ŽIVJELI smo u Siriji, moj otac je bio farmer. Imali smo puno koza i ovaca. Kad je počeo sukob morali smo bježati jer smo Kurdi. Brat je dao sedam tisuća eura da ga prebace u Njemačku, ispričao je Ali Omar, za 24sata čiji članak u nastavku u cijelosti prenosimo.

Kako doznaju 24sata, u pakračkoj bolnici s lakšim ozljedama leži 20-godišnji Sirijac, čija je obitelj iz Njemačke kontaktirala 24sata ne bi li doznala je li preživio strašnu prometnu nesreću jučer. Migrant Muhamad Omar je živ, no četvorica migranata izgubila su život na potezu Novska - Okučani.   

- Sigurno je živ, sto posto? Jeste li sto posto sigurni?! Hvala dragome Bogu, hvala vam, ne mogu vam dovoljno zahvaliti - u dahu je govorio Ali Omar (23) kad su mu novinari 24sata rekli da je njegov brat Muhammad Omar (20), koji je bio u kamionu strave kraj Okučana živ i zdrav u pakračkoj bolnici.  

'Majka je van sebe'

- Jako smo se uplašili, užasno. Majka je bila izvan sebe, ne imati nikakve informacije, biti u neizvjesnosti je nešto najgore. Ali, dobro je. Jako mi je žao poginulih, njih mogu razumjeti. I ja sam prošao havariju kad sam bježao od vojske u Siriji, kad sam spašavao živu glavu i bježao prema Europi - rekao je Ali, koji je prije šest godina stigao u Njemačku. 

- Živjeli smo u Siriji, moj otac je bio farmer te smo imali puno koza i ovaca. Kad je počeo sukob morali smo bježati jer smo Kurdi, mi nismo nigdje poželjni. Sve iznad 16 godina su odvlačili u vojsku, a ja nisam htio ubijati, nisam htio pucati po drugima. Zato sam krenuo pješke prema spasu. I mnogi su tako, prodavali su sve što su imali ili su im rodbina iz Europe slala novac, svatko se snalazio kako je mogao - govori  Ali te nadodaje da je Siriju napustio kad je bio deveti razred osnovne škole. 

- Prvo smo išli u Tursuj i tu smo bili neko vrijeme pa smo onda krenuli prema Grčkoj, od tamo su nas vratili opet u Tursku pa smo opet ovdje bili neko vrijeme. Cijeli put je trajao oko 3-4 mjeseca, i to sve pješke i nešto autom. Nakon toga smo ponovno krenuli te smo uspjeli doći u Srbiju pa preko Mađarske i Austrije došli smo do Njemačke i tu sam tražio azil te ga dobio - kaže Ali, koji je brzo naučio njemački jezik. 

- Odmah smo krenuli na kurs te smo brzo savladali jezik, a ubrzo nakon toga sam dobio i posao u tvornici, jako sam zadovoljan. Imam svoj stan i pokušavam spojiti obitelj, ali to je birokratski jako teško jer nemamo papire. Kao Kurdi smo u jako nepovoljnom položaju. Da bismo izbjegli rat i mobilizaciju morali smo ostaviti sve dokumente kako se ne bi znalo da smo Sirijci jer bi nas odmah odveli u rat. A to ne želimo, tamo se više ne zna tko ratuje protiv koga, ima previše frakcija - pojašnjava Ali zašto nije doveo svog brata legalnim putem. 

- Uz to, treba se imati bankovni račun onog koji dolazi u Njemačku, a mi nismo mogli dobiti dokumentaciju iz Sirije. Moja obitelj je trenutno u izbjeglištvu u Iraku. Moj otac je prodao sve što je imao kako bi bratu i meni osigurao put za Njemačku, a i ja sam prije tri godine bio kod njih u Iraku te sam im odnio nešto novca. Ja sam svoj status sredio i kod mene je sve čisto. Htio sam brata što prije imati ovdje, spasiti ga havarije koje je trenutno u našem rodnom kraju. Imali smo lijep život, bilo nam je baš dobro - govori Ali, koji je u Njemačku stigao s nekim svojim rođacima, a još mnogi žele doći. 

- Tamo nema posla, pogotovo za nas Kurde, strah nas je da ćemo završiti u vojsci i izgubiti glavu. Teško je to razumjeti onome tko nije doživio. Svjesni smo da smo radili ilegalne stvari, ali sila zakon mijenja. Život je iznad zakona - kaže Ali, koji na pitanje bi li se vratio u svoj rodni kraj nema konkretan odgovor. 

- Kad se sjetim djetinjstva prije rata, nije nam ništa falilo, ali sve nakon toga, sve nakon sukoba izaziva nelagodu i trenutno ne razmišljam o vraćanju, želim osigurati obitelj i pružiti im sigurnost. To mi je sada jedini cilj - zaključuje Ali.", piše 24sata.