Ionako loše funkcioniranje države i poremećaj u ljestvici prioriteta, na primjeru HGSS-a, dovedeno je do apsurda. Ljudi koji volonterski spašavaju sugrađane i jedna su od važnijih hitnih službi, sami se moraju izboriti za adekvatne uvjete rada.
SLAVONSKI BROD - U slavonskobrodskoj Ulici fra Kaje Adžića, uz
Javnu vatrogasnu postrojbu Grada Slavonskog Broda, odnedavno su se smjestili i HGSS-ovci.
Prostor kojeg su dobili od
države na neograničeno vrijeme i bez naknade posljednjih mjeseci neumorno
uređuju kako bi konačno imali adekvatne uvjete za rad i volontersko spašavanje
svojih sugrađana.
Mada oni koji u brojnim
situacijama prvi priskaču u pomoć ne bi trebali moliti da im se osigura ono
najosnovnije, skupljanjem donacija građana i većih sponzora te vlastitim radom
na 'baušteli', sami stvaraju ono što im je nužno i bez čega dalje ne ide.
Mizerna sredstva za rad važne službe
S obzirom na to da je njihov godišnji
proračun oko 240 tisuća kuna, dakle, na razini jednog jačeg seoskog nogometnog
kluba, nije potrebno dalje objašnjavati suludost situacije u kojoj važni
spašavatelji jedva spavaju kraj s krajem za troškove poput putovanja,
održavanja opreme, uređenja prometa.
Članove HGSS Stanice Slavonski
Brod posjetili smo u njihovom 'drugom domu'. Proveli su nas kroz zgradu koja je
trenutno veliko gradilište.
- Nadamo se kako će ovdje
uskoro biti prostor za veliku količinu opreme, umjetna stijena, predavaonica,
spavaonica, prostor za pranje opreme, garaža. Puno je toga što moramo održavati.
Imamo četiri vozila, od kojih su tri punoljetna, tri prikolice, kombi, plovilo,
terensko vozilo... Samo trošak goriva za nas je na mjesečnoj razini od tri do
četiri tisuće kuna. Moramo brinuti i za osiguranje ljudi te financirati odlaske
na različite tečajeve. - kazao je tajnik brodske HGSS Stanice, Hrvoje Šulentić.
Administrator Stanice, Karlo Olić, jedini je zaposlenik
Stanice SB jer je toliko obimnu 'papirologiju' bilo nemoguće rješavati
volonterski - uz sve ostale aktivnosti koje 32 člana s područja
Brodsko-posavske županije obavljaju besplatno.
Brodski HGSS-ovci opisali su
nam kako izgleda njihova reakcija na pozive 'upomoć' koji su im upućeni.
- Kada zaprimim poziv da se
nešto dogodilo, automatski svim članovima šaljem ProfiSMS i oni se odazivaju.
Prema tomu tko može odmah doći, dalje se organizira i planira akcija. Za to
vrijeme prikupljam podatke što se i gdje dogodilo, koliko je ljudi ozlijeđeno i
slično. - kazao je Karlo Olić koji osmosatno radno vrijeme uglavnom provodi u
prostoriji bez grijanja. Onoj istoj u kojoj je za nas bilo previše i 45 minuta
koje smo tamo proveli u hladno predvečerje.
Žurna služba do vlastite se opreme mora probijati zbog neadekvatnog prostora
- Na naš dežurni telefon poziv
obično dolazi od Centra 112. No, može nas pozvati bilo tko i poziv za jednog
našeg člana, poziv je za cijelu službu. Ako su nam potrebni dodatni resursi -
dodatni potražni timovi, plovila, bespilotne letjelice - i to prelazi naše
okvire, odnosno, tehnička sredstva koja imamo, kontaktiramo neku od komisija
HGSS-a koja nam šalje pomoć iz susjednih ili drugih stanica. - kazao je Danijel Peh, spašavatelj i član HGSS Stanice
Slavonski Brod.
Suradnja 25 stanica
raspoređenih diljem Hrvatske velika je i značajna pa članovi slavonskobrodske
Stanice nerijetko završe u Požegi, Puli, na hrvatskim otocima,... Međutim,
neadekvatni uvjeti i smještaj opreme najveći su njihov problem koji ih ponekad
koči u djelovanju.
- Trenutno nemamo kamo s
opremom. Nova oprema stoji zapakirana u kutijama. Teško se i okrenuti u
prostoru u kojemu je smještena, a kamoli u što kraćem vremenu organizirano
uzeti sve što je potrebno za akciju. Svaki bi spašavatelj trebao imati svoj
ormarić s opremom i odijelima. A sada, da bismo došli do određenih stvari,
moramo micati velike kutije i teške komade opreme. To je nezgodno u situacijama
kada je svaka minuta bitna. Mi smo organizirani i dobro znamo tko što treba
ponijeti i pripremiti, ali kada nastane žurba, ne stanemo svi u ovaj dio koji
sada služi za opremu. - kazao je tajnik brodske HGSS Stanice, Hrvoje Šulentić.
Tko nije spreman na žrtvu, ne može biti HGSS-ovac
Ipak, naglašavaju, njihovo je
da pomažu i nisu skloni žalopojkama. Ponosni su jer su spremni na svaku
situaciju.
- Naša snaga je u samom timu.
Pokrivamo jedni druge i, u slučaju potrebe, možemo se pojačati. To je bilo
najviše vidljivo u Petrinji gdje je u prvim satima tamo stiglo tristotinjak
HGSS-ovaca. Kasnije smo išli prema potrebi. Ljudi krivo percipiraju našu službu
i pitaju što će nam pojedina oprema ako kod nas nema jama, stijena i slično, no
ako se baviš djelatnošću spašavanja, moraš biti obučen za sve situacije i
djeluješ na području cijele Hrvatske. To nam stoji i u Statutu. Zato imamo i
skijaše i skijašku opremu. Dakle, spremni smo na sve. Isto tako, nikoga nam
nije problem naučiti sve to, samo je potrebna volja kod ljudi. Od onih koji
nisu spremni žrtvovati svoje vrijeme i obitelj zbog većeg cilja, nemamo puno
koristi. - kazao je Peh.
Kako to inače biva, pozivi
najčešće dolaze u najgorim trenutcima. Rijetko spašavatelje mogu uhvatiti dok
se izležavaju i odmaraju.
- Na službu trošimo dane godišnjeg,
slobodno vrijeme koje bismo trebali provoditi sa svojim obiteljima. Stoga, naši
najbliži nerijetko pate. Oprema je uvijek spremna, ruksak je s nama u autu i
često smo zbog hitnog poziva propustili rođendane, blagdane, različita
obiteljska slavlja. Puno dajemo, ali to smo odabrali. Kolegice u našem timu
potpuno su ravnopravne, čak neke stvari izvršavaju bolje i kvalitetnije nego
mi. Puno su organiziranije i pomažu nam održavati red u Stanici. No, ovdje nema
diskriminacije ni u jednom obliku. Tu nema politike, razlike među spolovima,
nejednakosti. To ostavljamo postrani i uvijek su u fokusu unesrećeni. - kazali
su naši sugovornici.
Petnja je iznimno atraktivna i privlačna lokacija
Proteklih godinu dana nerijetko
su tragali za izletnicima koji su zalutali oko Jezera Petnja, odnosno, od njega
su se neplanirano previše udaljili. No, taj je dio županije, za njih dobro
poznat teritorij.
- Česte potrage na Petnji zapravo
su dobar znak. Pokazuju da je ta lokacija ljudima jako zanimljiva, da bi je
trebalo još više turistički iskoristiti. Općina Sibinj sada uređuje staze oko
jezera, što je također pohvalno. Sada već znamo otprilike gdje ljudi zalutaju
na tom području. Potrebno nas je samo kontaktirati i, što je najvažnije, ostati
na mjestu s kojeg ste uputili poziv. Jer spašavateljima treba neko vrijeme da
stignu do vas, ali teže će vas naći budete li se micali. Ono što možemo
savjetovati uoči takvih izleta je - ponijeti dovoljno vode, adekvatno se
odjenuti, instalirati karte za pomoć u snalaženju koje funkcioniraju i offline
te napuniti bateriju mobitela. Uputno je prije polaska, nekoga tko ostaje u
'civilizaciji', obavijestiti kamo točno idete i kad se planirate vratiti. Napravili
smo tri sigurne karte i naše je gorje (Dilj, Psunj i Babja gora) pokriveno tim HGSS-ovim
kartama. - poručuju HGSS-ovci.
Za kraj, pitali smo ih kako se
nose s teškim situacijama i tužnim trenutcima u svojoj spašavateljskoj
karijeri. Nažalost, upravo su HGSS-ovci ti koji najčešće pronalaze utopljenike,
zalutale, stradale,...
- U službi imamo osobe koje se
bave takvim situacijama, ali većinom to rješavamo sami, pružajući si međusobnu
potporu. Poslije svake akcije analiziramo što je bilo dobro, što smo mogli
bolje i razgovarao o svemu. Bude tu stresnih situacija, potraga s nesretnim
ishodima, a kako smo u malom gradu, znamo i pozadinu nekih slučaja pa dodatno
suosjećamo. Ne ostavljamo osobu za koju vidimo da se teško nosi s nekom
situacijom, sve rješavamo druženjem i razgovorom. Suradnja s medijima nakon
takvih događaja koji su im interesantni dosad je bila korektna. Imamo točno
propisano tko smije dati izjavu, što smije reći, a nama je na prvom mjestu
zaštita digniteta ljudi. Ako sami ne možemo riješiti problem, dalje se obraćamo
službi i tražimo neku stručnu pomoć. - otkrili su.
S herojima koji društvu -
očigledno - nisu bitni dok ne 'zagusti' oprostili smo se u nadi da ćemo ih
sljedeći put posjetiti u prostoru dostojnom takve časne i neophodne službe.