ZNANSTVENI skup Oporuke  - kao izvor za povijest kontinentalne Hrvatske, u organizaciji Hrvatskog instituta za povijest - Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, održan u Državnom arhivu u Slavonskom Brodu 9. i 10. listopada, okupio je različite stručnjake čija istraživanja su pokazala različita vrednovanja nasljeđa, različite interpretacije funkcija oporučivanja uz različita tumačenja nasljednih prava, kao i nasljedstva gdje pokretna i nepokretna imovina izlaze iz okvira statistike, a govore puno više o društvenim odnosima i ulogama pojedinaca.

Dakako, kako bi se oporuke uopće mogle naći u centru pozornosti istraživača oni svakako računaju s vremenom provedenim u različitim arhivima, a poznavanje povijesnoga razdoblja i prilika iz kojih dolaze otvaraju put k interpretacijama nužnim razumijevanju socio-kulturnog položaja sastavljača oporuke. Veliki povijesni raspon od srednjega vijeka do 20. stoljeća otvorio je razne rasprave nakon svake sekcije (nažalost, nisam bila u prilici slušati izlaganja iz prve sekcije, ali sudionici su potvrdili isti ritam suradnje/interakcije sudionika i gostiju od početka do kraja).

Vjerujem kako je bilo tako jer svaka sekcija, a bilo ih je pet, otvarala je žive rasprave pa se zato moglo čuti u kojoj mjeri su sudionici bili involvirani u sveobuhvatnost oporuka kojima su se bavili. Izlaganja, kao i sadržaji bili su izuzetno zanimljivi jer povjesničari su poznavajući prilike razdoblja nastanka oporuka mogli objasniti kauzalne veze položaja i uloga kao i širega konteksta gdje nastaje čak i narativni niz isprepleten biografijom i historiografijom. Lokalna povijest kao i povijest od šireg značaja – rekla bih, općeg mjesta vezanog za pojedino ime kao što je plemićko ime / grana Jelačić neizostavno u navodima znanja iz opće nacionalne povijesti, zato u spektru razumijevanja muzejske ostavštine figurira kao zanimljiv primjer koji uključuje niz procesa nasljeđivanja kao i sve druge procese koji su uslijedili nakon banove smrti.

Osobno mi je teško izdvojiti jedno izlaganje kao najbolje ili najzanimljivije jer su bila strukturalno različita i zaista se čine vrlo značajnim ako izlagač objasni oporuku neizdvojenu iz prilika nastanka iste. Ako je oporuka drugačija, specifična, sastavljena nakon smrti osobe čija ostavština je trebala biti razdijeljena, riječ je o vrsti neregularnosti koja je uočljiva u samom izgledu dokumenta. Isto tako, oporuka i popis imovine nisu sinonimi, pa zato ton – početne riječi, rečenice oporuke, ukazujući na već poznatu shemu ili repeticiju mogu insinuirati tko je autor oporuke, a sam popis može ukazivati na važnost pokretne i nepokretne imovine, dok potrebu za preciznošću koja se odnosi zaista na sve materijalno što netko posjeduje – inventar, možemo razumjeti stilske preference vremena. Zato stil oporučivanja sugerira svojevrstan trend oporučivanja određenog razdoblja zbog čega možemo i u tome kontekstu razmatrati tretiranje imovine od strane pojedinca ili institucija, vrednovanje novca, dugove, nagrađivanje osoba nevezanih obiteljskim vezana za oporučitelja što opet nešto govori o osobnim i profesionalnim vezama, individualnim značajkama koje vezuju pojedinca za drugog pojedinca osjećajem privrženosti pa prema tome i dugovanja zbog dobročinstava (slučajevi sa sluškinjama i sl. koje dobivaju dio nasljedstva od, primjerice, svećenika). Jezik oporuke može također upućivati na pitanja o razini obrazovanosti kao i o podrijetlu sastavljača oporuke, reflektirajući prema tome odnos prema kulturi jednoga vremena.

Zbog svih ovih mreža odnosa na svim razinama razumijevanja i interpretacije, ovaj skup je bio iznimno važan, a pokazao se nevjerojatno uspješnim. Angažman oko provedbe kao i ideje skupa Eldini Lovaš zaposlenici Instituta / Podružnice donijele su pohvale - kako zbog odaziva, tako i zbog teme izdvojene iz popularnog niza aktualnih povijesnih tema. Upravo ona je vrlo često govorila o poveznicama oporuka s nizom elemenata od povijesnog značaja zbog čega je vidljiva bila posvećenost istraživanju kao dugotrajnom procesu s dobitkom vezanim za suvremeni aspekt povijesnih istraživanja kao i tretiranja povijesnih izvora i ishodišta. Arhivi su zato izuzetno važni te zbog toga održavanje skupa u prostoru slavonskobrodskog Državnog arhiva ima i doslovno i svojevrsno simbolično značenje u smislu interpretiranja ostavštine koja se ondje može naći i imati dugotrajnu važnost u lokalnim i nacionalnim razmjerima.