"U HRVATSKOJ nitko ne smije biti drugi. Ili zapostavljen. Imate pravo na sreću i na miran život", rekao je Zoran Milanović nakon što je postalo jasno da je pobijedio u prvom krugu predsjedničkih izbora.

No njegov mandat na čelu hrvatske vlade može se opisati svakako samo ne kao miran za hrvatske građane, a praktički svakim drugim zakonom stvarali su se građani drugog reda.

Stvarao je građane drugog reda kao na traci 

Prisjetimo se - u njegovom je mandatu napisan, osmišljen i proveden predstečajni zakon prema kojem su bogate poduzetnike otpisom duga spašavali mali dobavljači. Nepravda, ovrhe i kaos učestalih deložacija doživjeli su vrhunac dok je Milanović s Markova trga odmahivao rukom. Branio je i koruptivno djelovanje. Branio je i članove svoje stranke kao što su Milan Bandić, Marina Lovrić Merzel i Željko Sabo, pa i druge, kao što je osuđeni HNS-ovac Andro Vlahušić. Milanović, koji je Vatikanske ugovore branio gorljivije od radikalnog desnog krila HDZ-a, kojem je vjeronauk bio bitniji od informatike i koji je utabao stazu privatizacije zdravstva.

Nevjerojatno je da danas i dalje za dio hrvatskih birača predstavlja lijevu opciju. 

"U ova dva tjedna borit ću se da na izbore nagovorim sve kojima je hrvatski interes u prvom planu. Sve one koji su različiti, a ujedno jednaki. U Hrvatskoj smo se u zadnjih pet godina, umjesto da koristimo sve blagodati tuđih ideja i novca, počeli baviti nekim drugim idejama", rekao je Milanović sinoć, što zvuči nevjerojatno s obzirom na to da je ostao poznat kao jedna od najvećih političko-ekonomskih štetočina u povijesti neovisne Hrvatske.

No, krenimo redom.

"Ja sam za vas Zoki"

"Zoki, Zoki!" skandirali su delegati SDP-a u lipnju 2007. godine kada je u drugom krugu Milanović s 821 glasom pobijedio Željku Antunović koja je imala 675 glasova. Milanović je tada digao publiku na noge kada je rekao da on i dalje ostaje "Zoran", a ne "gospodin Milanović". Bila je to i prva obmana jer se od tog dana Milanovića oslovljavalo s "gospodin", "predsjednik" ili "šef", no nikako Zoran.

Što misli o demokratičnosti stranke i kako misli vladati SDP-om, Milanović je pokazao vrlo skoro. Antunović je u stranci potisnuta u treći ešalon, a Ljubu Jurčića, koji je po zamisli stranke još za Račanova života trebao biti premijer buduće vlade SDP-a, grubo je izgurao usred predizborne kampanje.

Zajedničke plakate s Jurčićem zamijenio vlastitim portretima

Predizborni plakati s podignutim palcima Milanovića i Jurčića sa sloganom "SDP-ov tim" uklonjeni su preko noći i zamijenjeni Milanovićevim portretima, a u TV emisijama i medijima redovito se pojavljivao samo Milanović.

Na izborima 2007. godine HDZ je imao 66 mandata, SDP deset manje - 56. SDP-ovi partneri HNS i IDS imali su zajednički deset mandata, a očekivalo se da će Milanovićev SDP sastavljati vladu. No, to se nije dogodilo. Sanader je potpisao koalicijski sporazum s HSS-om i HSLS-om te SDSS-om i još nekim predstavnicima manjina.

Štoviše, Sanader je otvoreno podbadao Milanovića na konzultacijama kod tadašnjeg predsjednika Mesića pitajući ga uz namigivanje: "Što je, jesi li sastavio vladu?" Iako se 2007. godine očekivao poraz Sanadera, koji je već tada bio pritisnut brojnim aferama, Milanović je izgubio prvu bitku. Milanovićevi krivi potezi i fokusiranje na pogrešne stvari u predizbornoj kampanji, što je dovelo do topljenja podrške SDP-u, pripisivani su tada njegovoj mladosti i političkom neiskustvu.

Milanović je šutio, onda mu je vlast pala s neba u krilo

Afere Imostroj, Brodosplit, Sunčani Hvar, Ante Gotovina, Sanaderovi satovi, ručak u Veroni, lažna obećanja o smanjenu PDV-a, odgađanje puta Hrvatske u EU i NATO bile su jasno pripremljeni voleji Milanoviću u kampanji. Nije iskoristio ništa.

Milanović je tada prvi put koristio taktiku po kojoj je najbolje šutjeti, kako on tako i stranka, a vlast će im već nekako pasti u krilo.

Milanović 2007. godine nije napadao, osim kada je Sanadera napadao osobno. Napadao je Milanović i Crkvu, samo da bi mogao reći: "Ako netko zastupa kršćanske vrijednosti, onda je to SDP." Iako su neki članovi SDP-a javno zagovarali stav da vjeronauku nije mjesto u školama, Milanović je gorljivo objašnjavao kako to nije istina.

"Stav je SDP-a da je vjeronauk u školama uređen međunarodnim ugovorom koji u SDP-u poštujemo", govorio je Milanović dodajući da onaj SDP-ovac koji govori protiv toga zapravo iznosi osobni stav. Politika nezamjeranja i šutnje donijela mu je poraz, no Milanovićev stav iz tko zna kojeg razloga bio je da je to jedina i slavodobitna taktika.

Politika čekanja dok je "pola HDZ-a" bilo na putu za Remetinac

Politika čekanja da vlast sama padne u krilo doslovno se provodila sve do kraja 2011. godine. Naime, u srpnju 2009. godine Sanader se poznatom rečenicom "Doviđenja i hvala na suradnji" oprostio od funkcije premijera i šefa HDZ-a. HDZ je tada nagrizala jedna od najvećih političkih kriza ikada, a stranka se suočavala s nevjerojatnim priznanjima šefa stranke, blagajnice i dijela vrha stranke o korupcijskoj hobotnici.

HDZ-ov premijer i njegovi ministri umjesto Markovog trga išli su u Remetinec, a Milanović je strpljivo čekao.

Jadranka Kosor, koja je naslijedila Sanadera, uspjela je izgurati HDZ-ov mandat gotovo do kraja. Potpomognut tajnim iskazima i uhićenjima, Milanović se dokopao vlasti početkom 2012. godine.

Kukuriku koalicija nastavila je provoditi HDZ-ov ekonomski model, a tek će ih Oreškovićeva vlada koja se raspala u svega šest mjeseci preteći po nesposobnosti. Korupcijske afere Milanovićeve vlade uskoro su se približile onima iz Sanaderova doba.

Tko više voli Bandića - Plenković ili Milanović?

Valja naglasiti kako je Milanović oduvijek šutio kada je bila riječ o sumnjivim osobama u vlastitoj stranci i nikada nije bio antikorupcijski borac. Dovoljno je sjetiti se Bandića, Milana Bandića.

Milanović nikada nije izbacio Bandića iz stranke, već je to uradio sam Bandić kandidaturom za predsjedničke izbore 2009. godine. U korupcijskim aferama Milanović je gorljivo branio Bandića koji mu je garantirao vlast SDP-a u Zagrebu, no preko kandidature za predsjednika kraj predsjedničkog kandidata SDP-a Ive Josipovića Milanović nije mogao prijeći. Morao ga se odreći.

Pomoć tajkunima na štetu malih dobavljača

Jedan od najštetnijih promašaja Milanovićeve vlade je pljačka kroz predstečajne nagodbe koju su pravdali "spašavanjem radnih mjesta", a kojom se spasilo jedino povlaštene, dok su brojne male tvrtke uništene, milijunski dugovi velikima oprošteni, a radnici su u većini slučajeva kratkih rukava ostajali na ulici. Među spornim predstečajnim nagodbama su one za Varteks, TOZ Penkalu, EPH, Taxi Cammeo, Dalekovod, Ecooperativu, Vino Ilko, Sportinu, Bitechnique, Magmu, Vox, Kerum, Hotele Novi, VIAM...

Premijer Milanović šutio je na sve ono na što je Index upozoravao u predstečajnim nagodbama, pa i kad je DORH intervenirao i zaustavio neke od predstečajnih nagodbi. Ništa za Milanovića nisu značila ni upozorenja Pravnog fakulteta koji je proglasio Zakon o predstečajnim nagodbama - koruptivnim.

SDP na čelu s Milanovićem držao je leđa najkontroverznijem ministru Slavku Liniću koji se nije libio javno izjavljivati da se od svojih korumpiranih prijatelja neće rastati. Kada je došlo do izravnog sukoba Milanovića i Linića, stradao je Linić, no predstečajne nagodbe nastavile su se i dalje.

Nije tražio ostavke ni od Sabe ni od Lovrić Merzel, branio ih je

Imao je Milanović razumijevanja i za loše momke iz drugih stranaka, kao što je bio slučaj oko Andra Vlahušića koji je za sobom vukao i pravomoćne presude. Tolerirao se i slučaj Željka Sabe kada je stranka govorila o tome da "pojavu treba osuditi, a Sabu spasiti". Ignorirao je do posljednjeg dana Marinu Lovrić Merzel. Pravio se da takve teme nisu dostojne njegova vremena.

"Neću tražiti ostavke, vjerujem Sabi i Lovrić Merzel sve dok se ne dokaže suprotno!" govorio je prijeteći Milanović. Slučaj Tihomira Jakovine i njegovog sukoba interesa pokazao je da će SDP nastaviti ondje gdje je HDZ stao sa svojim Žužulima i Radićima.

Sanader kao uzor

Milanoviću je Sanader očigledno bio i nekakav uzor, barem po shvaćanju privilegija. Milanovićeva vladavina popularizirala je zagrebački restoran Tač u kojem je premijer bio vrlo čest gost, a ondje su održavani i tajni sastanci.

Milanović je, valjda se ugledavši na Sanaderove zlatne dane, koristio privilegije sustava. Tako je bahati Milanović koristio vladin zrakoplov u privatne svrhe. Bili su tu česti odlasci na Krk gdje ima obiteljsku kuću za odmor.

"Je li vama normalno da nakon svega Sanader uživa na jahti? Odakle mu uopće ta jahta", upitao je Aleksandar Stanković Milanovića u ljeto 2009. godine, htijući valjda otvoriti temu korupcije.

"Hm, pa tko ne bi volio opuštati se na jahti, odmarati se", odgovorio mu je Milanović uopće ne shvaćajući što ga Stanković pita.

Najgora SDP-ova vlada

Ekonomski i gospodarski Hrvatska je za Milanovićeva mandata propadala. Most je svoju kampanju 2015. godine sveo na samo jednu riječ - reforme. Milanovićeva vlada u četiri godine nije provela gotovo ni jednu, osim ako reforme nisu bili spašavanje privatnih tvrtki tajkuna pod sloganom "spašavamo radna mjesta" te izmišljanje novih parafiskalnih nameta.

Kao što je Sanader sustavnom politikom uništio pravašku scenu, gotovo isto napravio je Milanović ljevici. Nametala se politika o zlom HDZ-u koja je u velikom postotku bila i istinita, posebno u dijelu ljudskih i građanskih prava te potrebi sprječavanja konzervativne revolucije u kojoj se SDP predstavljao kao jedina alternativa.

"Možda smo mi i loši, ali HDZ je gori. Boljih nemate", poznata je SDP-ova mantra kojom se ili zaustavljalo okrupnjivanje ljevice ili su se dijelovi dovodili pod barjak te stranke. U stvarnosti je SDP smanjivao ljudska prava, za kolektivne ugovore Milanović je govorio kako su oni "relikt prošlih vremena". 

S padom Karamarka ugasio se i Milanović

Vatikanski ugovori gorljivo su branjeni jače nego u vrijeme HDZ-a i za vrijeme Milanovićeve vladavine nije se smjela otvarati ta tema.

"Što je potpisano, potpisano je. Hrvatska strana se uglavnom toga drži, imamo neke zaostatke od prije 10 godina, ali se uglavnom korektno drži”, rekao je Milanović nakon razgovora s papom Benediktom XVI. i državnim tajnikom Tarcisijom Bertoneom. Isto je tako Milanovićevo desničarenje na kraju poprimilo groteskne oblike kroz transkript razgovora s braniteljima privilegija iz Domovinskog rata, kada je zaključio da "branitelji nisu politikanti niti tu ima stranačke politike".

Debakl Obiteljskog zakona i Zakona o socijalnoj skrbi

Sve iluzije o SDP-ovoj vladi kao vladi ljevice raspršile su se nakon debakla s Obiteljskim zakonom kojim su ugrožena prava djeteta i bračnih partnera.  Podsjetimo, niz nevladinih organizacija, na čelu s udrugom B.a.b.e tražilo je suspenziju, kako su rekli "nebuloznog Obiteljskog zakona" Milanke Opačić. Ustavini sud dao im je za pravo i suspendirao cijeli zakon. Opačić nije ponudila ostavku. 

"Utvrdilo se kako je zakon loše napisan i neprovediv, uzme li se pogotovo u obzir ekonomsko stanje u kojem se država već duže vrijeme nalazi, Nakon slanja stotina stranica primjedbi, u višesatnoj raspravi u Hrvatskom saboru predočeni su i usmeno svi mogući argumenti zašto Zakon ne bi trebalo donositi, ali je ministrica s visoka procijenila i izgovorila kako su sve i svi koje je čula zapravo loši učenici koji nisu do kraja pročitali lektiru. Naravno, većina u Saboru bez razmišljanja je izglasala Obiteljski zakon svoje partijske/koalicijske kolegice. Jer tako se to u nas radi - svoje se podržava ma što radili, a tuđe se prezire i ne sluša naprosto zato što nisu s nama", reagirali su iz Udruge B.a.b.e. 

 Milanoviću je pao i  Zakon o socijalnoj skrbi.

Taj je zakon morao biti promijenjen nakon samo godinu i pol dana jer se otkrilo da bi 40 tisuća najugroženijih građana zbog zakonskih izmjena trebalo ostati bez socijalne pomoći.

Ovrhe i masovne deložacije u vrijeme SDP-a

Milanović se nije trudio provesti, iako je već godinama obećavao, učinkovitu reformu hrvatskog pravosuđa. Milanovićeva vlada reformu pravosuđa svela je na kozmetičke izmjene pa je tako s radom prestalo 40-ak prekršajnih sudova koji su preimenovani u stalne službe.

Razuman rok suđenja u ostatku Europe iznosi 9 mjeseci. U Hrvatskoj se na pravdu čeka najmanje 13 mjeseci. Spomenimo kako je kaos s ovrhama započeo upravo s SDP-ovom vladom, kada su krenule i masovne deložacije. Milanović je odmahivao rukom.

Htio preimenovati Trg Svetog Marka u Tuđmanov trg

Znate li tko je prvi SDP-ovac koji je položio vijenac na grob Franje Tuđmana? Zoran Milanović, tada tek glasnogovornik SDP-a. Milanović će godinama braniti Tuđmana i diviti mu se do razmjera odbijanja svake kritike tuđmanizma, do razine da je zagrebačkoj zračnoj luci dao ime Franje Tuđmana. Štoviše, Trg svetog Marka htio je nazvati po Franji Tuđmanu. 

"To bi bilo prikladno jer je Tuđman bio ratni predsjednik, a to je važnije od toga da je bio prvi", rekao je Milanović o svojoj inicijativi. 

Milanović je tijekom svog mandata otvoreno šurovao sa šatordžijama, popuštao je rigidnoj desnici i povlađivao stožerašima. U vrijeme kad se otvoreno prijetilo njegovom ministru Fredu Matiću, Milanović se sastajao s Josipom Klemmom i predstavnicima prosvjednika ispred Ministarstva branitelja. 

Otvoreno je tolerirao HOS-ovce i ustašoide. Išao je tako daleko da je u jednoj izjavi spomenuo svog djeda ustašu i denuncirao majku svog oponenta Andreja Plenkovića koju je proglasio "vojnom lekarkom". 

Vjeronauk je bio bitniji od informatike

Uostalom, SDP je pokušao profitirati od velikog masovnog prosvjeda za Kurikularnu reformu na središnjem zagrebačkom trgu. No sjetite se da je Milanovićev ministar, po njegovom izboru, bio Vedran Mornar.

Nakon što je s Milanovićem dogovorio fotelju u Ministarstvu znanosti, otišao je prvo kod kardinala Bozanića, a onda s biskupom Puljićem. Pokazalo se na kraju da je Mornaru bio bitniji vjeronauk u školama nego činjenica da informatika nije obvezni predmet.   

Volio bi da zaboravite tko je

"Ako je Crkvi nešto neprihvatljivo, zašto na tome inzistirati?" zapitao se Mornar u jeku afere oko građanskog i zdravstvenog odgoja. Uz Milanovićev blagoslov. U zadnjoj gubitničkoj  predizbornoj kampanji Milanović je jamčio nastavak Kurikularne reforme, no to je tek bila teška ironija.

"Kad jednom odem s vlasti, želio bih da me ljudi ne pamte ni po čemu", rekao je jednom prilikom Milanović. Na to i računa u predsjedničkoj utrci. Da ne pamte, jer malo je iza Milanovića ostalo. Predstojnik ureda i njegov intimus Tomislav Saucha, sada USKOK-ov optuženik u aferi Dnevnice, godinama spašava HDZ-ovu vladu od raspada, dok veliki broj njegovih ministara i danas podržava Plenkovićevu vladu. 

Sauchu ne bi izbacio iz stranke

"Tomislav je bio uz mene godinama, vodio je moj Ured, vidjeli smo se svaki dan i ne želim vjerovati da je to napravio", rekao je Milanović o Sauchi, naglasivši kako je situacija oko Sauche vrlo nezgodna - za njega. Štoviše, javno je rekao kako Sauchu ne bi izbacio iz stranke, i to u vrijeme kada je postalo jasno da je pokrenuta istraga. 

"To mi je blizak čovjek, mlađi od mene, radio je u kabinetu. Nije sudjelovao u donošenju bitnih političkih odluka. Upravljao je malim iznosom novca, to su bagatele", rekao je Milanović prije dvije godine. U kampanji o Sauchi je govorio da on nije "njegova instalacija".