TULNIK - Oživjelo je barem na trenutak i otelo se zaboravu. Selo, htjeli to neki priznati ili ne, koje nema svoje budućnosti. Ono odlazi polako u zaborav jer u njemu nema mladosti, dječje igre, smijeha i plača. U njemu je svega samo nekoliko stanovnika, njih petnaestero, koje povremeno svojim limenim ljubimcima probude vlasnici sagrađenih vikend kuća i u njemu žele provesti dan ili vikend u miru i tišini, koji su pobjegli iz svoje svakodnevne vreve od ljudi i napornog svijeta, piše portal pozega.eu.

Biranim riječima željeli smo pobliže reći da se radi o selu Tulnik, koje teritorijalno pripada župi Buk, mjestu smještenom desetak kilometara od Pleternice u kojem se ovih dana proslavio njihov nebeski zaštitnik sv. Petar i Pavao, u čiju je čast davnih godina bilo sagrađeno sakralno zdanje iznad sela koje je dominiralo i plijenilo poglede, kako mještana tako i svih onih koji su u Tulnik dolazili. Nekad je u selu bila i škola koja je svjedočila život i obećavala budućnost sela. Otkako nema škole nije bilo mnogo onih koji su uz blagu uzbrdicu hrlili u sagrađeno crkveno zdanje svojih zaštitnika. Tako je s vremenom počelo sve propadati, zarastati u grmlje i šikare koje pokušavaju sakriti život kojeg je bilo u ne tako davnom vremenu.

Da se ublaži zaborav Tulnika malobrojne mještane, njihovi prijatelji, rodbina i kumovi došli su posjetiti i prisustvovati misnom slavlju koje je održano u središtu sela, kod mjesnog križa. Misno slavlje predvodio je mjesni bučki župnik, vlč. Slavko Starčević koji nije mogao izreći previše riječi ohrabrenja. Mogao se samo prisjetiti nekadašnjeg vremena i života u tom selu.

U nekim zapisima spominju se prezimena obitelji koje su živjele u Tulniku - Damjanović, Vukašinović, Tubić, Brblić, Kovačević, Hoffman, Odvorčić, Holcinger, Pejaković, Mikić, Belunek, Glavina, Ilić, Kresovljak, Karafilipović, Knežević, Polak i Romštein.

Upravo su na misnom slavlju bili nazočni mnogobrojni članovi iz obitelji Vukašinović u najmlađem sastavu koji su zasvirali, zapjevali i probudili osjećaje života u Tulniku i time pokušavajući podsjetiti da se u tom selu nekada lijepo živjelo, igralo i pjevalo, ženilo i udavalo,

- Ne pitajte me ništa. Kad se samo sjetim živosti i života u ovom našem selu samo što mi ovo moje staračko srce ne pukne. Al' nek' sam doživila još jedan kakav-takav kirvaj u svom rodnom selu. I tom se danu radujem. Bila bih još radosnija da doživim da mogu proslaviti još kojeg svetog Petra i Pavla ovdje u Tulniku pa makar nas bilo još i manje. - kroz suze nam je tužnim riječima prokomentirala jedna starica svoje dojmove. Ime joj nismo uspjeli saznati jer se grlo steglo pa kroz njega nije mogla izići niti jedna jedina riječ više.

- E da. Nekad se poslije svete mise ispred crkve igralo i pjevalo. U goste su dolazili brojni mještani iz okolnih mjesta; Buka, Malog Bilača, Pleterničkih Mihaljevaca, Knežaca, Kalinića, Velikog Bilača, Zarilca, Ciglenika, Svilna. Dolazilo se konjima i kolima poljskim putevima, a danas, i kad svi imaju aute, neki nisu došli u svoje rodno selo proslaviti kirvaj na svom ognjištu i ognjištu svojih roditelja. - prokomentirao je starac Joza s nakrivljenim šeširom na glavi koji također nije mogao skriti gorčinu i suze u svom očima.