ORIOVAC / SLAVONSKI BROD - Što se danas isplati uzgajati, pitanje je koje si postavi svatko tko se upušta u suvremenu poljoprivrednu proizvodnju. I dok naši stari s time nisu previše „kalkulirali“, othranjujući sebe i svoje obitelji na kulturama iz slavonskog napjeva - „jabuka, kruška, šljiva“ - u novije se vrijeme mora voditi računa o potražnji na tržištu i jakoj konkurenciji, kako domaćoj tako i uvoznoj. Ima tu svoje prste dakako i globalizacija, što je u konačnici dovelo do toga da se odgovor na navedeno pitanje potraži među nekim, recimo to tako, manje uobičajenim, a nerijetko i za naše podneblje „egzotičnim“ vrstama voća i povrća, poput limuna ili badema.

Matiju Pandurića, vlasnika OPG-a „Pandurić-botanik“ iz Oriovca, misli ipak nisu odnijele na „jug“. On i supruga odlučili su se na uzgoj jedne biljke za koju svi znaju, ali je ne troše „masovno“ niti je ima posvuda.

- Imamo plantažu šipka, koji prerađujemo za pekmez i čaj ili za melasu, poluproizvod za one koji pekmez žele sami kuhati - otkrio je, mnogi bi pomislili, „obične“ proizvode, koji se mogu nabaviti u svakoj trgovini.

- U trgovini zapravo najčešće kupujete džem, a ne pekmez. U tom džemu šipka ima 30 do 40 posto, ako i toliko, a u našem pekmezu 95 posto - objasnio je veliku razliku u kvaliteti, koja se, logično, ogleda i u cijeni. Ali ni 50 kuna za otprilike kilogram nije previše za one koji žele „pravi“, domaći pekmeza od šipka, a ne „zgusnutu zašećerenu želatinu“ iz trgovina.   

Osim teglicama pekmeza i vrećicama čaja, Matijin štand na Katarinskom sajmu posjetitelje, ovih dana, mami i ukrasnim aranžmanima. Supruga je poduzetnički moment povezala sa svojim znanjima i hobijem, pa se odlučlia na prozvodnju cvijeća. Ali ne baš običnog.

Ženin dio 'priče'

- Uzgajamo i cvijeće, koje se suši te od njega supruga izrađuje aranžmane i bukete. Sad su aktualni adventski vijenci. Od vrsta, tu su stolisnik, liatris, statice - naveo je Matija samo neke vrste, koje bi laik mogao nazvati i „travama“, ali čija dekorativnost nimalo ne zaostaje za cvijećem koje nam inače pada na um.

Pandurići su prodajom, u kojoj kombiniraju tradicionalno i suvremeno, uglavnom zadovoljni, ali ovim mladim poduzetnicima, s „poljoprivrednim“ diplomama, to ipak nije glavni izvor prihoda.

- Kupci su nam uglavnom s područja Slavonskog Broda i okolice. Prodajemo na Gradskoj tržnici, ali najviše preko Facebooka. Inače oboje radimo u Poljoprivrednoj školi u Slavonskom Brodu, gdje predajemo stručne predmete - kazao je Matija, potvrdivši da im sve to skupa uzima dosta vremena.

- Proizvodimo još i nešto pelat rajčice, pa se posao polako širi na cijelu godinu. Iskreno, više bih volio da se bavim samo OPG-om, ali kako smo na početku, još uvijek se ne mogu ograničiti samo na to. Za to bi bilo potrebno proširiti ponudu i imati više nasada. No mi smo posadili i hektar oraha pa ćemo, za nekoliko godina, i njega imati u ponudi - objasnio je kako se iza njihova opreza ne krije nikakav strah, nego poslovna „mudrost“. 

Budući da Katarinski sajam, na kojemu je i ovaj OPG bio jedan od 180 izlagača, promiče upravo to, ulazak u poduzetničke vode, uvijek je zanimljivo i poučno čuti priču o početcima tog uvijek riskantnog poduhvata.

Poduzetništvo kao proces

- Sve je počelo 2016. kad smo postavili prvi nasad, a s poslom, u pravom smislu dvije godine kasnije. Svakako sam jednom htio pokrenuti vlastitu proizvodnju. Prvo sam razmišljao o lavandi, ali smo se onda, slučajno, sjetili da šipak ne uzgaja gotovo nitko i da ćemo biti među prvima. Cvijeće je, kako sam rekao, suprugina ideja, na koju je došla jer i predaje budućim cvjećarima i voli ga. U cijelom projektu „pogurala“ nas je država. Prijavivši se na mjeru 6.3.1., za poticanje malih poljoprivrednika, povukli smo 15 tisuća „nepovratnih“ eura, kojima smo kupili mali traktor, „pasirku“ za šipak i još neke strojeve - objasnio je mladi poduzenik, koji se danas, kao i svi njegovi kolege u struci, suočavaju s dodatnim problemima.

- Sama proizvodnja, npr. šipka, nije pretjerano skupa. Značajnije je poskupila ambalaža, a sve ostalo je prihvatljivo jer to nisu neke velike površine. U obitelji nas je mnogo, pa ne moramo ni plaćati radnike. Što se tiče cijena naših proizvoda, podigli smo ih pa vratili na prošlogodišnje.

No Matija se s razlogom „mehanizirao“, pa mu radnici, do kojih je u ovoj grani poljoprivrede poslovično teško doći, ne bi ni trebali. Berba šipka vrši se i strojno. Za „gradsku djecu“, koja ga možda nisu imale prilike vidjeti, podsjetimo da se radi o grmu visine dva i pol metra.

- Traktor vuče stroj koji otresa plodove. On, međutim, pravi i određenu štetu jer često otkida i peteljku i dio grančice, koji bi sljedeće godine urodili. Vrijeme će pokazati koje nam je rješenje najbolje.

Kako god da se dalje bude razvijalo, ovo imanje dobar je primjer za one koji bi se htjeli upustiti u ovu vrstu posla, a podsjeća i na za cjelokupnu hrvatsku poljoprivredu važnu stvar.

- Trudimo se potaknuti domaću, lokalnu proizvodnju, a ne da uvozimo. Sve što vidite ovdje, osim svijeća, sami smo proizveli - naglasio je Matija.