BOSANSKI BROD - Uoči Božića, velikog blagdana slavlja rođenja Isusa Krista, posjetili smo rimokatolički župni dvor crkve svetog Ilije u Bosanskom Brodu i Željka Vlajića, župnika koji tamo trenutno službuje.

Župa u Bosanskom Brodu osnovana je davne 1824. godine, a njezin je začetak pao na leđa četiriju obitelji od kojih potomci jedne i danas žive u tom gradu. Novosagrađena župna crkva blagoslovljena je 1907. godine, a u potpunosti je srušena tijekom Domovinskog rata, zajedno sa župnom kućom.

Godine 2003. blagoslovljeno je gradilište za novu župnu crkvu na istom mjestu gdje je nekada bila i prema starom projektu, tako da danas u Ulici svetog Save na kućnom broju 86 stoji izgledom jednaka crkva kao nekad.

U tu smo novu crkvu došli po priču o tomu koliko je teško službovati u materijalno i duhovno osiromašenoj župi, došli smo čuti koliko je nezgodno boraviti u multikulturalnom gradu u kojem se vjerski i društveni prostor dijeli na džamiju, pravoslavnu i rimokatoličku crkvu, došli smo saznati koliko je velika nesnošljivost među ljudima i „vođama stada" u vrijeme kada haške presude ponovno dižu prašinu i pokušavaju zavaditi narode.

Međutim, nismo čuli ništa od toga.

Župnik i svećenik u punom smislu te riječi, osoba koja uistinu zaslužuje zvati se velečasnim, Željko Vlajić, primio nas je u svoj dom i dom svih svojih župljana uz riječi kako su njegova vrata uvijek otvorena svim ljudima dobre volje. Svojim je duhom, osmijehom, blagošću i dobrotom odgovorio na sva naša pitanja.

Za vrijeme Domovinskog rata cijela je župa raseljena, a u Bosanskom je Brodu ostalo je tek nekoliko osoba. Godine 1991. župa je imala oko 4780 katolika. Koliko je puno vjernika izgubila govore podatci da je 2001. u župi bilo oko 120 osoba, 2004. oko 94 osobe, 2008. oko 90, a danas župa broji svega 60-tak vjernika.

Godine 1991. župa je imala 61 krštenje a 24 para su vjenčana. Tijekom 2007. godine, međutim, u župi je kršteno samo jedno dijete, a vjenčana su dva para dok ove, 2017. godine, župnik nije krstio nijedno dijete, niti je vjenčao ijedan par. Vodio je samo nekoliko sprovoda.

Župnik danas nosi težak životni križ zajedno sa svojim župljanima. Većina od ionako malog broja povratnika stare su i nemoćne osobe koje i same trebaju pomoć, tako da je današnja uloga 44-godišnjeg Željka Vlajića da tim ljudima bude župnik, dobročinitelj, pomoćnik, susjed, sin, unuk... jer su nakon odlaska mladih članova njihovih obitelji trbuhom za kruhom, ti starci prepušteni samima sebi. Nakon što njih više ne bude, upitno je i postojanje župe.

U takvom je okruženju gdje vjerski život polako izumire, a apolitičan svećenik postaje suspektan.

Unatoč tome, velečasni Željko se ne buni, sve stoički podnosi i svim srcem živi svoju vjeru. Smatra kako je Bog, kao i uvijek, imao velike planove njegovim dolaskom u župu na izdisaju. Ljude ne promatra kroz prizmu pripadnosti različitim nacijama, religijama ili ideologijama. Dijeli ih isključivo prema tomu jesu li dobri ili loši, a potonje nerijetko uspijeva preobratiti i privoliti na Božju stranu.

Biti bez predrasuda, ljubiti bližnjega svoga kao samoga sebe, tolerirati i uvažavati različitosti, ne osuđivati olako druge, biti otvorena uma i srca - sve su to poruke koje smo iz Božje kuće i trenutnog doma župnika Željka ponijeli sa sobom.

Najviše ga, kaže, u današnje vrijeme rastužuju nepravda i generalizacija pri donošenju sudova o crkvi kao zemaljskoj, a ne nebeskoj ustanovi. I među svećenicima, kao i među ostatkom populacije postoje oni koji su dobri i oni koji su manje dobri. Izopačenosti ljudskog uma i razna nedjela prema čovjeku danas se tako olako „prikrpavaju" svim svećenicima, a ne samo onima koji su takve zločine počinili.

Željko Vlajić kao čovjek i svećenik osudio je svaki takav postupak kao i ekstremne političke stavove koji dolaze i s oltara.

Ovaj se dobri pastir svoga stada nada kako će jednog dana biti u prilici svojim životom i djelovanjem još više doprinijeti zajednici, a okupljajući oko sebe mlade iz cijelog svijeta pokazuje svećeničku karizmu kakva se danas rijetko sreće.

Svojim župljanima te vjernicima diljem zemlje, dakako, i čitateljima SBplusa, kratkom porukom mira i ljubavi don Vlajić je poželio sretne i blagoslovljene božićne blagdane.