NOVA GRADIŠKA – Naše kolegice su ovo ljeto obogatile i nadopunile svoje liječničko iskustvo s jednom američkom turnejom. Sve ono što su vidjele i doživjele podijelile su s nama. Uvijek nastojim naglasiti kako je cilj naših druženja edukacija, ali i razmjena iskustava i saznanja, stoga su nam ovakva druženja i predavanja itekako dobro došla – kazala je za dr. Slavica Konjević Pernar, predsjednica novogradiške podružnice Hrvatskog liječničkog zbora u čijoj je organizaciji sinoć održano predavanje, a na kojem su o svom ovoljetnom boravku u Americi progovorile liječnice, dr. Vesna Oršulić, specijalistica obiteljske medicine i dr. Tajana Juranović, specijalist interne medicine i subspecijalistica hematologije u Općoj bolnici Nova Gradiška, piše RadioNG.

– Ponosna sam Hrvatica koja je imala priliku tijekom ljeta na tri tjedna posjetiti Ameriku i puno američkih bolnica i organizacija, stoga sam željela podijeliti sa svojim kolegama ova iskustva, istaknuti sličnosti i razlike. Moram reći da sam ja ponosna pripadnica hrvatske medicine iako mi nemamo tako bravurozne centre kao oni. Vidjela sam opći dio pa mogu s ponosom reći da Hrvatska nije jako daleko jer imamo dobru medicinu.

Najveća razlika je u tome da je američki narod potpuno drukčiji od nas Hrvata. Oni prvenstveno nisu usmjereni na bolest, liječnike, posjete liječnicima… Vjerojatno je razlog što je 27 milijuna Amerikanaca potpuno neosigurano, a svi oni koji su osigurani ni sami ne znaju kako su osigurani jer su to stvari za koje se ne pita. To su ugovori o kojima je nepristojno pričati, poslodavac o tome ne priča, a koliko ste osigurani saznat ćete kada dođete liječniku. Ja mislim čak da je to dobro, oni nisu puno bolesniji od nas, ali njima nije u dnevnom „điru” da posjete bar dva, tri liječnika kao što radi prosječni Hrvat. Ono što sam ja vidjela činjenica je da postoje ogromne, prekrasne zgrade u kojima nema pacijenata. Najveća je gužva u Zavodu za hitnu medicinu – istaknula je, između ostalog, dr Oršulić.

Edukacija je, definitivno kvalitetnija, ali i teža

– Ljetos sam svoj godišnji odmor iskoristila na Havajima u bolnici „The Queen's Medical Center”, a svojim kolegamasam prezentirala sustav školovanja mladog liječnika i specijalizanta do njegove definitivne karijere specijalista i subspecijalista. Osnovno i srednje školovanje je, zapravo, manje više slično. Nakon završene srednje škole studenti upisuju fakultet na četiri godine, a nakon toga upisuju studij medicine od četiri godine. Dakle, taj dio do stjecanja titule doktora medicine traje osam godina. Nakon toga ide priprema i natjecanje za specijalizaciju koje je potpuno drukčije od našeg. Vrlo je kompetitivno, na jedno mjesto specijalizanta dolazi 70 kandidata. U međuvremenu, polažu teške ispite i skupljaju bodove što ih stavlja u poziciju da se bolje kvalificiraju na mjesto specijalizanta. Edukacija je, definitivno kvalitetnija, ali i teža.

Još jedna stvar, ako specijalizant ne dobije željenu specijalizaciju, on ne može raditi kao liječnik obiteljske medicine, on to ne može raditi bez specijalizacije. Jedino što sa svojom diplomom može raditi je u farmaceutskoj industriji ili istraživanjima. Cijeli proces je, zapravo, jedna skupa investicija. Jedna godina medicine na državnim sveučilištima košta oko tridesetak tisuća dolara, na privatnim sveučilištima i više, dok na našim fakultetima košta desetak tisuća kuna. – istaknula je dr. Juranović.