SVAKA generacija ljudi uvjerena je da živi u posebnim vremenima. I vjerojatno je u pravu. Svijet se danas mijenja brže nego ikada. Tehnologija napreduje iz dana u dan, informacije putuju brzinom svjetlosti, a ono što je jučer bilo novo, danas je već zastarjelo. I dok promatramo sve te promjene oko sebe, nameće se jedno staro, ali uvijek aktualno pitanje – mijenjaju li se, zapravo, vremena ili se mijenjamo mi?
Nekada su se ljudi okupljali na trgovima, u parkovima, na korzu i dvorištima. Danas se okupljaju u grupnim razgovorima na društvenim mrežama i videopozivima. Oblik komunikacije se promijenio, ali potreba je ostala ista. Čovjek je oduvijek tražio pripadnost, razumijevanje i bliskost. Bez obzira na stoljeće u kojem živi, nitko ne želi biti sam.
Promijenili su se alati, navike i ritam života. Djeca danas odrastaju uz ekrane, a ne uz prašnjave lopte na ulici. Posao često nosimo kući, a slobodno vrijeme sve češće trošimo skrolajući umjesto razgovarajući. Ipak, temeljne ljudske potrebe ostaju nepromijenjene. I dalje tražimo ljubav, sigurnost, poštovanje i priliku za bolji život.
Nekada je život imao jasniji ritam. Posao je završavao onoga trenutka kada bi se zatvorila vrata radionice, ureda ili tvornice. Ono što je ostajalo iza tih vrata, ostajalo je tamo do sljedećeg jutra. Kod kuće se razgovaralo, večeralo zajedno i znalo se da je to vrijeme rezervirano za obitelj. Djeca su sate provodila vani, na ulici, na igralištima i dvorištima, vraćajući se kući tek kada bi se upalila prva ulična svjetla. Susjedi su se poznavali, vrata su često bila otključana, a razgovori se vodili licem u lice, bez ekrana između sugovornika. Vikendi nisu bili prilika za odgovaranje na mailove, nego za odmor, druženje i odlazak rodbini ili prijateljima. Ljudi su imali manje, ali su se često činili zadovoljnima onime što imaju.
Činjenica je da smo napredovali u mnogočemu, ali ponekad se čini da smo usput zaboravili koliko vrijedi jednostavan razgovor , šetnja bez žurbe i večer provedena bez notifikacija.
Možda se, zapravo, vremena ne mijenjaju sama od sebe. Mijenjaju ih ljudi. Svaka generacija ostavlja svoj trag, gradi svoje vrijednosti i stvara novi svijet. Ono što danas nazivamo modernim, sutra će biti tradicija. Baš kao što su nekadašnje novosti danas dio naše svakodnevnice.
U tome i leži ljepota društva. Napredak ne dolazi samo kroz tehnologiju ili nove ideje, nego kroz sposobnost čovjeka da se prilagodi, uči i raste. Vremena su ogledalo ljudi koji u njima žive.
Zato možda i nije pravo pitanje – mijenjaju li se vremena ili ljudi? Pravo pitanje je kako ćemo mi oblikovati vrijeme u kojem živimo? Hoćemo li dopustiti da nas promjene nose ili ćemo ih mi usmjeravati?
Jer, na kraju, vremena će uvijek dolaziti i prolaziti. Ono što ostaje jesu ljudi, njihove vrijednosti i trag koji ostavljaju iza sebe. A upravo u tome i leži odgovor. Vremena se mijenjaju onoliko koliko smo ih mi spremni mijenjati.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -