SLAVONSKI BROD - Vjernici su danas upalili prvu od četiri svijeće koje će narednih nedjelja plamenom pokazivati kako je Božić sve bliže. Vrijeme adventa ili došašća, priprema je za Kristovo rođenje, a četiri nedjelje koje tomu prethode simboliziraju četiri tisućljeća - koliko je prema Bibliji prošlo od stvaranja svijeta do dolaska Isusa.

Došašće svake godine počinje na drugačiji datum, ali najranije može početi 27. studenog, a najkasnije 3. prosinca. Završava na Badnjak, 24. prosinca. Tijekom došašća, svakog se jutra održavaju rane mise - zornice koje imaju pokornički značaj jer se oni koji ih kroz četiri tjedna pohađaju odriču sna i odmora.

Vijenac je najprepoznatljiviji znak adventa, a simbolizira pobjedu Isusa Krista, ali i borbu čovjeka protiv životnog mraka. Prvi se adventski vijenac navodno pojavio 1838. godine u Domu za siromašnu djecu „Das Rauhe Haus". Mladi evangelički pastor i odgojitelj Johann Hinrich Wichern(1808.-1881.), piše portal skole.hr, okupio je 1838. siročad s ulice te im u jednoj staroj i trošnoj kući ponudio novi dom. U svome dnevniku zabilježio je 1838. godine kako želi pronaći način da svojim štićenicima došašće učini što ljepšim pa se dosjetio da od prvog dana prosinca svakim danom za vrijeme molitve upale jednu svijeću.

Wichern je stavljao svijeće na veliki drveni vijenac koji bi na Božić zasjao poput velikog svjetlosnog kruga s 24 svijeće - dvadeset malih crvenih svijeća za dane u tjednu i četiri velike bijele svijeće za nedjelje došašća. Svake godine u došašću obavljali su ovaj kratak obred.

Oko 1851. Wichernovi su štićenici drveni vijenac počeli ukrašavati zimzelenim grančicama, a s vremenom se umjesto drvenoga počeo plesti vijenac od zimzelenog granja. Taj se običaj proširio po evangeličkim obiteljima u Njemačkoj, a zatim u susjedne i prekooceanske zemlje. Krajem 19. stoljeća prešlo se na četiri svijeće za četiri nedjelje došašća. Plete se od zimzelenih grančica, ali tako da nema početka ni kraja što označuje vječnost. Bor i božikovina u vijencu simboliziraju besmrtnost, lovor označava pobjedu nad grijehom i patnjom, a cedar snagu i izlječenje od svih bolesti. Lišće božikovine podsjeća na vijenac od trnja, sukladno engleskom vjerovanju da je Kristov vijenac od trnja bio načinjen upravo od bodljikavog lišća ove zimzelene biljke. Često je u njemu i grančica ružmarina jer ova je biljka prema legendi čuvala Djevicu Mariju na njezinom putu u Egipat.

Tijekom adventa vjernici slave i mnoštvo posebnih dana poput blagdana svete Barbare, 4. prosinca, blagdana svetog Nikole, 6. prosinca, blagdana Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije, 8. prosinca, blagdana svete Lucije, 13. prosinca te dana svetog Tome Apostola, 21. prosinca. Za svaki od tih blagdana vežemo i određenu tradiciju proslavljanja što, dakako, ovisi i o kraju te regiji odakle dolazi naš hrvatski narod pa, primjerice, na svetu Luciju, kao simbol obnove života i plodnosti, vjernici siju božićnu pšenicu.

Tijekom adventa u liturgiji prevladava ljubičasta, a pomalo je izgubljen običaj da tri od četiri svijeće na vijencu budu upravo to pokorničke boje jer se nekada tijekom čitavog adventa prakticirao post. Vjerujemo kako će advent i u slavonskobrodskim župama vjernicima predstavljati najljepše doba godine.