SLAVONSKI BROD - Nakon što je početkom kolovoza u Glasu Slavonije objavljen nevjerojatan i sramotan članak o tomu kako „vlasnički psi" nikada nisu bili problem, nego su javnozdravstveni i komunalni problem isključivo psi lutalice odnosno psi bez vlasnika koji nisu ni pod čijom kontrolom, žestoki odgovor stigao je od Brođanke Darije Debeljak iz Udruge za zaštitu životinja Veselo dvorište koja već godinama s ulica spašava pse i pomaže u udomljavanju životinja.

Spornim se člankom tvrdi kako bi se uvođenjem obavezne kastracije i sterilizacije sav rad selekcionara anulirao i potpuno izgubio. Prijedlog delegacije kinologa je, stoga, da se iz odluke o kastraciji i sterilizaciji izuzmu svi „vlasnički" psi označeni mikročipom. Potrebno je, poručuju, označiti urbane pse lutalice koji su bez vlasnika, a cijeli su svoj život živjeli u naseljenim mjestima u suživotu s čovjekom. Njih je, ne budu li udomljeni u roku od 30 dana, moguće sterilizirati, fotografirati i otvoriti im karton u komunalnom poduzeću, označiti ušnom markicom (da se zna da je to gradski pas) i pustiti na mjesto gdje su uhvaćeni, piše Glas Slavonije.

Darija Debeljak na takve je sulude izjave i ideje odgovorila dugačkim postom na društvenim mrežama koji su podijelili brojni istomišljenici, a koji i mi prenosimo u cijelosti. Postavivši pitanje što mislimo kako 'nastaju' psi lutalice istovremeno je pružila i odgovor. Svi su ti psi ili njihovi 'roditelji' nekada bili „vlasnički psi", a mit o tomu kako psi s rodovnicom ne završavaju na ulici Darija je srušila hrpom primjera iz svog iskustva kada je morala pomagati „rasnim psima". Podršku su joj pritom pružili svi ostali slavonskobrodski volonteri i zaštitnici pasa.

Kako nastaju psi lutalice ili takozvani ulični psi? Koje je Vaše mišljenje?
Pitam za mišljenje sve koji vide jer me zanima kako razmišlja većina, a ja ću vam svima koji čitate objasniti kako se to točno događa. Jučer sam podijelila članak iz Glasa Slavonije u kojemu stoji kako vlasnički psi nikada nisu bili problem, nego su problem isključivo lutalice bez nadzora.
Zadnjih dana niču članci u kojima čitam kako neki uzgajivači brinu kako će jedinice lokalne samouprave izdržavati sa psima u 'no kill' azilima pa idu tako daleko da predlažu vraćanje naše države u prošlost i 'kill državu' gdje će pse u azilima ubijati ne nakon 60 dana kao što je to bio slučaj, nego već nakon 30 dana!!!
Po nekima je to jedino rješenje smanjenja broja pasa na ulici, makar su toliki ljubitelji pasa da ih uzgajaju i brinu za opstanak onih iz uzgoja koji su stoljećima uzgajani i birani za daljnji uzgoj kako bi bili savršeni za... nešto.
Stanimo malo. Što li je bilo i što se i dalje događa s onima koji nisu za daljnji uzgoj i gdje oni završe?
Da ne skrećem s teme, većina uzgajivača pasa je i protiv propisane obavezne kastracije koju bi mogle propisati sve jedinice lokalne samouprave u svrhu smanjenja kućnih legala odnosno baš onih vlasničkih pasa s početka priče jer upravo to i jesu psi koji najčešće završe na ulici.
Naglašavam, psi iz kontroliranog uzgoja i uzgoja čija legla su prijavljena i za čiju prodaju uzgajivači plaćaju porez, naravno, ne podliježu obaveznoj kastraciji čak i ako je ona propisana. Tako da je računica jasna na prvi pogled... naravno, samo ako dobro pogledate.
A ono što vam ja dajem da pogledate jest par fotkica pasa koje smo udomili. I to isključivo „vlasničkih pasa" kojima smo našli dom jer su nas ljudi zamolili za pomoć.
Ovi su imali sreće jer se netko potrudio zbrinuti ih kada ih više netko drugi nije mogao držati, ali Koda, Šiva, Coco, Diksi, Misi, Ninjo, Garo, Ivica, Marica, Kolinda, Borka, Linda, Kikica, Šara, Alka, Brko, Bonzo... i ostali dvorištani,  još uvijek čekaju kod nas dom i svoje ljude nakon što ih je Netko (=Vlasnik) izbacio na cestu, u kanal, u šumu. Ti se psi tamo nisu materijalizirali iz zraka.
Njih možete vidjeti na našim objavama i u našem albumu . One koji nikako nisu imali sreće, možete vidjeti posvuda oko sebe čim izađete iz kuće, a mi ih u ogromnom broju svakoga dana gledamo u dojavama u inbox.
I eto zašto kastrirati, i eto zašto udomit, a ne kupiti.
Ako baš morate dati petsto do tisuću eura kako biste cijenili psa kojeg imate (jer i to sam jučer negdje pročitala), slobodno dajte novac azilu iz kojega udomite psa i pri tome učinite i dobro djelo.
Na fotkama su uistinu vlasnički psi koji društvu nikada nisu predstavljali problem... ali samo stoga što smo ih mi preudomili kako problem ne bi postali. Inače bi i oni vrlo brzo postali 'psi lutalice' bez igdje ikoga s početka priče, psi koje treba tretirati drugačije jer se razlikuju od onih 'vlasničkih'. (Darija Debeljak / Udruga Veselo dvorište)