PRIJE 29 godina, u noći sa 7. na 8. prosinca 1991., pripadnici postrojbe Tomislava Merčepa ubili su članove obitelji Zec.

Kako piše Index čiji članak u cijelosti prenosimo, zagrebačka obitelj Zec - otac Mihajlo, supruga Marija i njihova dvanaestogodišnja kći Aleksandra - likvidirana je vatrenim oružjem u noći na 8. prosinca 1991.

Imućni zagrebački mesar Mihajlo Zec ubijen je kada je pokušao pobjeći iz svoje kuće na Trešnjevci u koju su oko 23 sata upale naoružane osobe, a njegovu suprugu i maloljetnu kćer ubojice su odveli do planinarskog skloništa doma Adolfovac na Sljemenu te ih tamo pogubili. Nakon smaknuća, mrtva tijela su prekrili smećem.

Nedugo nakon što je policija pronašla tijela, uhićeni su pripadnici Merčepove postrojbe - Munib Suljić, Igor Mikola, Siniša Rimac, Nebojša Hodak i Snežana Živanović - od kojih su neki pred istražnim sucem priznali ubojstva, no na suđenju je utvrđeno kako pred istražnim sucem nisu imali odvjetnika, a što su po zakonu za toliko teško djelo morali imati pa su njihovi raniji iskazi odbačeni te su oni oslobođeni.

Pravosuđe nije procesuiralo počinitelje zločina, a isplata jednokratne novčane pomoći preživjeloj djeci, Dušanu i Gordani Zec, 30. travnja 2004. ostala je jedini čin podrške preživjelima s hrvatske strane.

Aleksandra, Marija i Mihajlo pokopani su u Gornjoj Dragotinji pokraj Prijedora, rodnog mjesta Mihajla Zeca.

Merčep umro prije nekoliko tjedana

Tomislav Merčep, čija je postrojba počinila ovaj zločin, osuđen je za ratne zločine, a umro je prije nekoliko tjedana, točnije 17. studenog 2020. godine.

Godine 2016. je na Županijskom sudu proglašen krivim za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva te mu je dosuđena zatvorska kazna u trajanju od 5 godina i 6 mjeseci. Merčepu je utvrđena krivnja za ubojstvo 43 civila koje su ubile njegove postrojbe. Vrhovni je sud godinu kasnije povećao kaznu na sedam godina zatvora.

„Znao je da njegovi podređeni muče, pljačkaju i ubijaju u Pakračkoj Poljani i nije poduzeo nikakve mjere da ih u tome spriječi, čime im je dao prešutno odobrenje da to čine", zaključio je među ostalim predsjednik sudskog vijeća Zdravko Majerović, čitajući prvostupanjsku presudu Merčepu.

Najtužnija u cijeloj priči, ipak, ostaje činjenica da je zločinac Tomislav Merčep u raku nedavno spušten bez počasnih plotuna samo zato što su na snazi stroge epidemiološke mjere, a ne zbog toga što ga hrvatska država doživljava kao osobu koja je ukaljala časnu uniformu pobjedničke vojske svojim nečasnim postupcima u Domovinskom ratu - ubojstvima nedužnih civila među kojima su bila i djeca. Koliko su se za Merčepove zločine desetljećima tražila opravdanja, pokazuje i sljedeća rečenica HRT-ovog Kalendara: „Taj tragični slučaj medijski je predimenzioniran do te mjere da je u sjeni ostao podatak da je, osim Aleksandre Zec, još preko 400 djece poginulo tijekom velikosrpske agresije, a za što također nikad nitko nije odgovarao.". Stravične konotacije te rečenice, zdravorazumskoj osobi nije potrebno objašnjavati, no onima koji su srcem i mislima prešli na mračnu stranu očigledno je i dalje potrebno naglašavati kako je zločin zločin, a žrtva žrtva (posebice dječja), neovisno o tomu koja je strana u kojoj od navedene dvije uloge. Dobro to zna i Slavonski Brod koji je tijekom Rata izgubio čak 28 dječjih duša. (Ž.G./SBplus)