Odjel za voćarstvo Poljoprivrednog instituta iz Osijeka i Poljoprivredni fakultet iz Novog Sada u suradnji s Regionalnom razvojnom agencijom Slavonije i Baranje kroz Interreg IPA program prekogranične suradnje Hrvatska-Srbija 2014-2020 vrijedan 525 tisuća eura zajednički na području Slavonije i Baranje te Vojvodine istražuju stare sorte jabuka, krušaka i drugog voća.
"KAO veliki zaljubljenik u stare sorte jabuka, krušaka i drugog voća, njihov kolekcionar i čuvar, ali i kao novinar koji o njima dosta piše, primjećujem da je u posljednje vrijeme sve više zainteresiranih za njihovu sadnju, da se i mjerodavne znanstvene institucija sve više bave tom problematikom. Jedan od primjera koji to potvrđuju je zanimljiv i nadasve vrijednom projekt prekogranične suradnje koji provode Odjel za voćarstvo Poljoprivrednog instituta iz Osijeka i Poljoprivredni fakultet iz Novog Sada u suradnji s Regionalnom razvojnom agencijom Slavonije i Baranje, piše Vjekoslav Hudolin u svom članku za agroklub. Oni kroz Interreg IPA program prekogranične suradnje Hrvatska-Srbija 2014-2020 vrijedan 525 tisuća eura zajednički na području Slavonije i Baranje te Vojvodine među ostalim istražuju stare sorte jabuka, krušaka i drugog voća.
"Cilj našeg projekta istraživanja razvoja novih tipova sadnog materijala za voćarstvo temeljen na lokalnim izvorima i suvremenim tehnologijama jest na terenu Slavonije i Baranje u 5 slavonskih županija pronaći autohtoni genofond svih voćnih vrsta, napraviti pomološke, kemijske i DNA analize i iz tih sorti razviti nove tipove sadnog materijala od kojeg bi kasnije načinili jedan komercijalni, odnosno kolekcijski voćnjak. Nastojimo kolekcionirati, osobito one stare sorte koje nisu komercijalno zastupljene. One mogu biti jako kvalitetan izvor gen-plazme za buduće oplemenjivačke programe.
Traže stare sorte, prikupljaju uzorke za analize
Kroz ovaj projekt će se utvrditi i otpornost autohtonih sorti na glavne bolesti i štetnike, a radit ćemo i ispitivanje otpornosti na stresne uvjete, tako da usporedimo autohtone sorte sa komercijalnim sortama.Projekt je započeo u srpnju prošle godine, posadili smo voćne podloge, a sada odrađujemo aktivnosti na terenu. Tražimo stare sorte, prikupljamo uzorke, već imamo neke uzorke plodova trešanja, na kojima radimo analize. Inače, na terenu je najzastupljenija jabuka, jer kod te kraljice voća ima imamo najveći broj sorata. Tu ne treba zanemariti i ostale vrste voća, osobito koštičave, na primjer breskvu, šljivu, marelicu…Ovisno o lokacijama imamo zastupljenost različitih voćnih vrsta. U zapadnoj i središnjoj Slavoniji - oko Nove Gradiške, Cernika, Požege - dominantne su jabuke i kruške, oko Erduta, Aljmaša i u Baranji imamo krasne genotipove vinogradarske breskve i marelice.
Želimo sačuvati ono što je vrijedno za budućnost. Mi stare sorte ne smijemo izgubiti, cilj je prikupiti ih i kolekcionirati, napraviti analize i determinirati jer te sorte često dolaze pod sinonimima i lokalnim imenima, tako da će se kroz DNA analize koje će se raditi na Poljoprivrednom fakultetu Novom Sadu dobiti točnija slika onoga sa čime raspolažemo", kaže magistar poljoprivrede Dominik Vuković, predstojnik Odjela za voćarstvo Poljoprivrednog instituta Osijek.
Jednom izgubljena sorta nenadoknadiv je gubitak
Isto rade i njihove kolege stručnjaci i znanstvenici s Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu. I oni na području Vojvodine prikupljaju također značajne autohtone sorte s njihova područja. Na kraju projekta, koji je predviđen za siječanj 2020. godine, planira se izdati brošuru o bogatstvu autohtonih sorti Vojvodine, Slavonije i Baranje.
Velika je važnost tog programa za unapređenje voćarske, odnosno rasadničarske proizvodnje u regiji koja je obuhvaćena istraživanjem, ističe dr. Nenad Magazin s novosadskog Poljoprivrednog fakulteta, vodećeg partnera u programu.
Ističe da je velika važnosti očuvanja starih sorti voća (udomaćenih i autohtonih), i da treba još više poticati njihovo spašavanje. "
Stare sorte voćaka su važan dio biodiverziteta koji se mora očuvati. Jednom izgubljena sorta je nenadoknadiv gubitak jer se nepovratno sužava genetska raznolikost koja nam je važna u oplemenjivanju i očuvanju vrste. Svaki genotip, sorta, sijanac, može biti nositelj jedinstvenih gena koji nam mogu pomoći da stvorimo nove, bolje sorte. Također, autohtone sorte za dio potrošača nikada nisu izašle "iz mode" i to tržište treba njegovati. U pojedinim zapadnoeuropskim zemljama, pojednična stara stabla voćaka su zakonom zaštićena i slično bi trebalo uraditi i u Hrvatskoj i Srbiji. Svakako, važna je mjera i sakupljanje i čuvanje sorti u kolekcijama u ustanovama kakve su fakulteti i instituti", kaže dr. Magazin u članku koji u cjelosti možete pročitati
OVDJE.
