Cvjetnica ili Nedjelja Muke gospodnje kršćanski je blagdan koji se slavi nedjelju prije samog Uskrsa. U Slavoniji i u još nekim hrvatskim krajevima postoji običaj umivanja na Cvjetnicu cvijećem, nakon čega se ide u crkvu blagoslovit maslinove grančice.
SLAVONSKI BROD - Šesta korizmena nedjelja je Cvijetna, ili Cvitna nedilja. Nedjelja je to muke Gospodnje. Na ovu nedjelju čita se ili pjeva muka. U rano jutro umivalo se u cvijeću kako bi lice cijele godine bilo čisto i lijepo.
Blagoslov je maslinovih grančica, koje se u domovima zataknute za križ čuvaju do iduće Cvjetnice.
Na Cvijetnu nedjelju ostao je običaj nošenja grančice na blagoslov. Obično su to grančice masline, a uz njih i grančice drijena, bršljana i sl. Grančice su se čuvale tijekom godine zataknute primjerice za okvir svete slike, prozor ili zrcalo. Nosile su se i u staju kao zaštita stoke.
Naime, u Slavoniji i u još nekim hrvatskim krajevima postoji običaj umivanja na Cvjetnicu cvijećem i to najčešće ljubičicama i biljem. To je običaj djevojačkog umivanja u proljetnome cvijeću, koje je nabrano u polju ili ispred kuće i stavljeno u lavor. I "santrač" (ograda oko bunara) je bio posebno nakićena, što u nekim selima Brodskog Posavlja čine i danas čuvajući tradiciju. Na taj se način daje počast vodi i cvijeću, mladosti i proljeću.
Običaj je to prisjećanja na Isusov svečani ulazak u Jeruzalem u dane prije Pashe, ali i njegove muke koja je uslijedila nakon toga. Kad je Isus ulazio u Jeruzalem narod ga je dočekao mašući palminim i maslinovim grančicama rasprostirući svoje haljine putem kojim je hodio. U spomen na taj događaj, koji je predstavljao uvod u dramatične događaje Velikog tjedna, na Cvjetnicu se prije jedne mise obavlja procesija s blagoslovljenim palminim i maslinovim grančicama (ili, u krajevima gdje niti jedno nije dostupno, nekim drugim grančicama). Sama misa je posvećena Isusovoj muci na kojoj se čita ili pjeva cijeli izvještaj o muci iz Evanđelja.
Postojala su razna vjerovanja uz blagoslovljene grančice. U mnogim našim selima običaj je na Cvijetnicu okititi tarabe i bunare (specifično za selo Gundince), ranim proljetnim cvijećem, a naročito cicamacom, i da se tom prilikom pjeva pjesma "Ja urani, Jelo”. Pjevali su i momci i djevojke. Obilazili su selom, a tom prilikom bili i nagrađivani - jajima, kobasicom, voćem, u ono vrijeme rijetko novcem. Ovaj običaj nije nestao, nego se iz godine u godinu obnavlja u mnogim našim mjestima.
Doduše vjernici sve češće blagoslovljene grančice ostavljaju tek u svojim domovima gdje ih stave za križ na zidu, i čuvaju ih u kući i nakon što se osuše kao znak i podsjetnik na vjernost Isusu do druge Cvjetnice.
Od Cvjetnice do Uskrsa u kućama je gotovo tišina, osobito na Veliki petak.
