DVA gospodarska središta, dva pogona metalske industrije kao okosnice gospodarstva, razvijena drvna, prehrambena te niz drugih industrija, razvijena trgovina i obrtništvo, sve su ovo bile zajedničke odlike Siska i Slavonskog Broda, gradova upisanih na dugački popis hrvatskih gubitnika tranzicije. Sisak pritom već godinama ima neslavnu ulogu simbola propadanja hrvatske industrije, dok Slavonski Brod u ovom kontekstu nije često prezentiran, iako se za to može naći dovoljno razloga. U kojoj mjeri Sisak i Slavonski Brod danas dijele sudbinu, kakvu perspektivu imaju ovi gradovi i njihovi stanovnici i na čemu svoj optimizam temelje aktualna gradonačelnica Siska Kristina Ikić Baniček i gradonačelnik Slavonskog Broda Mirko Duspara?Za početak, valja nam se vratiti u ne tako davnu prošlost, u godine koje su prethodile ratu i tranziciji. Prema podacima objavljenim u znanstvenom radu sveučilišnog profesora Zdenka Braičića ("Promjene u dnevnom kretanju zaposlenih u industriji Siska u uvjetima deindustrijalizacije"), na području općine Sisak 1990. godine ukupan broj zaposlenih kretao se oko 30.000. Grad Sisak u to vrijeme imao je 61.413 stanovnika. U isto vrijeme, prema podacima iz novinskog istraživanja "Osvrt na proteklih četvrt stoljeća gospodarstva" (autori Branko Penić, Marin Kovačević, Marija Ravlić, Dunja Vanić i Marija Kovačević), na području općine Slavonski Brod u posljednjoj godini socijalizma radilo je ukupno 32.200 radnika. GradSlavonski Brod u to vrijeme imao je 57.229 stanovnika. 

 Željezara - slomljeni stup sisačke privrede

Glavni stup sisačke industrije predstavljala je Željezara Sisak, koja je u naponu snage zapošljavala oko 14.000 radnika. Osim Željezare, za sisačku privredu puno su značili tvornica Herbos, koja se bavila proizvodnjom umjetnih gnojiva i preparata za zaštitu bilja, zatim Rafinerija nafte Sisak, HEP – Termoelektrana, Segestica, poduzeće Mlin i pekare, Dunavski Lloyd. Neka od ovih poduzeća nisu preživjela tranziciju, a neka rade sa znatno smanjenim brojem radnika. O stanju u sisačkim tvrtkama razgovarali smo s novinarom Danijelom Preradom, jednim od najboljih poznavatelja sisačkih zbivanja.

"Na području Željezare Sisak, gdje je radilo od 14 do 15 tisuća ljudi, danas je zaposleno oko 800 radnika. Željezara je bila podijeljena na petnaestak do dvadeset tvrtki, a od svih Željezarinih pogona ostao je samo Metaling, koji izrađuje metalne konstrukcije i zapošljava oko 150 radnika. Ostatke ostataka Željezare preuzeo je ABS, tvrtka u sastavu talijanske grupe Danieli, koja zapošljava oko 150 radnika. Ostao je i IRI, poduzeće za istraživanje, razvoj i ispitivanje, koji zapošljava dvadesetak ljudi, a tvrtka Applied Ceramics kupila je jednu od Željezarinih nekretnina i sad zapošljava oko 60 radnika. Tu su i tri tvrtke iz sastava CIOS-a, u vlasništvu Petra Pripuza. On zapošljava oko 200 radnika. Oni imaju talionicu aluminija, koji prerađuju i prodaju kao sirovinu. Termoelektrana Sisak imala je 350 ljudi, a danas ih ima 150. Od Segestice, koja je imala 400 zaposlenih, ostalo je malo. Oni sad zapošljavaju dvadesetak radnika. Herbos je u postupku stečaja i trenutačno se tamo muči desetak ljudi. Tekstilna industrija, točnije Siscia koja je zapošljavala 200 radnika, također je uništena. Nedavno joj je propala predstečajna nagodba i ne zna se što će s njom biti", kaže Prerad. Naš sugovornik napominje da je Sisak nekad imao i lanac trgovina i skladišta Brezovica, koji je u međuvremenu potpuno propao. Nestala je i Sisačka banka, kao i niz manjih poduzeća poput tvrtke Remont Caprag.

"Nema tu velike mudrosti. Kad iz Siska maknete petrokemiju i Željezaru - sve se ruši", kaže Prerad. 

Ipak, ponešto se u Sisku i gradilo. Prije svega, gradili su se shoping centri: Lidl, Billa, Kaufland, Uradi sam, Müller, KTC, OBI... Obi je u međuvremenu zatvorio, a drugi prodajni centri još uvijek rade. Glavni poslodavac u Sisku danas je sisačka bolnica, koja zapošljava 1.300 radnika. Slijedi sisačka rafinerija sa 800 svojih i 500 "vanjskih" radnika. Međutim, pitanje je koliko dugo će se nafta prerađivati u Sisku. Gašenjem prerade u rafineriji bi ostalo ukupno 300 radnika, što bi predstavljalo još jedan ozbiljan udarac za grad. Nakon rafinerije i bolnice, najveći poslodavac je Grad, sa oko 600 zaposlenih u upravi i komunalnim poduzećima, a tu je i poduzeće Mlin i Pekare, sa svojom maloprodajnom mrežom i 670 zaposlenih radnika na području cijele županije.

Đuro Đaković - kotač zamašnjak gospodarstva Slavonskog Broda

Ono što je Željezara značila za Sisak, Đuro Đaković znači za Slavonski Brod. Ova strojarska grupacija u vrijeme najveće zaposlenosti imala je čak do 18.000 radnika, pri čemu je u samom Slavonskom Brodu radilo njih oko sedam tisuća. Osim u Đuri Đakoviću, radnici Slavonskog Broda posao su mogli dobiti u Agrokombinatu Jasinje, u obližnjem Orioliku, u drvnoj industriji. Nakon tranzicije na tržišnu privredu, najvažnije brodsko poduzeće Đuro Đaković podijeljeno u više tvrtki. Neke od njih su privatizirane, u nekima je država ostala (su)vlasnik. Đuro Đaković, odnosno tvrtke koje su iz njega proizišle i danas predstavljaju kotač zamašnjak brodske privrede. Zahvaljujući tome, Slavonski Brod nije u potpunosti doživio sudbinu Siska. O Đuri Đakoviću i brodskoj privredi razgovarali smo s dopredsjednikom Sindikata metalaca Antunom Štivićem.

"Posljednjih pet, šest godina u Slavonskom Brodu nismo imali velikih stečaja. Tvrtke iz sastava Đure Đakovića koje su privatizirane uglavnom rade dobro i s tim moramo biti zadovoljni. Bilfinger Đuro Đaković Montaža najveći je izvoznik, a tvrtka zapošljava oko tisuću radnika. Đuro Đaković TEP ima 800 radnika i 500 kooperanata. U sastavu Holdinga Đuro Đaković imamo sedam tvrtki koje imaju oko tisuću radnika. Uspjeli smo sačuvati dosta veliki broj tvrtki i radnih mjesta u Đuri. Činjenica je da je nekad radilo više ljudi, ali činjenica je i da se velika većina proizvoda Đure Đakovića i dan danas radi. Ostali su aktualni na tržištu. Naš problem je tržište. Nekad smo radili za Jugoslaviju, ali toga više nema i zato nam danas trebaju strani partneri, koji već imaju tržišta. Država je dokapitalizirala sedam Đurinih tvrtki, ali mi navijamo za ulazak strateških partnera koji imaju tržište. Imamo dobra iskustva sa strancima u Brodu. U Slavoniji su se inozemna ulaganja pokazala kao pun pogodak", kaže Štivić.  

Govoreći o ostatku brodske privrede, sindikalist napominje da se događa porast zapošljavanja u drvnoj industriji (Slavonija DI), ali i upozorava na uništenje poljoprivredne industrije.

"Agrokombinat Jasinje je potpuno propao. Stečaj tamo traje 14 godina. Kombinat je zapošljavao od tri do pet tisuća ljudi. To je možda najveći gubitak za ovaj kraj. Tekstilna industrija nije bila posebno razvijena. Brod tekstil je završio u stečaju. Situacija je danas takva da primanja u Brodu nisu posebno velika, ali grad zahvaljujući Đuri Đakoviću živi i nada se boljim vremenima", kaže Štivić

Iz svega navedenog razumno je postaviti tezu da se Slavonski Brod nalazi u povoljnijoj situaciji od Siska, a potvrdu iste daje i kretanje broja stanovnika, odnosno prirodni prirast stanovništva dvaju gradova. Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, područje Grada Siska, rekosmo, imalo je 61.413 stanovnika, a taj broj 2001. godine past će na 52.236 stanovnika. Na narednom popisu stanovništva, onom iz 2011. godine, broj stanovnika Siska ponovo pada, na 47.760 ljudi. U dvadeset godina, dakle, Sisak je izgubio više od 13.000stanovnika. U Gradu Sisku 2013. godine rođeno je 359 djece, 2011. godine – 406 djece, a 2009. godine – 432 djece. Broj rođenih, dakle, iz godine u godinu pada. Također, Sisak ima negativan prirodni prirast. Svake godine broj umrlih veći je od broja rođenih za par stotina. Prosječna starost građana Siska danas je 43,5 godina. Zanimljiv je podatak da je 1990. godine u Sisku bilo rođeno 642 djece, što je gotovo dvostruko više od broja rođenih prošle godine (350 djece).   

Grad Slavonski Brod 1991. godine imao je pak 57.229 stanovnika, da bi taj broj do 2001. godine rastao do 64.612 stanovnika. Do porasta broja stanovnika Slavonskog Broda u navedenom razdoblju došlo je zbog naseljavanja određenog broja izbjeglica/prognanika iz Bosanske Posavine. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine broj stanovnika Slavonskog Broda pada na 59.141 ljudi. U odnosu na 1991. godinu, dakle, Slavonski Brod ima gotovo dvije tisuće stanovnika više. Što se prirodnog prirasta stanovnika tiče, Brod je također grad koji odumire. U godini 2013. u Brodu je rođeno 568 djece, a 49 ljudi više je umrlo. U godini 2011. U Slavonskom Brodu rođeno je 596. djece, a prirodni prirast također je bio negativan, dok je 2009. godine bilo rođeno 643 djece, uz neznatno pozitivan godišnji prirodni prirast. Prosječna starost građana Slavonskog Broda je oko 40,8 godina.

Razvidno je, dakle, da su i Sisak i Slavonski Brod gradovi koji lagano odumiru, ali Sisak stanovništvo gubi znatno brže nego Slavonski Brod. Podaci Ministarstva unutarnjih poslova o odlasku stanovništva Sisačko-moslavačke i Brodsko-posavske županije, pak, govore da je interes za iseljavanje iz ovih područja gotovo jednak. Od 29. prosinca 2012. godine, kad je Zakon o prebivalištu stupio na snagu, status prebivališta prijavom privremenog odlaska u Sisačko-moslavačkoj županiji reguliralo je 5.897 ljudi. Samo u 2014. godini PU Sisačko-moslavačka zabilježila je 3.630 zahtjeva za takvo reguliranje statusa. U Brodsko-posavskoj županiji od početka primjene zakona prebivalište je radi privremenog odlaska reguliralo 5.640 osoba, od čega u prošloj godini – 3.360 ljudi. U MUP naglašavaju da status prebivališta prijavom privremenog odlaska reguliraju i osobe koje već duže vrijeme rade u inozemstvu, kao i članovi njihovih obitelji, a ne samo oni koji prvi put odlaze od svojih domova.

Da među mladim ljudima u Sisku i Slavonskom Brodu postoji itekakav interes za iseljenje potvrđuje nam dvoje mladih sugovornika Igor Kovač i Domenika Benak. Igor Kovač voditelj je sisačkog info-centra za mlade. Odljev mladih ljudi iz Siska, kaže on, više je nego očit.

"To nije nekakav novitet. Po nezaposlenosti mladih mi smo treća županija u Hrvatskoj. Nezaposlenost je, dakako, glavni razlog za odlazak mladih ljudi. Odlaze trbuhom za kruhom. U nevladinoj organizaciji koju vodim upravo radimo istraživanja vezana uz (ne)zadovoljstvo mladih ljudi ponudom Grada Siska. Uočili smo da mladi ne odlaze jer se u našem gradu ništa ne događa, nego prvenstveno zato jer ne mogu dobiti radno mjesto. Iskreno, u ovom trenu ne bih vam mogao reći gdje se mladi ljudi mogu zaposliti u Sisku. Industrija je svedena na minimum, a s njezinim gašenjem nestalo je i interesa za strukovne škole koje su obrazovale mlade ljude za neke od poslova koji su se u Sisku nudili. Mladi se sad fokusiraju na zanate ili upisuju gimnaziju, a i jedno i drugo su dobar temelj za odlazak, što u inozemstvo, što na fakultete u Zagreb. Nakon završenih fakulteta ljudi se u Sisak u pravilu ne vraćaju", kaže Kovač.

Domenika Benak iz Slavonskog Broda učenica je medicinske škole i jedna od organizatorica štrajka kojim su brodski učenici osigurali promjenu pretrpane školske satnice. Govoreći o svojoj generaciji, ona nam kaže da velika većina brodskih srednjoškolaca želi napustiti grad.

"Iskreno, teže mi je naći osobu koja želi ostati u Brodu i Hrvatskoj, nego osobu koja želi otići. Dosta ljudi koji su završili našu školu već je otišlo raditi u Njemačku, Austriju i Švicarsku. Većinom idu u Njemačku. U Brodu je jako teško naći zaposlenje, a ako se i uspijete zaposliti sigurno je da to neće biti stalni posao. Mladi dečki dobiju posao u Đuri, ali to traje po mjesec ili dva, nakon čega se ugovor raskida. Nakon završene srednje škole ljudi najčešće zaposlenje nalaze u kafićima i shoping centrima, ali to nisu stalna rješenja. Zato se odlazi van. Učenicima iz moje škole problem pritom predstavlja što moramo polagati razliku predmeta da bismo mogli raditi vani, ali svi su spremni na to", kaže naša sugovornica. 

Želja da se napuste sredine koje stagniraju prisutna je dakle i u Slavonskom Brodu i u Sisku, ali ništa drugačije nije niti u ostalim hrvatskim gradovima. Međutim, kako smo mogli zaključiti prema podacima MUP-a, broj ljudi koji su regulirali prebivalište radi privremenog boravka u inozemstvo nešto je veći u sisačkoj, nego u brodskoj županiji, što je također jedan od argumenata za zaključak da je stanje u Sisku nepovoljnije za život nego stanje u Brodu. Međutim, proračuni dvaju gradova ne govore tako. Prema godišnjem izvještaju o izvršenju proračuna za 2013. godinu, Grad Sisak u navedenoj godini uprihodio je 177,6 milijuna kuna, od čega 81,1 milijun od poreza i prireza na dohodak. Iste godine, također prema godišnjem izvještaju o izvršenju proračuna, Slavonski Brod uprihodio je 141,4 milijuna kuna, pri čemu od poreza i prireza na dohodak – 73,5 milijuna kuna. I u prošloj, 2014. godini sisački proračun od brodskog je bio viši za tridesetak milijuna kuna. Bio je planiran na 190,15 milijuna kuna, od čega se od poreza i prireza na dohodak očekivalo 82,40 milijuna. Brodski proračun pak bio je planiran na 161 milijun kuna, a prihod od poreza i prireza na dohodak planiran je na 75.8 milijuna kuna. 

 Sisak i Slavonski Brod - gradovi s 10.000 blokiranih građana

Zanimljiva je također i usporedna analiza poslovanja poduzetnika u Sisku i Brodu za 2012. godinu, pri čemu su brojke opet bile na strani Siska. Ovu godinu kao mjerilo uzimamo, jer je Financijska agencija u 2012. godini radila analizu za oba grada. U ovoj godini u Sisku su poslovala 633 poduzetnika sa 6.135 zaposlenih. Prema računu dobiti/gubitka nakon oporezivanja, sisački poduzetnici bilježili su dobit od 533,1 milijun kuna. Iste godine u Slavonskom Brodu poslovalo je 815 poduzetnika, sa 9.811 radnika. Brodski poduzetnici pritom su ukupno zabilježili gubitak od 15,4 milijuna kuna. Što se nezaposlenosti tiče, u evidenciji nezaposlenih Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područnog ureda Sisak, koncem studenog 2014. godine registrirane su 13.593 nezaposlene osobe. U područnom uredu Slavonski brod, pak, Hrvatski zavod za zapošljavanje zabilježio je krajem studenog 2014. godine 13.857 nezaposlenih osoba. U pitanju je, valja naglasiti, registrirana nezaposlenost, dok je realna nezaposlenost veća, budući da podataka o osobama brisanim s dvaju zavoda za zapošljavanje nema. Kao što se može vidjeti iz ovih brojki, sisački poduzetnici od brodskih su poslovali kudikamo bolje, a broj nezaposlenih u dva grada približan je. Obzirom da Slavonski Brod ima oko dvanaest tisuća stanovnika više nego Sisak, može se reći da se po pitanju nezaposlenosti Brod nalazi u nešto boljoj poziciji. 

Na koncu valja prikazati i porazne podatke Financijske agencije od 31. studenog prošle godine o građanima Siska i Slavonskog Broda čiji računi su blokirani zbog dugovanja. Na neslavnoj ljestvici blokiranih Sisak je šest, a Slavonski Brod sedmi u državi. U Sisku je blokirano 5.230 ljudi, a udio blokiranih građana u broju radno sposobnog stanovništva je 16,21 posto. Njihov ukupni dug iznosi 289,29 milijuna kuna. U Slavonskom Brodu pak blokirano je 4.968 ljudi, a udio blokiranih građana u broju radno sposobnog stanovništva je 12,62 posto. Ukupni dug blokirani stanovnika Slavonskog Broda iznosi 415,88 milijuna kuna. 

 Kristina Ikić Baniček, gradonačelnica Siska

Svi navedeni podaci prosječnog stanovnika Siska i Slavonskog Broda bacili bi u duboku depresiju, ali čelni ljudi ovih gradova nalaze prostora za optimizam. Gradonačelnica Siska Kristina Ikić Baniček (SDP) na naša pitanja o propasti sisačke industrije i budućnosti grada odgovara ovako: "Industrija u Sisku nije uništena već samo prolazi bolnu tranziciju i to s odgodom. Sisak će i nadalje biti industrijski grad, jer je prometno sjecište s izgrađenom industrijskom infrastrukturom te je zbog toga poželjno mjesto za ulaganje. Mi smo u Sisku upravo u procesu uvođenja tri investitora, koji su grad prepoznali kao mjesto za pokretanje investicija u proizvodnju. Sva tri ulagača dolaze u prostor industrijske zone koja je nastala nakon postupnog smanjivanja željezare na realne okvire."

Na naše pitanje o nestanku Željezare Ikić Baniček odgovara da "Željezara nije nestala, već se samo transformirala". Danieli Grupa, koja je vlasnik najvećeg dijele bivše Željezare, napominje gradonačelnica, investirala je novih 25 milijuna eura u jednu od najmodernijih čeličana i najavljuje novi ulagački iskorak u Sisku za koji se upravo stvaraju pretpostavke. Izgubili smo Herbos, koji je proizvodio pesticide, Segestica je svedena na ostatke ostataka, a sudbina Rafinerije je neizvjesna. Bilo je i drugih tvrtki koje su izgubile nekadašnju tržišnu poziciju i više ne posluju, no došle su nam i neke koje prije nismo imali poput Oberndorfera, Rohrwerk Maxhuttea i Ciosa, a posebno mogu istaknuti i Applied Ceramics, koji u prostoru bivšeg Intsituta metalurgije proizvodi keramiku za čipove te uz to vodi i jedinstveni poduzetnički inkubator", kaže gradonačelnica Siska. Također, ona dodaje da talijanska grupa Mittelleuropa ulazi u investicijski ciklus u kogeneracije, koje trenutno procjenjuju na 75 milijuna eura, dok samoborski DIV, ističe, želi sagraditi tvornicu željezničkih pragova, a tvrtka Epi Consultinggradi bioplinaru.

"U posljednjih godinu dana napravili smo velike korake naprijed", zaključuje gradonačelnica Baniček.  

Gradonačelnik Slavonskog Broda Mirko Duspara također s optimizmom gleda na budućnost svoga grada.    

"Prije svega, nadam se da će se Đuro popraviti. Naš veliki potencijal su Sava i Luka Brod, koja je u razvoju. Mi smo najveći grad na granici Europske unije i očekujem da bi Đuro uz malu pomoć mogao vratiti neke od proizvodnji i na taj način dići ne samo Brod, nego i Brodsko-posavsku županiju. Poljoprivredni kombinat Jasinje je u stečaju, ali imamo hladnjaču koja dobro funkcionira, a s njome i mogućnosti razvoja prehrambene industrije kao drugi grad po veličini u Slavoniji", kaže Duspara. Grad sa svojim komunalnim poduzećima i ustanovama, ističe, zapošljava između 700 i 800 ljudi, a Duspara najavljuje racionalizaciju, odnosno smanjenje broja zaposlenih za barem stotinu radnih mjesta.

"Za povratak na razinu na kojoj smo bili 1990. godine trebat će jako puno, ali nadamo se novim investicijama, kakva je najavljena gradnja termoelektrane, koju želi izgraditi tvrtka Ivana Čermaka. Prenamijenili smo zemljište na ulazu u grad pa očekujemo i tamo nove investicije, jer radi se o vrlo atraktivnoj lokaciji. Radimo i na turističkoj promociji Broda i županije. Moramo biti optimisti. S resornim ministarstvom pregovaramo o otvaranju sveučilišta, a to bi nam dobro došlo da zadržimo dio mladih ljudi koji odlaze na školovanje i ne vraćaju se. Situacija nije blistava, ali vjerujemo u budućnost Slavonskog Broda, zaključuje Duspara.

Ivan Kegelj, 15. siječnja 2015., Lupiga.com