Konzervativni Frankfurter Allgemeine Zeitung proglasio je 'Accelerate Manifesto' iliti 'Manifest akceleracije' ključnim novim teorijskim tekstom suvremene ljevice, a u Njemačkoj je upravo izašla i knjiga 'Akzeleration' u nakladi Merve-Verlag, u kojoj se poziva na ubrzavanje kapitalizma kao način njegova konačnog i što ranijeg uništenja
Ljetos se online pojavio tekst pod
naslovom 'Accelerate Manifesto',koji su napisala dvojica doktoranata iz Londona, Nick Srnicek i Alex William,
na prvi pogled tek nadobudni teoretičari i preuzetni salonski revolucionari
koji se, tipično, bave rušenjem kapitalizma. No treba podsjetiti kako su i Marx i Engels bili baš
to, nadobudni teoretičari i većinom salonski revolucionari, čija je pisana
riječ ostavila toliki trag u čovječanstvu da će neki reći kako su stvorili 20.
stoljeće. Srnicek i William, obojica rođeni 1980-ih, u svojem sažetom i
fantastično napisanom manifestu pozvali su na još veće ubrzavanje kapitalizma,
što bi trebalo dovesti do njegove konačne i hitne propasti, a o samoj kvaliteti
teksta, kao i brzom širenju utjecaja, svjedoči da se njime sada bavi i ugledni
njemački konzervativni dnevnik Frankfurter
Allgemeine Zeitung u članku s naslovom 'Revolucija se mora
požuriti'. Nije loše za dva londonska postdiplomca, zar ne?
'Proizvodna platforma neoliberalizma ne treba biti uništena, nego prenamijenjena'.
FAZ konstatira da je manifest Srniceka i Williama 'jezični doživljaj' te da se
nema razloga plašiti usporedbi s 'Komunističkim manifestom' Marxa i Engelsa.
Ono što je pak drugačije jesu opasnosti 21. stoljeća, barem po definiciji
'Accelerate Manifesto' – klimatske promjene, koja zahtijevaju hitno djelovanje.
Nakon toga autori konstatiraju kako automatizacija proizvodnje znači da
kapitalizam uskoro neće moći održavati životni standard srednje klase sjeverne
hemisfere planeta (Europa i Amerika, manje-više), što se najbolje vidi po
nasrtajima privatnog sektora na socijalne službe države. Kao pozitivne primjere
autori navode ljevičarske vlade Južne Amerike, jer uspijevaju voditi barem
djelomice politiku koja odbija suvremene neoliberalne dogme.
Pokret Occupy biva pak kritički opisan kao 'neoprimitivni lokalizam', jer se
nije moguće globalnom kapitalizmu opirati pomoću 'klimave autentičnosti male
lokalne zajednice', dok je opsesija ljevice otvorenošću i direktnom
demokracijom dovela do njene bespomoćnosti i izostanka djelatnosti.
'Djelotvornom političkom djelovanju također pripadaju (a samorazumljivo je da
to nije sve) i tajnovitost, vertikalnost i ekskluzija', pišu Srnicek i William
u 'Accelerate Manifesto'. Sektaštvo je smrt ljevice, ističu autori, a jednako
tako su protiv izbjegavanja države i financijskog čistunstva.
'Akceleracijska politika ima namjeru sačuvati postignuća kasnog kapitalizma, ali otići dalje od tog sistema vrijednosti, mnogo dalje nego što strukture vlasti i masovne patologije dozvoljavaju'
Ubrzanje bi pak značilo preopterećenje 'metabolizma kapitalizma', koji ovisi o
konstantnom rastu, a njegova neoliberalna inačica, u kojoj sada živimo, ima
veliki potencijal za 'kreativnu destrukciju'. Stoga pozivaju da se lijeva
politika usmjeri u pravcu korištenja tehnološkog napretka i ostalih rezultata
kapitalizma, da se postigne 'opuštenost u odnosu na suvremenost apstrakcije,
kompleksnosti, globalnosti i tehnologije'. 'Akceleracijska politika ima namjeru
sačuvati postignuća kasnog kapitalizma, ali otići dalje od tog sistema
vrijednosti, mnogo dalje nego što strukture vlasti i masovne patologije
dozvoljavaju', objašnjava se u 'Manifestu', te se dodaje kako 'proizvodna
platforma neoliberalizma ne treba biti uništena, nego prenamijenjena'.
Sve u svemu, 'Accelerate Manifesto' kao i drugi tekstovi u struji teorije
akceleracije nudi osvježenje lijeve teorijske misli, koja danas većinom i dalje
djeluje unutar paradigmi 20. stoljeća, u kojem već više od desetljeća ne
živimo. Suštinski odgovor na pitanje o krizi suvremene ljevice u Americi i
Europi je u osnovi bjelodan – pregazilo ju je vrijeme. Zato je, između
ostaloga, manifest Nicka Srniceka i Alexa Williama izazvao toliko pažnje, jer
se bavi promišljanjem suvremenosti i toga koji se njeni aspekti trebaju
iskoristiti za željeno stvaranje pravednijeg društva.
(tportal)
