Vjernici Lokve Rogoznice su zaprepašteni: - Naš župnik don Ivan Babić kazao je na proslavi zaštitnika svetoga Vida kako je u mistu Sotona! Otkad je postao karizmatik, a to je bilo nakon što je posjetio bosanskog karizmatika fra Ivu Pavića, prije malo više od godinu dana, čudno se ponaša: okuplja ljude sa svih strana na molitve u crkvu prilikom čega plješću i glasno pjevaju, zamjera iznajmljivačima da turisti slušaju sotonsku glazbu, nosi svakog tjedna Presveto oko crkve i polaže ruke na ljude, zvonjavom s kampanela tjera munje i gromove, piše Slobodna Dalmacija.

Vrhunac je bio kad je mještanima preporučio da na ulazna vrata s vanjske strane objese križeve jer Sotona lunja selom. Ne znamo što se događa – uznemireno nas je nazvalo nekoliko mještana Lokve Rogoznice, uz molbu da ostanu anonimni jer se po staroj tradiciji – u popa ne dira niti mu se zamira...  

Nekolicina njih s kojima smo razgovarali iznijela nam je otprilike istu priču koja ih u najmanju ruku plaši, zbunjuje i ljuti – kako je Nečastivi baš od svih mjesta odabrao baš njihovo, tko su ljudi koji pune njihovu župnu crkvu i zbog čega je njihov župnik "infiša” u natprirodne pojave. 

- Nitko nema hrabrosti istupiti, no svi će vam anonimno ispričati isto. Svećenik koji je godinama s nama prilično se promijenio. Uredno obavlja svoje dužnosti, šta je je, ali u crkvu dolaze ljudi nad kojima moli sa svojim "suradnicima”, a onda se iznutra čuju krikovi. Stariji mještani počeli su nedjeljom ići u druge župe na misu, na znaju što se zbiva, a pristižu nam strani ljudi sa svih strana. Na koncu je u župnu kuću doselio četvero psihičkih bolesnika, koji su tamo na "terapiji”, a mi smo čuli da prestaju piti tablete i zabrinuti smo za te ljude – ispričala nam je gospođa iz Lokve Rogoznice, koja također više ne ide u župnu crkvu na misu. 

A don Ivan Babić (53) služi u Lokvi Rogoznici, Marušićima, Mimicama i Pisku dvadeset godina kao župnik oko tisuću duša, koliko ih zimi ondje živi, a značajno je pridonio obnovi svih mjesnih i grobljanske crkve, te župne kuće. 

Dosad se, kažu vjernici, nije bavio egzorcizmom ni toliko pričao o utjecaju đavla kao zadnje godine. Vele, ne vjeruju da će razgovarati s novinarima, posebice jer se u medijima spominjao u negativnom kontekstu prošle godine kad je dijelio letke učenicima omiške srednje škole u kojoj predaje vjeronauk s pozivom da se opredijele "za” uoči referenduma o zabrani istospolnih brakova, a obrušio se i na promociju knjige o Miljenku Smoji u Pisku, nazivajući promotore "pljuvačima po hrvatskoj državi”. 

Ipak, dočekao nas je sasvim srdačan, pristajući na razgovor o svim pitanjima koja muče njegove vjernike. Ha, i to, gle slučaja, s urednikom one knjige o Smoji. 

- Ne znam zbog čega su vjernici zabrinuti, jedno od osnovnih zaduženja kršćanskog svećenika je da moli. I ja samo molim, ništa više od toga. 

Obavljate li egzorcizme? Imate li biskupovo ovlaštenje za njih?

'Opasno je to što se u Lokvi događa'
- Čuo sam za događanja u toj župi i don Ivanove inicijative. Mislim da bi trebao biti oprezniji i iskusniji, iako vjerojatno ima dobre nakane – komentirao nam je jedan stariji svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije, koji se često susreće s fenomenom opsjednuća:
- Čovjeka čini duša, duh i tijelo pa o svakoj od tih dimenzija valja voditi računa. Svakako je opasno psihičke bolesnike na svoju ruku skidati s terapije lijekovima, ma koliko u početku izgledalo da im se stanje popravlja.
Medicinska dokumentacija preduvjet je za egzorcizam
Opsjednuće je, prema kršćanskom vjerovanju, stanje u kojem demon preuzima vlast nad čovjekom, stalno ili povremeno, te označava niz neobičnih i uznemirujućih psihofizičkih pojava koje otkrivaju u osobi nazočnost zloga. Opsjednuta osoba može pokazivati simptome kao što su promjena ličnosti, koja se očituje u stanjima krize kada se kod osoba mijenja izraz lica, zvuk i boja glasa. Takva osoba postaje agresivna, psuje, nasilna je i ima napade bijesa. Svaki spomen svetoga i sakralnoga, kao i molitve, izaziva strah, odbijanje, prijezir, urlanje. Osoba se nakon napada opsjednutosti ničega ne sjeća.
Svećenici nerado govore o ovim stanjima, premda se poprilično često sreću s njima. Svaki svećenik ima pravo izreći molitvu oslobađanja, ali ne i formulu egzorcizma (istjerivanja zloga) za koju svećenik dozvolu mora dobiti od biskupa ordinarija za svaki poseban slučaj, a iznimka je od biskupa imenovani svećenik egzorcist kojeg ima svaka biskupija. K tome, jedan od najvažnijih uvjeta da se može obaviti egzorcizam jest postojanje medicinske dokumentacije koja potvrđuje da se ne radi o psihičkoj bolesti.