SLAVONSKI BROD - Stanovnici Slavonskog Broda često prigovaraju, žale se, kukaju. Teme takvih razgovora nameću se ponekad same od sebe jer nam je država takva kakva je, kao i njezino gospodarstvo i sve ostalo što se urušava skupa s njim. Međutim, čini se kako ponekad ipak pretjerujemo. Možda je jedino što treba mijenjati u našem narodu mentalitet i način razmišljanja.

Kako bismo procijenili koliko nam je dobro ili loše, kao kriterij sreće uzet ćemo ono što nam svima u životu najviše znači - dobar posao koji radimo sa zadovoljstvom i koji je dovoljno dobro plaćen da ne moramo samo preživljavati. Pola svog života provedemo na radnom mjestu pa je jasno koliko je bitno da nas naše zanimanje ispunjava.

To je Brodu, razumije se, rijetkost. Mnogi ljudi rade za minimalac, a o poslu u svojoj struci mogu samo sanjati. Zbog čiste egzistencije sebe i svojih najbližih prisiljeni su raditi bilo što.

Tvrtka Google jedan je od najboljih poslodavaca na svijetu prema svjedočenju svojih radnika. Njihov je moto „stvoriti najsretnije, najproduktivnije radno mjesto na planeti", izjavio je glasnogovornik Jordan Newman. Googlove zgrade za zaposlenike imaju sve - kafiće, barove, otvorene kuhinje, sunčane terase, restorane s gurmanskom ponudom, besplatna jela, oslikane konferencijske sale i čekaonice, knjižnice,… Svaki zaposlenik može sam dizajnirati i urediti svoj stol tako da su zajednički uredi veoma kaotični s mnoštvom različitih dizajnerskih rješenja i srazom ukusa.

No, najbolji dio tek dolazi. Osim svakodnevne ležerne odjeće, Googleovi zaposlenici imaju fleksibilno radno vrijeme. Dok god odrade satnicu koja im je u ugovoru i posao koji uz nju ide, na radno mjesto mogu dolaziti kad god im to odgovara. Osim toga, na poslu su im na raspolaganju besplatni sati joge, pilatesa, masaže, razgovori sa psihologom i konzultacije o zdravlju. Roditelji svoju djecu ne moraju voditi u vrtiće izvan Googleove zgrade jer im je i takva skrb omogućena na radnom mjestu. Ovaj dobri duh svih poslodavaca kaže kako ljudi moraju imati vikende i trenutke kada će se isključiti iz radnih obaveza. Svjestan je kako većina ima svoj privatni život koji im je ipak draži od poslovnog.

Bajkovitu priču o Googleu presjeći ćemo pokušajem uživljavanja u radne uvjete Indijaca zaposlenih u tekstilnoj industriji. Njihov ih poslodavac naziva majmunima i psima te ih udaranjem tjera da brže rade. Da bismo mi mogli nositi odjeću high street brendova poput H&M-a, netko se u Indiji dobro namuči za to. Iako rade po cijele dane, ni to nije dovoljno da uzdržavaju svoje obitelji koje su većinu mjeseca gladne. Njihova cjelomjesečna plaća nije dovoljna da kupe jedan komad odjeće koju proizvedu. Boje za tkaninu koje koriste toliko su jake, a zaštitne odjeće za rad nemaju, tako da su im stopala i šake nagriženi i puni otvorenih rana. Dječji rad tamo je gotovo normalna pojava iako zakoni zabranjuju takvo izrabljivanje.

Sakamma, 42-godišnja majka dvoje djece iz Bengalurua zarađuje 22 penija po satu što prema današnjem tečaju iznosi točno jednu kunu i 84 lipe. Za te novce poslodavac očekuje proizvodnju od 150 komada odjeće po satu. Prosječna plaća, uz cjelodnevan rad, iznosi 1125 kuna mjesečno odnosno 12096 indijskih rupija.

I dok se san o guglovskim radnim i životnim uvjetima čini tako dalekim, jednako je udaljena pomisao o životu kakav vode indijski radnici. U usporedbi ove dvije krajnosti mi se ipak možemo prozvati zlatnom sredinom. Nije nam bajno, ali umjesto da uvijek gledamo koliko je drugima bolje, mogli bismo se prisjetiti da ima i onih kojima je puno lošije.

Za sve one koji svoju sreću ili nesreću ne vole uspoređivati s tuđom, u njoj bi barem mogli vidjeti poticaj te dosegnuti spoznaju kako od kukanja i žaljenja nema ništa.