Sa stranica 'jedinog brodskog web magazina' prenosimo kolumnu „Anonimnog Autora" o najnovijem (tro i pol) Godišnjaku Ogranka Matice hrvatske Slavonski Brod, bez uvodne napomene 'web magazinova' uredništva. Kolumna ima formu i sadržaj s porukama kao da ju je osobno pisao poznati brodski publicist Stribor Uzelac Schwendemann.
U petnaest godina izdali su osam godišnjaka, što znači da ih gotovo isto toliko, srećom, nisu izdali.
Osim u prvom broju, ništa od tih obećanja
U petnaest godina izdali su osam godišnjaka, što
znači da ih gotovo isto toliko, srećom, nisu izdali. U gotovo identičnim
uvodnicima stalno se obećava kako će godišnjak biti „…kulturno povijesna i
društvena slika našega grada i ljudi koji ga čine gradom prepoznatljivim…" ili
„…jedina publikacija u našoj županiji koja istrajava u svojoj misiji da na
jednom mjestu ostanu zabilježena značajna kulturna događanja u Brodu…" ili
„…godišnjak je kronika i svjedočanstvo o vremenu u kojem živimo…". Međutim,
osim u prvom broju, ništa od tih obećanja. Godišnjak ponekad, ponegdje,
ponešto, dakle potpuno sprčkano i subjektivno, i zabilježi „značajne kulturne
događaje" u Brodu, no i to na način koji je daleko ispod ugleda institucije u
čije ime istupa: nesređeno, nekompetentno, amaterski, bez uredničke vizije,
misije i projekta, a posebice bez ikakve evaluacije. Godišnjak urednički liči
na provincijski narodni kalendar u kojem samo fale savjeti za poljoprivrednike,
kuharski recepti i glupi bobiirudi vicevi. Neki tekstovi su ortofonski,
ortoepski, gramatički, ortografski, leksički i stilistički nepismeni.
Ima ozbiljnih činjeničnih pogrešaka. Potpuno iste
fotografije se ponavljaju i do tri puta zaredom (terminalna faza Alzheimera?)
Dobro dizajnirana naslovnica godišnjaka neukusno, glupo, primitivno i totalno
neprofesionalno uništena je već od 2003. godine pa nadalje. Jedino što
funkcionira je slikopisno referiranje o djelatnosti brodskog ogranka u kojem
urednica godišnjaka objavljuje svoje fotografije i isječke iz novina. Do sada
je objavila ravno osamdeset svojih fotografija, a od toga samo u zadnjem broju
skromnih trideset i pet. Inače, rekorder u objavljivanju svojih fotografija, u
nekoj brodskoj javnoj publikaciji, bio je Frano
Piplović. On je u knjizi Živjeti u Slavonskom Brodu 1990.-1993. objavio
samo sedamdeset dvije svoje fotkice. Čestitamo novoj brodskoj prvakinji.
Gromka šutnja brodske kulturne javnosti
Uz još jedno stotinjak sporednih primjedbi na
uređivanje Matičinog godišnjaka kojima ne bih zamarao, naveo bih samo jednu
kardinalno principijelnu. Hrvatski književnik, rođeni Brođanin, Vladimir Rem, obnovitelj je i prvi
predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Slavonskom Brodu davne 1965. godine. Za
života odlikovan je najvišim književnim i društvenim odličjima, a i počasni je
građanin Slavonskog Broda. Njegove patriotske i kulturološke zasluge, za
brodsku sredinu, višestruko su veće i značajnije od onih Dragutina Tadijanovića koji je, što se tiče Broda, samo veći i
bolji pjesnik od Rema i ništa više. Tadijanoviću su u osam godišnjaka posvećene
stotine stranica, a Vladimiru Remu niti jedna. Od ukupno 3138 stranica
dosadašnjih izdanja godišnjaka ni jedna nije posvećena najvećem i najstarijem,
u Brodu rođenom i u Brodu živućem članu Hrvatskog društva književnika. Urednica
koja je u odnosu na Vladimira Rema netalentirano i anonimno palanačko piskaralo
objavila je u tim svojim godišnjacima, ukupno gledajući, četrdesetak svojih
priloga. Ponavljam, Remov ni jedan. U zadnjem godišnjaku, u kronici rada
ogranka, piše: „Dvadeset drugog kolovoza 2011. preminuo je književnik Vladimir
Rem." Prema koncepciji te kronike koja sjednice predsjedništva ogranka
uračunava u brodske kulturne događaje, Rem je preminuo između 10. i 11.
sjednice predsjedništva ogranka pa se i njegova smrt može smatrati kulturnom
zaslugom i prijegornim radom predsjedništva ogranka.
Predlažem da se Vladimiru Remu podigne spomenik u brodskoj Aleji velikana i da se u njegove temelje živa ugradi urednica godišnjaka Matice hrvatske. Jednim potezom tako bi se riješila dva ozbiljna problema brodske kulture.
Mogu li se izvući iz neugodne situacije?
Na svojevremenoj komemoraciji Vladimiru Remu u
Hrvatskom društvu književnika u Zagrebu zaključeno je da mu se u Brodu podigne
spomen-ploča na mjestu gdje se nalazila rodna kuća, jednoj ulici u gradu da
njegovo ime, podigne spomenička bista kao i da se gradska knjižnica nazove po
njemu. Ogranak Matice hrvatske u Slavonskom Brodu, koji je, opet ponavljam, on
obnovio 1965. godine u svom godišnjaku 2011. do 2013. godine nije mu ni
komemorirao! Zbog ovog kulturnog i civilizacijskog skandala ne samo da bi
trebalo smjeniti redakciju i urednicu nego i raspustiti čitav brodski ogranak Matice
hrvatske. Rem je zbog svojih čvrstih domoljubnih uvjerenja, hapšen, zatvaran i
sudski proganjan, od rođenih i u Brodu živućih Brođana, književnički je najviši
brodski doseg druge polovice 20. stoljeća i sad ga baš iz brodske Matice
hrvatske, mrtvog prešućuju. Najzanimljivije je to što tzv. brodska kulturna
javnost, udobno raspoređena po svojim močvarišnim adresama, na sve ovo gromko
šuti.
Da bi se kulturni Brod izvukao iz ove nelagodne
situacije predlažem da se Vladimiru Remu podigne spomenik u brodskoj Aleji
velikana i da se u njegove temelje živa ugradi urednica godišnjaka Matice
hrvatske. Jednim potezom tako bi se riješila dva ozbiljna problema brodske
kulture.
Na Spasovo, svibanj 2014.
