SLAVONSKI BROD - U slavonskobrodskoj Ulici fra Kaje Adžića, uz Javnu vatrogasnu postrojbu Grada Slavonskog Broda, odnedavno su se smjestili i HGSS-ovci.

Prostor kojeg su dobili od države na neograničeno vrijeme i bez naknade posljednjih mjeseci neumorno uređuju kako bi konačno imali adekvatne uvjete za rad i volontersko spašavanje svojih sugrađana.

Mada oni koji u brojnim situacijama prvi priskaču u pomoć ne bi trebali moliti da im se osigura ono najosnovnije, skupljanjem donacija građana i većih sponzora te vlastitim radom na 'baušteli', sami stvaraju ono što im je nužno i bez čega dalje ne ide.

Mizerna sredstva za rad važne službe

S obzirom na to da je njihov godišnji proračun oko 240 tisuća kuna, dakle, na razini jednog jačeg seoskog nogometnog kluba, nije potrebno dalje objašnjavati suludost situacije u kojoj važni spašavatelji jedva spavaju kraj s krajem za troškove poput putovanja, održavanja opreme, uređenja prometa.

Članove HGSS Stanice Slavonski Brod posjetili smo u njihovom 'drugom domu'. Proveli su nas kroz zgradu koja je trenutno veliko gradilište.

- Nadamo se kako će ovdje uskoro biti prostor za veliku količinu opreme, umjetna stijena, predavaonica, spavaonica, prostor za pranje opreme, garaža. Puno je toga što moramo održavati. Imamo četiri vozila, od kojih su tri punoljetna, tri prikolice, kombi, plovilo, terensko vozilo... Samo trošak goriva za nas je na mjesečnoj razini od tri do četiri tisuće kuna. Moramo brinuti i za osiguranje ljudi te financirati odlaske na različite tečajeve. - kazao je tajnik brodske HGSS Stanice, Hrvoje Šulentić.

Administrator Stanice, Karlo Olić, jedini je zaposlenik Stanice SB jer je toliko obimnu 'papirologiju' bilo nemoguće rješavati volonterski - uz sve ostale aktivnosti koje 32 člana s područja Brodsko-posavske županije obavljaju besplatno.

Brodski HGSS-ovci opisali su nam kako izgleda njihova reakcija na pozive 'upomoć' koji su im upućeni.

- Kada zaprimim poziv da se nešto dogodilo, automatski svim članovima šaljem ProfiSMS i oni se odazivaju. Prema tomu tko može odmah doći, dalje se organizira i planira akcija. Za to vrijeme prikupljam podatke što se i gdje dogodilo, koliko je ljudi ozlijeđeno i slično. - kazao je Karlo Olić koji osmosatno radno vrijeme uglavnom provodi u prostoriji bez grijanja. Onoj istoj u kojoj je za nas bilo previše i 45 minuta koje smo tamo proveli u hladno predvečerje.

Žurna služba do vlastite se opreme mora probijati zbog neadekvatnog prostora

- Na naš dežurni telefon poziv obično dolazi od Centra 112. No, može nas pozvati bilo tko i poziv za jednog našeg člana, poziv je za cijelu službu. Ako su nam potrebni dodatni resursi - dodatni potražni timovi, plovila, bespilotne letjelice - i to prelazi naše okvire, odnosno, tehnička sredstva koja imamo, kontaktiramo neku od komisija HGSS-a koja nam šalje pomoć iz susjednih ili drugih stanica. - kazao je Danijel Peh, spašavatelj i član HGSS Stanice Slavonski Brod.

Suradnja 25 stanica raspoređenih diljem Hrvatske velika je i značajna pa članovi slavonskobrodske Stanice nerijetko završe u Požegi, Puli, na hrvatskim otocima,... Međutim, neadekvatni uvjeti i smještaj opreme najveći su njihov problem koji ih ponekad koči u djelovanju.

- Trenutno nemamo kamo s opremom. Nova oprema stoji zapakirana u kutijama. Teško se i okrenuti u prostoru u kojemu je smještena, a kamoli u što kraćem vremenu organizirano uzeti sve što je potrebno za akciju. Svaki bi spašavatelj trebao imati svoj ormarić s opremom i odijelima. A sada, da bismo došli do određenih stvari, moramo micati velike kutije i teške komade opreme. To je nezgodno u situacijama kada je svaka minuta bitna. Mi smo organizirani i dobro znamo tko što treba ponijeti i pripremiti, ali kada nastane žurba, ne stanemo svi u ovaj dio koji sada služi za opremu. - kazao je tajnik brodske HGSS Stanice, Hrvoje Šulentić.

Tko nije spreman na žrtvu, ne može biti HGSS-ovac

Ipak, naglašavaju, njihovo je da pomažu i nisu skloni žalopojkama. Ponosni su jer su spremni na svaku situaciju.

- Naša snaga je u samom timu. Pokrivamo jedni druge i, u slučaju potrebe, možemo se pojačati. To je bilo najviše vidljivo u Petrinji gdje je u prvim satima tamo stiglo tristotinjak HGSS-ovaca. Kasnije smo išli prema potrebi. Ljudi krivo percipiraju našu službu i pitaju što će nam pojedina oprema ako kod nas nema jama, stijena i slično, no ako se baviš djelatnošću spašavanja, moraš biti obučen za sve situacije i djeluješ na području cijele Hrvatske. To nam stoji i u Statutu. Zato imamo i skijaše i skijašku opremu. Dakle, spremni smo na sve. Isto tako, nikoga nam nije problem naučiti sve to, samo je potrebna volja kod ljudi. Od onih koji nisu spremni žrtvovati svoje vrijeme i obitelj zbog većeg cilja, nemamo puno koristi. - kazao je Peh.

Kako to inače biva, pozivi najčešće dolaze u najgorim trenutcima. Rijetko spašavatelje mogu uhvatiti dok se izležavaju i odmaraju.

- Na službu trošimo dane godišnjeg, slobodno vrijeme koje bismo trebali provoditi sa svojim obiteljima. Stoga, naši najbliži nerijetko pate. Oprema je uvijek spremna, ruksak je s nama u autu i često smo zbog hitnog poziva propustili rođendane, blagdane, različita obiteljska slavlja. Puno dajemo, ali to smo odabrali. Kolegice u našem timu potpuno su ravnopravne, čak neke stvari izvršavaju bolje i kvalitetnije nego mi. Puno su organiziranije i pomažu nam održavati red u Stanici. No, ovdje nema diskriminacije ni u jednom obliku. Tu nema politike, razlike među spolovima, nejednakosti. To ostavljamo postrani i uvijek su u fokusu unesrećeni. - kazali su naši sugovornici.

Petnja je iznimno atraktivna i privlačna lokacija

Proteklih godinu dana nerijetko su tragali za izletnicima koji su zalutali oko Jezera Petnja, odnosno, od njega su se neplanirano previše udaljili. No, taj je dio županije, za njih dobro poznat teritorij.

- Česte potrage na Petnji zapravo su dobar znak. Pokazuju da je ta lokacija ljudima jako zanimljiva, da bi je trebalo još više turistički iskoristiti. Općina Sibinj sada uređuje staze oko jezera, što je također pohvalno. Sada već znamo otprilike gdje ljudi zalutaju na tom području. Potrebno nas je samo kontaktirati i, što je najvažnije, ostati na mjestu s kojeg ste uputili poziv. Jer spašavateljima treba neko vrijeme da stignu do vas, ali teže će vas naći budete li se micali. Ono što možemo savjetovati uoči takvih izleta je - ponijeti dovoljno vode, adekvatno se odjenuti, instalirati karte za pomoć u snalaženju koje funkcioniraju i offline te napuniti bateriju mobitela. Uputno je prije polaska, nekoga tko ostaje u 'civilizaciji', obavijestiti kamo točno idete i kad se planirate vratiti. Napravili smo tri sigurne karte i naše je gorje (Dilj, Psunj i Babja gora) pokriveno tim HGSS-ovim kartama. - poručuju HGSS-ovci.

Za kraj, pitali smo ih kako se nose s teškim situacijama i tužnim trenutcima u svojoj spašavateljskoj karijeri. Nažalost, upravo su HGSS-ovci ti koji najčešće pronalaze utopljenike, zalutale, stradale,...

- U službi imamo osobe koje se bave takvim situacijama, ali većinom to rješavamo sami, pružajući si međusobnu potporu. Poslije svake akcije analiziramo što je bilo dobro, što smo mogli bolje i razgovarao o svemu. Bude tu stresnih situacija, potraga s nesretnim ishodima, a kako smo u malom gradu, znamo i pozadinu nekih slučaja pa dodatno suosjećamo. Ne ostavljamo osobu za koju vidimo da se teško nosi s nekom situacijom, sve rješavamo druženjem i razgovorom. Suradnja s medijima nakon takvih događaja koji su im interesantni dosad je bila korektna. Imamo točno propisano tko smije dati izjavu, što smije reći, a nama je na prvom mjestu zaštita digniteta ljudi. Ako sami ne možemo riješiti problem, dalje se obraćamo službi i tražimo neku stručnu pomoć. - otkrili su.

S herojima koji društvu - očigledno - nisu bitni dok ne 'zagusti' oprostili smo se u nadi da ćemo ih sljedeći put posjetiti u prostoru dostojnom takve časne i neophodne službe.