Da smo svi jednaki - bez obzira na nacionalnost, rasu, vjeru pa i spolnu orijentaciju - stvari su koje djeca moraju usvojiti u vrtićkoj dobi. Drukčije ne možemo graditi društvo koje će prihvaćati sve te različitosti.
SLAVONSKI BROD - Rodna i seksualna identifikacija pojedinca odavno se odmaknula od dobro nam poznatih, pomalo strogih, klasifikacija i podjela na heteroseksualce, homoseksualce, lezbijke, biseksualce, transseksualce,...
Postoji i čitav spektar osoba koje se - primjerice - identificiraju kao aseksualne, aromantične, u celibatu, poliamorične, ne-monogamne, kao svingeri, oni i one koji pripadaju BSDM i kink kulturi i praksama, oni koji su na spektru trans i rodnih identiteta kao što su transžene, transmuškarci, nebinarne rodne osobe, kros dreseri, genderqueer osobe, androgine osobe, interspolne osobe i one osobe koje žive s varijacijama povezanima sa spolnim razvojem,...
Kompleksna tema na koju je moguće odgovoriti samo društvom jednakih
S druge strane društva obično su oni koji sebe smatraju i prozivaju 'normalnima' samo zato što pripadaju heteroseksualnoj cisrodnoj većini.
Smjestite li sve te nabrojane različitosti u Slavoniju, prilično je jednostavno dobiti sliku o tomu kako u konzervativnoj sredini i društvu prolaze oni koji ne pripadaju potonje opisanoj 'grupi'. S druge, pak, strane, sve nabrojane mogućnosti spolne i rodne identifikacije neminovno (i u najmanju ruku) bude strah da ćete - iz neznanja - pogriješiti u ophođenju s takvim osobama.
Tim je više hvalevrijedan još jedan ogroman iskorak slavonskobrodske Udruge Vrapčići koja - u suradnji sa zagrebačkim stručnjacima - ovaj vikend provodi edukaciju o afirmativnom pristupu u radu sa LGBTQ osobama u sklopu ACF projekta „Uz dugine boje do mentalnog zdravlja“. Različite stručnjake koji se susreću s osobama iz LGBTQ populacije, ali i građane koji su željeli sudjelovati, podučit će kako raditi sa ženama lezbijkama, gej muškarcima, biseksualnim i transrodnim osobama te svima ostalima koji i koje se identificiraju da pripadaju rodno i seksualno različitim skupinama.
'Svaka profesija ima svoje standarde, etiku, smjernice i znanost'
Voditeljica edukacije je specijalistica kliničke psihologije, Iva Žegura.
Ilustracija. Foto: Ž.G./PLUS
- Naglasak je na razvoju kompetencija za pružanje pomoći u mentalnom zdravlju za LGBTQ osobe. Svaka ranjiva skupina posebno je izložena kada ne postoji prihvaćanje, kada postoji stigma,... osobe se osjećaju neugodno, nesigurno, neki proživljavaju i određeni vid nasilja koje može biti i fizičko, i emocionalno, i ekonomsko, i seksualno,... Takve osobe dodatno su ranjive u periodima kriza, pandemija,... kada je otežan pristup pomoći, a zbog tzv. 'manjinskog stresa' povećana je i potreba za kapacitetima službi za mentalno zdravlje. Samim time, veća je potreba da stručnjake i stručnjakinje, one koji kroz različite udruge i organizacije rade s pojedinim populacijama, educiramo kako bi, temeljem 'evidence based practice', na najbolji mogući način mogle pomoći osobama koje pripadaju različitim seksualnim i rodnim manjinama. - za Plusportal kazala je mr. spec. Iva Žegura, klin. psih., prof.
Sve ide glatko dok nas vodi stručnjakinja poput naše sugovornice, no pitali smo je za nekoliko općih savjeta u pristupu takvim osobama - a koje i sami kao novinari možemo iskoristiti.
- Trebamo posvijestiti gdje smo mi u odnosu na bilo koga tko traži nekakvu pomoć. Trebamo voditi računa da govorimo i da se ophodimo s poštovanjem. Svaka profesija ima svoje standarde, smjernice, etiku, znanost koja stoji iza svih koncepata. Važno je poznavati svoju profesiju i kako ne štetiti drugomu. Kao socijalizirane osobe u društvu, jako dobro znamo što ne bismo voljeli da drugi nama čine. Valja posvijestiti prema komu imamo predrasude, gdje smo mi s nekom skupinom osoba koje su od nas različite po nacionalnosti, vjeroispovijesti, seksualnoj orijentaciji, rodnom identitetu, ekonomskom statusu,... Različitosti su među nama, različitosti je mnogo i one stvaraju različite potrebe. Trebamo biti osjetljivi na to da pojedine od tih različitosti, pogotovo ako su rijetke i neprepoznate, ne ostanu izostavljene iz pružanja skrbi. Problem je kad, u različitim strukama, osobna uvjerenja i predrasude djeluju na to kako se pojedina usluga pruža. Zabrinjavajuće je ako službe za zaštitu mentalnog zdravlja ili one koje se bave socijalno ugroženima postupaju suprotno tim načelima. Ako oni koji su već u potrebi na takvim mjestima još dožive i diskriminaciju, minorizaciju problema ili nešto gore, onda smo kao društvo u velikim problemima. - upozorila je Žegura, naglasivši kako krajnji cilj treba biti inkluzivno društvo koje dopušta i omogućava suživot različitosti te čini fleksibilnu uzajamnost.
Neznanje je veliko, a nedostaje i stručnjaka
Iz svega navedenog jasno je koliko je važno poznavati etička načela, transferna i kontratransferna pitanja koja se mogu pojaviti u terapijskom procesu, savjetovanju i ostalim oblicima rada kada su u pitanju različite kombinacije seksualnih i rodnih identiteta. Učenje je potrebno i onima koji vode udruge.
Ilustracija. Foto: Ž.G./PLUS
- Partneri smo u projektu i cilj nam je dodatna edukacija o pristupu i pomoći mentalnom zdravlju. U Udruzi imamo dvije psihologinje u savjetovalištu, redovne grupe podrške za roditelje, individualne grupe podrške odnosno peer podršku te podršku za transmaskuline osobe, no što se tiče zaštite mentalnog zdravlja transrodnih osoba u Hrvatskoj općenito, imamo nedostatak stručnjaka. Transrodne osobe koje ulaze u bilo kakve oblike medicinske tranzicije ili jednostavno trebaju podršku ili pomoć, najčešće se prvo jave nama, a mi nismo uvijek stručno educirani. Želimo naučiti kako postupiti u tom prvom koraku kad usmjeravamo ljude drugim stručnjacima. To su ugrožene skupine i povećana je stopa depresije i anksioznosti, no ona pada kada zdravstvena skrb radi svoj posao. - kazala je Dijana Avdić, izvršna koordinatorica udruge kolekTIRV za promicanje i zaštitu prava trans, interspolnih i rodno varijantnih (TIRV) osoba.
Osnovni savjet - odbaciti predrasude
Društvo se neće promijeniti dok te promjene ne postavimo kao temeljne postulate te o njima učimo našu djecu. S obzirom na neprihvaćanje i diskriminaciju LGBTQ osoba, Hrvatska je još jako daleko od toga.
Ilustracija. Foto: Ž.G./PLUS
- Trebamo prihvatiti da u LGBTQ populaciji postoje određene osobe koje zahtijevaju određene načine na koje im se obraćamo. Osnovna razina pristojnosti je raspolagati znanjima i vještinama o tomu kako komunicirati i u našu zajednicu prihvatiti sve osobe kao jednake. Osnovni savjet je odbaciti predrasude prema različitosti. Različitosti nas najviše plaše, a edukacija je jedini način kako se boriti protiv toga. Treba više govoriti o tomu, od najranije dobi educirati vrtićku djecu o temama vezanima za rodni identitet, kako u samom startu ne bismo usvojili da postoji samo muški i ženski rod. Naime, već u vrtiću postoje djeca koja prepoznaju svoju različitost. Moramo, stoga, učiti djecu toleranciji. Treba organizirati sustavnu podršku osobama iz LGBTQ populacije jer zbog neznanja imamo veliku stopu nasilja nad tim osobama. Nasilje uzrokuje mentalne probleme. Javne institucije koje se bave mentalnim zdravljem zatvorene su prema tom pitanju. Dolazimo do zida i needuciranosti stručnjaka. Jedna od tri osobe iz LGBTQ populacije je suicidalna, a mi nemamo sustav pružanja podrške. - kazala je Marijana Šijan, direktorica Centra za demokratski razvoj i inkluziju.
'Ovo će nam pomoći odgovoriti na potrebe marginaliziranih skupina'
U radionicama ovaj vikend sudjeluju mnogi koji će ta znanja moći iskoristiti izravno i u praksi.
- Već 20 godina pružamo besplatnu pravnu pomoć socijalno isključenim i marginaliziranim skupinama. Uz to smo i kontakt-točka pučke pravobraniteljice i antidiskriminacijska kontakt-točka, tako da nam je vrlo bitno poznavati i osnažiti se vezano za sve marginalizirane skupine, između ostalog i za LGBTQ osobe jer istraživanja pokazuju da su one među najizloženijima diskriminacija. Ovo će nam pomoći da znamo odgovoriti na njihove potrebe. Ovo je prvi takav projekt kroz koji će pružatelji usluga moći dobiti potrebna znanja i zbog toga je izrazito bitan, posebice u Slavoniji. - kazala je Anja Ostopanj, pravna savjetnica Informativno-pravnog centra i polaznica radionica.
Tračak optimizma ipak postoji jer Hrvatska ima vrijedne i stručne ljude čija je snaga znanje. Uz veliki trud i nešto vremena, puno se toga može mijenjati i svijet učiniti boljim. Udruga „Vrapčići“, najveći je dokaz tomu.
- Putovali smo u Norvešku u sklopu projekta, vidjeli njihovu praksu. Bez obzira na sve navedene kritike našeg sustava, ja apsolutno vjerujem u nas i naše sposobnosti. Uvijek mislimo kako je netko drugi bolji od nas. No, tko god je prošao svijet, zna da to nije istina. Da, oni imaju više novaca. I to je sve. Problemi su slični. I tamo ima diskriminacije. Imaju ljepše i veće urede, bolje opremljene prostore, no sve je tamo lagodno, a mi smo se naučili boriti svaki dan. To je naša snaga i prednost. Pronalazimo rješenja, uvijek nešto radimo, nema prepreke koja nas može zaustaviti. Iz toga se rađaju nevjerojatne sposobnosti. - optimistično je kazala psihijatrica Dubravka Ergović Novotny i predsjednica Udruge Vrapčići.
Smatrate li da vrtićka djeca trebaju učiti o temama navedenima u ovom tekstu?
