Slavonski Brod, zbog svoje veličine, broja stanovnika, ali i dobrovoljnih davatelja krvi, svakako zaslužuje da se stvari po pitanju darovanja krvi i rada transfuzije vrate na staro, no jasno je kako u cijeloj priči dosta istine ima i u onoj „Tko želi - naći će način, tko ne želi - naći će ispriku!“.
SLAVONSKI BROD / POŽEGA - Požeško Gradsko društvo Crvenog
križa može se pohvaliti iznimno uspješnom akcijom kakva se rijetko dogodi i u
većim gradovima.
Naime, kako piše portal pozega.eu, ovotjednoj akciji darovanja
krvi pristupilo je ukupno 411 potencijalnih darovatelja, a njih 345 je dalo
krv.
U Osijeku, Rijeci, Zagrebu i Slavonskom Brodu, tijekom srpnja
i kolovoza, putem medija su građanima obaviješteni o drastičnom smanjenju
zaliha raspoloživih doza krvi. Brođani su tada uglavnom komentirali kako se
broj dobrovoljnih davatelja krvi prepolovio otkad je ukinuta mogućnost
svakodnevnog darovanja krvi u slavonskobrodskoj Općoj bolnici.
„Potpuno nerazumno (zbog 'efikasnosti i uštede') ukinuto je
davanje krvi na brodskoj transfuziji, gdje se krv mogla dati svaki dan u svako
vrijeme, kad je davateljima zgodno... Sad se može dati samo par dana mjesečno,
u određeno vrijeme na određenom mjestu i mislim da je to prepolovilo broj
davanja i kod nas i drugdje po Slavoniji a vjerujem i šire... Što je najgore,
krv prikupljena u Brodu (po koju dolaze terenske ekipe koje treba platiti iz
Osijeka) se onda vozi u Osijek na obradu pa opet vraća u Brod!?", „Kroz ovih
par godina kako su ukinuli darivanje u bolnici dao sam krv svega šest puta. Teško
je organizirati si darivanje jer uvijek je gužva a i privatnici nisu za davanje
slobodnih dana zbog darivanja krvi.", „Također, kao i ostali prije mene dok se
davalo u bolnici davao sam redovno svaka tri mjeseca ,a otkad su prebacili u Crveni
križ možda jednom u godini ili nijednom, neka netko od mjerodavnih pročita i
reagira na ove komentare." - samo su neki od komentara osvanulih ispod članka
SBplus-a.
Činjenica kako su požeške akcije uspješne, a
slavonskobrodske ne, barem ne kao u vrijeme svakodnevnog i cjelodnevnog rada
'transfuzije', dovoljno govori o tome da su se Brođani naviknuli na luksuz da krv daju samo onda kad to njima odgovara - što je i jasan i neznatan zahtjev s obzirom na to
da tim činom besplatno spašavaju nečiji život.
Međutim, mada Slavonski Brod (zbog svoje veličine, broja stanovnika,
ali i dobrovoljnih davatelja krvi) svakako zaslužuje da se stvari po tom
pitanju vrate na staro, jasno je kako u cijeloj priči dosta istine ima i u onoj
„Tko želi - naći će način, tko ne želi - naći će ispriku!". I dok se Brođani bune, Požežani u puno lošijim uvjetima i u vrijeme koje odredi Crveni križ, obaraju rekorde u broju darovanih doza.
