SLAVONSKI BROD - U staroj Judeji, u četvrtom i petom stoljeću prije Krista, ljiljan je bio znak dostojanstva Velikoga svećenika. Naravno da je taj znak vladara prenesen i na Majku Božju, nebesku kraljicu. Prema jednoj flamanskoj legendi, lonac s bijelim ljiljanom stajao je u sobi presvete Djevice baš u vrijeme kada je k njoj došao anđeo da joj navijesti kako će nam roditi Spasitelja. Razlog je to zbog kojeg su ljiljan u narodu prozvali Bogorodičinim cvijećem.

Riječ je o jednoj od 29 biljaka koje su svoje mjesto pronašle u novoj knjizi patera Marija Crvenke iz brodskog Franjevačkog samostana "Marijine biljke", izdane u nakladi zagrebačke Teovizije. Još dok je bio dijete, patera je jako privlačila priroda sa svim svojim bogatstvom. Kada je odrastao, primijetio je kako Hrvati mnogim svojim ljekovitim, neljekovitim pa i otrovnim biljkama daju Marijino ime. Iza naziva kao što su Marijina ruža, kožušćik Matere Božje, Gospina trava ili Oči Divice Marije kriju se biljke na koje gotovo svakodnevno nailazimo i koje su, kako kaže dr. Crvenka, tijesno povezane s običnim životom običnih malih ljudi. Svoje dugogodišnje istraživanje autor je sažeo u knjizi kojom je spojio botaniku, prirodne znanosti, teološke teme te narodnu predaju ljudi iz raznih hrvatskih krajeva.

"Svaka Marijina biljka je drugačija i svaka ima neka svoja posebna obilježja, a ono što im je zajedničko jeste njihova ljepota. Primjerice, svi znaju za Srce Marijino. To je veoma lijepa vrtna biljka koja naraste i do 100 centimetara u visinu i za koju nije potrebno posebno objašnjavati odakle joj taj naziv jer njezini maleni crveni cvjetići zaista izgledaju kao srca. Isto tako, gledajući ljekovitu očanicu, koja raste po livadama i uz putove, lako je shvatiti zašto ju je narod nazvao oči Divice Marije", kaže pater Mario.

Posebno zanimljiva priča vezana je uz sikavicu ili Gospin trn, koja je ime dobila po izgledu svojih bodljikavih listova. Po površini tih listova mogu se vidjeti bijeli traci ili malene mrlje koje, prema legendi, potječu od Bogorodičinog mlijeka koje je kapalo na biljku dok je ona dojila Isusa.

"Svaka je biljka, baš kao i čovjek, jedinstvena pojava i jedinka koja traži posebnu njegu i posebnu ljubav. Vi možete saditi što hoćete, ali ako se ne držite onoga što biljka želi, ne vrijedi. Jedna voli imati tople i mokre noge, a druge suhe noge, a mokru glavu. Kada me pitaju koja mi je biljka najdraža, odgovaram da su mi sve drage, ali najviše volim krizanteme i orhideje. Zamolio bih ljude da ne diraju i ne presađuju orhideje koje zateknu po šumama i brdima, jer su rijetke one koje mogu živjeti u vrtu. Neka im se dive i slikaju ih, ali neka ih ne diraju – apelira dr. Crvenka i dodaje kako je jedna prelijepa orhideja, Gospina papučica, pronašla svoje mjesto i u njegovoj knjizi.