SLAVONSKI BROD - Eto već smo duboko u jesen zagazili, vremenske prilike još uvijek nas dobro služe, istina kiše baš puno i nema i ako bi za neke ratarske poslove dobro došla, ali šta se može, o tome  netko drugi odlučuje. Poslovi oko berbi i prikupljanja raznih plodina, jesenska sjetva ratarskih kultura, kao i poslovi u šumi na sječi i dovoženju drva za ogrjev polako se privode kraju i sa dolaskom studenog aktivnosti i poslovi sa vanjskih prostora polako se prenose na radove oko kuće i u avlije.

Mladih je u selima, sve manje ili su otišli trbuhom za kruhom ili ih u ovo današnje vrijeme tradicija i stari običaji sve manje zanimaju, dok oni stari uz svu volju i želju da vrijednosti svoje prošlosti sačuvaju i ne prepuste zaboravu, to više nisu u stanju, snazi i mogućnost održavati.  

Oni koji još to nisu napravili vrstaju se oko veselog stroja, peku rakije, jer kakva bi to jesen i zima bila da se u podrumu ili nekoj priručnoj ostavi, u starom hrastovom ili dudovom buretu ne nađe pokoja oka domaće slavonske šljivovice ili komovice,  bećarske vodice, onako za bolju cirkulaciju u ladnim zimskim danima i noćima. Vino je već odavno u buradima, ove godine čak i nešto ranije, a uskoro će i na krštenje, i ako već i u ovoj fazi i te kako ,,lovi", jer i Sv. Matrin je pred vratima. I tako kad su svi ovi vrlo važni poslovi pozavršavani ostao je onaj možda najvažniji , ili bolje reći, jednako važan, a to je svinjokolja. Posao je to koji Slavoncu - Šokcu, a i svima  ostalima koji su Slavoniju odabrali za svoj zavičaj, znači jako puno, jer to je više od  tradicije i običaja, to je  ponos i dika čovjeka ovog podneblja, koji ga  čini drugačijim, poznatijim i posebnijim od ostalih. 

E, kada smo.kod svinjokolja, tu se već pojavljuju problemi, kako i sa kime odraditi taj zahtjevan i odgovoran posao? Nije lako bravca od 200 ili 250 kg srušiti, u koritu okrenuti i ofarugati (ofuriti) te na čegere objesiti. Ako gazda ima takva dva u smoku, ili čak i tri, za taj i takav posao potrebna su bar petorica, zdravih, jakih i sposobnih baja. I sve bi to bilo dobro da se takvi u rodbini, među kumovima i komšijama mogu pronaći. Na žalost, posljednjih godina to je sve teže, tako da  je tradicionalnih svinjokolja sve manje. Uslužnih klaonica skoro da i nema, ili bi se na prste jedne ruke mogle nabrojati, a one  bi bar malo ovaj posao mogle olakšati. U  nedostataku radne snage za obavljanje tradicionalne slavonske svinjokolje, malo tko u ovom poslu prepoznaje neku svoju priliku i interes.  Ništa nije bolje niti oko poslova koje na svinjokolji obavljaju žene. Crijeva skoro više nitko i ne pere, jer ona se u trgovačkim centrima mogu kupiti, i ako jeftina baš i nisu, a pravu svinjsku večeru uz dobru frišku čorbu (juhu) sa pravim dugačkim, k'o dukat žutim rezancima, sarmu od domaćeg kiselog kupusa i meso sa krumpirom na tepsiji uz obavezno kušanje i ocjenjivanje svježih pečenih kobasica i neizostavne krofne, još su rijetke domaćice i gazdarice koje to znaju pripremiti.  Mladih je u selima, sve manje ili su otišli trbuhom za kruhom ili ih u ovo današnje vrijeme tradicija i stari običaji sve manje zanimaju, dok oni stari uz svu volju i želju da vrijednosti svoje prošlosti sačuvaju i ne prepuste zaboravu, to više nisu u stanju, snazi i mogućnost održavati. 

Što nas to snađe i  ostajemo li mi to polako bez naših običaja i tradicije?  Ne do Bog, jer ako bez tog ostanemo, bolje da i nas samih  više nema. Kaže stara narodna izreka "Bolje da selo izumre, nego da običaju nestanu". Možda slavonske svinjokolje u budućnosti i neće ličiti na one prije tridesetak i više godina, ali ipak se treba nadati da će se one i u današnjim prilikama ipak održati i odvijati i da pravi Slavonac - Šokac neće dopustiti da ostane bez kulina i kulinove seke, prave domaće šunke za Uskrs, dobrog komada slanine, par tabli suhih rebara, ukusnog kimpakla (slanine od podvoljka), domaćih čvaraka, švargla, divenice i mirisne zdrave svinjske masti. Shvatiti će mladi Slavonci kakvu vrijednost u svojoj tradiciji imaju, ako ne prije onda kada se jednog dana iz nekog svijeta u koji su otišli, vrate u svoj rodni kraj. Poučeni onim što su u tuđini vidjeli, kako drugi do svojih vrijednosti drže, prepoznati će mogućnost da upravo na temeljima svoje tradicije, kulture i običaja mogu graditi egzistenciju svojih obitelji, tu na svom tlu, u svojoj Slavoniji. Još da nam kulin kulenom prestanu zvati i njegovi seku kulenovom sekom dozivati, da nam netko tamburu u  nešto drugo ne pretvori, da nam duša onakva bećarska ostane i da apatiju inat pobjedi, bit će opet  Slavonija ona prava, bogata i ponosna. Svašta je kroz stoljeća Slavonijom prošlo, mnogi vladari i ratovi, kuge, haračenja i pljačke, razni izdajnici i prodane duše, ali nikada do kraja slavonski duh i inat nisu uništeni. I ovo današnje vrijeme i stanje, za što su Slavonci najmanje krivi, sigurno će proći, a oni koji su za to ,,zaslužni" sigurno se crvenjeti neće,  jer oni i tako misle, da se sve ovo moralo dogoditi iako dobro znaju da to tako ne može biti,  jer mudra narodna kaže ,,kiša padati neće ako se ne naoblači". Bez obzira na sve to i na činjenicu da ničija do zore gorjela nije, Slavonijom će i dalje, uz svu njenu tradiciju, kulturu i običaje odjekivati stihovi iz poskočice: "lipa vina i kulina, aj haj uživaj", a i bravci će i dalje u torovima roktati.