"Silovanje pretpostavlja prijetnju silom”, obrazložio je sudac Ivan Sajter svoju odluku da jednom 42-godišnjem svećeniku dosudi 730 sati društveno korisnog rada zbog seksa s petnaestogodišnjakom. Po ovoj definiciji silovanja, za gospodina Sajtera ne postoje, recimo, droge za silovanje, jer seks s drogiranom osobom ne podrazumijeva prijetnju silom, pa takav seks, zaključio bi Sajter, nije silovanje, pšiše Telegram.

Možda sudac Sajter silovanjem ne bi proglasio ni nedavni, brutalni zagrebački slučaj, kad je policija zatekla jednog taksista na alkoholiziranoj djevojci. Možda je djevojka bila odveć alkoholizirana da bi joj taksist trebao prijetiti, pa tko, onda, može govoriti o silovanju, argumentirao bi Ivan Sajter.

Naposljetku, svi bezbrojni, i čvrsto dokazani slučajevi seksa s malom djecom za Sajtera nisu silovanje, nego, valjda, zavođenje, jer se djeci često nije moralo prijetiti, nego im se samo govorilo da trebaju pristati na nešto što odrasli s njima rade.

Ponašanje prema svećenicima pedofilima

Evo, ovo su samo neke od konzekvenci definicije suca Sajtera, da "silovanja nema, ako nema prijetnje silom”. S obzirom na tu definiciju, i na njene očigledne izvedenice i posljedice, netko bi mogao pomisliti kako gospodin Sajter nije osobito inteligentan i promišljen čovjek, ili je, naprosto, moralni idiot bez minimuma empatije za žrtve.

No, ne radi se (samo) o tome. Presuda suca Sajtera tipičan je primjer ponašanja sustava prema svećenicima pedofilima. Više primjera dokazuje da državni sustav, kao i crkvene institucije i visoki crkveni dužnosnici, gotovo redovito štite svećenike pedofile.

Prije točno sedamnaest godina šestinski župnik Franjo Čuček prijavljen je zbog seksualnog zlostavljanja djevojčica koje su polazile peti i šesti razred osnovne škole. Četiri godine kasnije Čuček je proglašen krivim za 16 bludnih radnji, iako je bio optužen za 37 slučajeva, no od ostalih se optužbi odustalo zbog nedostatka dokaza.

Udruživanje države i Crkve u zaštiti

Čuček je, dakle, za dokazano seksualno maltretiranje šesnaest djevojčica dobio samo uvjetnu kaznu! Najvjerojatnija od toga možda je samo činjenica da je velečasni Čuček, pošto mu je istekao rok kušnje, služio misu te, pazite sad ovo, pripremao djecu za sakrament krizme! Sve to uz znanje Zagrebačke nadbiskupije.

Evo kako je Kaptol 2008. godine obrazložio činjenicu da osuđeni pedofil ponovo djeluje kao svećenik: ”Velečasni Čuček može služiti misu … Treba reći da je velečasni Čuček odslužio uvjetnu kaznu, i da je za mjerodavni sud slučaj zaključen”.

Na primjeru bivšeg šestinskog župnika transparentno se vidi udruživanje države i Crkve u zaštiti svećenika pedofila. Gospodina Čučeka državni je sud prvo osudio tek na uvjetnu kaznu, a zatim ga je Kaptol gotovo demonstrativno rehabilitirao.

Je li se pokušao staviti u kožu žrtava?

Puno je drastičniji slučaj don Nedjeljka Ivanova, svećenika iz Bibinja kraj Zadra, protiv kojeg su podneseni deseci prijava za silovanje.

Prvo, Don Ivanovu se uopće nije sudilo pred državnim sudom, zbog zastare. Drugo, don Ivanova osudila je sama Katolička Crkva, prema svom kanonskom pravu, premda presuda nije objavljena.

Treće, osobito zanimljivo, evo što je o slučaju don Ivanova bio rekao biskup Želimir Puljić: ”Dok proces traje, ja ga ne osuđujem, kao što ga osuđuju novinari. Probajte se staviti u kožu don Nedjeljka. Optužen je prije procesa i zaslužuje časnu obranu”, ustvrdio je biskup Puljić, svojedobno predsjednik Hrvatske biskupske konferencije.

Biskupu prigodom tog medijskog istupa čini se nisu postavili ključno pitanje: je li se on pokušao staviti u kožu žrtava bibinjskog svećenika?

U RH svećenici bez straha smiju silovati djecu

Slučajevi Franje Čučeka i Nedjeljka Ivanova tipični su za odnos pravosudnih i crkvenih institucija prema svećenicima pedofilima. Svećenike pedofile nastoji se zaštititi jer se smatra kako će Crkva pretrpjeti manju sramotu. Zatvorske osude, poput slučaja jednog otočkog svećenika, posve su rijetke. Stoga je odluka slavonskog suca Sajtera da ne pošalje u zatvor slavonskog svećenika pedofila podjednako tipična i očekivana, koliko je i sramotna.

Naravno, nespremnost sustava i Crkve da se suoče s pedofilijom među klerom i da kažnjavaju pedofiliju među klerom globalni je fenomen, o kojem je napisano pregršt knjiga i snimljeno ponešto dobrih filmova, poput briljantnog Spotlighta, koji opisuje raskrinkavanje sustavnog svećeničkog zlostavljanja djece u Bostonu.

No, takvo skandalozno stanje, protiv kojeg se tek papa Franjo počeo ozbiljno, srčano i otvoreno boriti, ne smije opravdavati zastrašujuću činjenicu da u Hrvatskoj, u većini slučajeva, svećenici bez straha od zatvora smiju silovati djecu.