U Slavonskom Brodu imamo razloga za slavlje. Grad napreduje. Dokaz? U samo godinu dana dobili smo preko tisuću automobila više nego prošle godine. Preko tisuću! Ako to nije razvoj, onda stvarno ne znam što jest.

Istina, naći će se neki zlobnici koji će reći da to znači i više gužvi, manje parkinga i još više živčanih slomova u kruženju oko zgrade. Ali takvi očito ne razumiju moderni urbani život. Jer što je grad bez toga da petnaest minuta tražiš parking ispred vlastite kuće. To je stil života. To je iskustvo.

Naravno, infrastruktura je ostala otprilike ista kao i kad je pola tih limenih ljubimaca još bilo samo san u oglasnicima, uz male korekcije plavom bojom.

A javni prijevoz? Još i besplatan. Ma dajte, tko još želi ovisiti o autobusima kada može sam sjediti u svom autu, zaglavljen u koloni, uživajući u vlastitom bijesu. To je sloboda. To je komfor. To je napredak.

A urbanizam? Vizija? Planiranje? Nećemo pretjerivati s velikim riječima. Imamo mi puno praktičniji pristup – gradimo pa ćemo vidjeti. Ako negdje zapne – izmislit ćemo još jednu traku. A ako nema mjesta – snaći ćemo se. Parkirat ćemo na nogostup, travu, možda i susjedu na ulaz, pa čak i u njegovo dvorište. Jer fleksibilnost je ključ.

I tako, dok raste broj auta, raste i naša kolektivna tolerancija na apsurd jer treba imati živaca za svakodnevno dokazivanje da je u Slavonskom Brodu vožnja više sport nego prijevoz.

Ali nema razloga za brigu, ako nastavimo ovim tempom uskoro ćemo imati savršeni grad. Gar bez mjesta za kretanje, ali s impresivnim brojem automobila koji nigdje ne mogu. 

A možda je ovo dio šire strategije koju mi obični smrtnici ne razumijemo. Možda je rješenje da svi kupimo još po jedan auto, pa da konačno shvatimo da nemamo kuda s njima. Bila bi to kolektivna lekcija kroz kolektivni kaos.

Možda ćemo uskoro moći početi naplaćivati razgledavanje kolona auta. Turistička atrakcija – dođite vidjeti kako grad stoji u mjestu. Autentično iskustvo bez filtera.

Najvjerojatnije ćemo nastaviti kao i do sada, uvjereni kako je problem u onom jednom autu viška – naravno, uvijek tuđem. Jer zašto bi naš auto bio problem? Naš auto je potreba. Onaj tuđi je problem.

I tako dok čekamo neku čudo koje nikad neće doći, brojevi auta će iz godine u godinu rasti, a prostor će se smanjivati. Jednadžba bez rješenja, ali s puno trubljenja. 

Na kraju će ispasti kako u Slavonskom Brodu nema manjka mjesta – samo manjka smisla. 

Ali dobro, barem ćemo imati čime stajati u gužvi. I kada se jednog dana zapitamo kako smo došli do ovoga, odgovor će biti jednostavan – polako, auto po auto. I kada napokon stanemo, shvatit ćemo dasmo cijelo vrijeme išli nikuda.