Kao crkvena svetkovina, najviši stupanj liturgijskog slavljenja, Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, ili Velika Gospa, slavi se 15. kolovoza. Svetkovina Velike Gospe, po Zakonu o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj slavi se i kao državni blagdan. Jasna je to potvrda, kako veli prof. dr. sc. Tomislav Ivančić, da je „Velika Gospa ostala zapamćeni znak ne samo na putu Crkve, nego i na putu hrvatskog naroda." 

Crkveni nauk o Marijinu uznesenju na nebo proglasio je papa Pio XII., 1. studenog 1950.

Marijin život nakon Isusove smrti

O Marijinom životu i ulozi u počecima širenja kršćanstva postoje samo zapisane usmene predaje od kojih ona najstarija kaže da je, od 25 godina, koliko je, nakon Isusove smrti, još živjela na zemlji, deset godina, u turskom Efezu, provela u molitvi i razmatranju o proživljenim otajstvima, a uz to je, kao Majka Crkve, savjetovala i tješila apostole i prvu kršćansku zajednicu, poticala ih na ustrajnost, strpljivost i odanost u vjeri u Krista koji ih čeka na nebu. Nakon što je, tih deset godina, u Efezu, proboravila s apostolom Ivanom, predaja kaže da se Marija vratila u Jeruzalem jer „više nije mogla biti daleko od mjesta koja su joj bila sveta zbog uspomene na njezinog Božanskog Sina." U Jeruzalemu je sva sveta mjesta obišla s dubokom vjerom i najvećom pobožnošću. Umrla je kad je navršila 72 godine života. 

Smrt i uzašašće

Predaja kaže da su se oko nje, prije nego što je preminula, skupili svi apostoli, osim Tome koji je stigao tri dana poslije njene smrti pa, kad je došao, htio ju je makar mrtvu još jedanput vidjeti. Kad su Marijin grob otvorili, nisu našli Marijino tijelo, nego su osjetili miris njezinih haljina, i čuli anđeosko pjevanje, kako je Blažena Djevica Marija uznesena na nebo s dušom i tijelom.

Tradicija svetkovine

Već od sredine V. stoljeća, svakog 15. kolovoza, slavila se posveta crkve u čast Majci Isusovoj u Jeruzalemu, bizantski car Mauricije (582. do 602.) taj blagdan, kao obavezan, zapovjedio je u cijelom svome carstvu. Istočna crkva nazvala ga je Usnuće BDM (grčki, Koimesis) u smislu smrti, kao rođendana za vječni život. Zapadni kršćani slavili su, pak, "Rođendan svete Marije” (Natale) s istim duhovnim sadržajem na isti dan od sredine VII. stoljeća. Tek u osmom stoljeću, u Gregorijanskom sakramentaru pape Hadrijana I (772-795) ovaj se blagdan zove "Uznesenje svete Marije” a u misnoj molitvi istaknuta je vjera da Isusova Majka jest završila tijek zemaljskog života, ali smrt nad njom nema onakvu moć kakvu ima nad tijelom ostalih smrtnika.

Istočna crkva blgdan je nazvala Usnuće BDM (grčki, Koimesis) u smislu smrti, kao rođendana za vječni život. Zapadni kršćani slavili su, pak, "Rođendan svete Marije” (Natale) s istim duhovnim sadržajem , na isti dan, od sredine VII. stoljeća

Mnogi crkveni oci i sveci, poput sv. Bernarda, sv. Antuna Padovanskoga i drugih, kroz stoljeća, razmatrali  su i pisali o Marijinu uznesenju na nebo. 

Proglašenje dogme

Crkveni nauk o Marijinu uznesenju na nebo proglasio je papa Pio XII., 1. studenog 1950. Tom prigodom je potaknuo teologe i propovjednike da ovu istinu vjere povezuju s istinom o uskrsnuću tijela, te pokazuju uzvišeni poziv čovjeka kao tjelesnog i duhovnog bića u nebesku slavu.

U dogmatskoj buli o uznesenju Marijinu piše: „Vlašću Gospodina našega Isusa Krista te blaženih apostola Petra i Pavla i svojom vlastitom: proglašujemo, objavljujemo i određujemo da je božanski objavljena istina da je bezgrešna i uvijek Djevica Marija Bogorodica – nakon završena tijeka zemaljskoga života – dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu."

Značenje vjerske istine

Marija je dušom i tijelom uznesena na nebo, jer je Majka Božja, a to je njezina najveća odlika. Uznesena je i jer je bezgrješna djevičanska Majka, te da primi plaću i krunu svog života. Najprije je nebo sišlo u njezinu utrobu, za nas i naše spasenje, a onda je Ona uzašla na nebo, opet za nas i naše spasenje. Isus je svoju dragu majku uskrisio i poveo je k sebi u nebo. Tako Sin Božji svojoj Majci daje prijestolje neba, jer mu je njegova Majka tako spremno dala prijestolje svojega srca.

Presveto Trojstvo je božanski nagradilo njezinu vjernost i odanost za vrijeme njezinog zemaljskog života. A sasvim je i dolikovalo da tijelo Bezgrešne Djevice Marije Majke Božje, koje nije okaljala ni jedne sjenke grijeha, na zahvati zakon raspadanja. Bog je Mariju pozvao u svoja nebesa i tako joj je uzvratio ljubav za ljubav - i tako je Sin Božji Isus Krist isplatio dug svojoj predragoj Majci Mariji.

Marijinim uznesenjem na nebo i čovječanstvo je isplatilo svoj dug nebesima. Sin je Božji bio na zemlji i postao je posrednikom po kojem smo Bogu dali dužnu zadovoljštinu.

U brodskom području najstarije i najpoznatije svetište je kod Slavonskog Kobaša gdje se slavi Gospa Kloštarska te na Grabovcu kod Garčina.  I u svim ostalim crkvama, osobito onima koje su posvećene Mariji, kao zaštitinici, svečane su liturgije.

 A Marija je zauzvrat otišla u Božja nebesa i postala posrednica po kojoj Bog daje milost ljudima. Tako se Marijinim uznesenjem povezalo nebo i zemlja, nastao je međusobni život, prostrujale su milosti i molitve.

 Stvorena je jedinstvena zajednica, jedno općinstvo svih po Kristu posvećenih, onih na nebu, nas na zemlji i onih u čistilištu. 

Slavljenje blagdana

Blagdan se slavi u velikom broju država, ponajviše u Europi i Južnoj Americi. Održavaju se procesije i festivali. Anglikanci i luterani slave blagdan, ali bez službenog spominjanja riječi „uznesenje”.

Velika Gospa tradicionalno se svečano slavi u svim hrvatskim marijanskim svetištima: Mariji Bistrici, Aljmašu, Sinju, Ilači, Molvama, na riječkom Trsatu, Krasnom, Splitu, u zagrebačkoj prvostolnici i zagrebačkim Remetama.

U brodskom području najstarije i najpoznatije svetište je kod Slavonskog Kobaša gdje se slavi Gospa Kloštarska te na Grabovcu kod Garčina. Naravno, i u svim ostalim crkvama, osobito onima koje su posvećene Mariji, kao zaštitinici, svečane su liturgije.

Posavljaci na svetkovinu Velike Gospe rado idu u Koraće.

(Prema više izvora priredio: B. Stipić)