se to „najavljivalo/oglašavalo“ kada je buduća svekrva darivala djevojku koja je zaručena za njenog sina ili će biti zaručena. Znalo se dogoditi da majka dariva djevojku, koju bi željela za snahu, a u ovom slučaju vrlo oprezno u jednom svečarskom raspoloženju (nenapadno, kako se ne bi narušilo uskrsno blagdansko raspoloženja). - pojasnio nam je gospodin Jelinić

Mi smo zavirili u njegovu knjigu pa u nastavku donosimo još dio njegovih vrijednih uspomena i dragocjenih sjećanja.

„Uvijek oko blagdana Uskrsa, sjetim se teksta dugačke pjesme koju su pjevale dvije djevojke uz pratnju šargije i violine:

Još se sjećam malog potočića kraj kojeg raste kaćun, ljubičica.

O Uskrsu, kada sam ja brala, cvijeće brala, s njim se umivala

Na Cvjetnicu kada sam ja brala, cvijeće brala, s njim se umivala

Majka kaže - umivaj se cvijećem, ljepota ti nikad proći neće (refren)

A sad nema, a sad nema moje ljubičice, ja osjećam da mi vene lice (refren - 2x).„