SLAVONSKI BROD - Međunarodni dan svjesnosti o prijevremenom rođenju prvi je put obilježen 17. studenog 2011. godine kao suradnja zaklade „March of Dimes" (SAD), Europske zaklade za brigu o novorođenčadi koja predstavlja roditelje 20 europskih zemalja, zaklade „Little Big Souls International" (Afrika) i Nacionalne zaklade za prijevremeno rođenu djecu (Australija).

U Hrvatskoj se godišnje prijevremeno rodi oko 2.500 novorođenčadi odnosno, oko šest posto živorođenih, ali je važno napomenuti kako je taj udio u zadnjih nekoliko godina u neprekidnom porastu.

Od navedenog ukupnog broja, 60 do 80 novorođenčadi umre u prvom tjednu života zbog posljedičnih komplikacija nezrelosti. U 2017. je godini ta brojka prvi put bila ispod 60 (56 umrlih ili 2,3/100 rođenih prije 37. tjedna trudnoće).

Danas je dan 'palčića', djece rođene prije 37. tjedna, a portal živim.hr donio je priču o malenom Brođaninu Leonardu Zmajiću, rođenom nakon samo 25 tjedana i dva dana trudnoće, sa svega 760 grama.

- Leonardo je naše prvo dijete. Komplikacije su počele u 18. tjednu kada sam hospitalizirana zbog mogućnosti prijevremenog poroda. Liječnici u Slavonskom Brodu uspjeli su mi nakratko pomoći lijekovima protiv trudova te šavovima koji sprječavaju otvaranje. Trudove su pokušali spriječiti utrogestanom, lijekom na bazi progesterona, magnezijem te tokolizom i cordipinom, lijekovima koji sprječavaju kontrakcije. Međutim, u 19. tjednu ponovno sam završila u bolnici jer su šavovi popustili. Tada su liječnici dali preporuku za odlazak u osječku bolnicu nastavi li se otvaranje, što se i dogodilo tri tjedna kasnije. Nismo došli do konkretnog odgovora na pitanje zašto sam se počela otvarati osim nalaza posteljice koji je potvrdio upalu. - za živim.hr kazala je Leonardova majka, 26-godišnja Marija Zmajić. Brodski palčić danas ima dvije godine i sedam mjeseci.

Kada je shvatila koliko će ranije morati roditi svoje dijete, preplavile su je emocije. Njezina struka primalje davala joj je daleko više informacija no što u takvim situacijama imaju druge trudnice.

- Liječnica mi je priopćila da više ne smijem zaustavljati trudove jer se počela razvijati infekcija i moram roditi. Emocije su tada bile na vrhuncu jer sam znala da djeca rođena u 25. tjednu nemaju veliku šansu za preživljavanje, a pogotovo za život bez teških posljedica - kazala je Marija.

Po Leonardovu rođenju počinje prava borba za život.

- Beba koja je bila pet i pol mjeseci u mom trbuhu sada leži negdje u bolnici u nekom inkubatoru bez mene. Mislila sam samo o tome što ga boli i kako mu je svaki udisaj težak - prisjeća se Marija.

No, uz terapiju kisikom i nakon provedenih teških deset tjedana u bolnici, Leonardo i Marija napokon su došli kući. On je tada bio u 35. gestacijskom tjednu i imao je 1850 grama. Sreći nije bilo kraja, ali duga lista dijagnoza držala ih je budnima brojne besane noći. Redovitim stručnim radom, roditelji su postigli da je Leonardo danas dječak koji se dobro razvija. Sa svojih 15 kilograma te dvije godine i sedam mjeseci, već je pravi mali pobjednik.

Cijelu priču o tomu kako je izgledao boravak u bolnici i borba za Leonardov zdrav i normalan život, moguće je pročitati OVDJE.