U Slavonskom Brodu zima je, srećom, razumna i ima kratak fitilj. Padne malo snijega, malo se zaledi, i onda brzo zima shvati kako nema smisla stvarati veće probleme, i sama se povuče. nema potrebe da se itko uzrujava jer priroda ima očito vrlo razvijen osjećaj za Slavonski Brod.

Prije desetak dana u Slavonskom Brodu napadao je snijeg koji, složit ćemo se, nije bio očišćen na mjestima gdje se odvija život. Jutros je bila poledica, a sol smo vidjeli kasno ili nikako. U Slavonskom Brodu očito imamo najmoderniji sustav zimske službe u Lijepoj Našoj. Ne zove se ni ralica, ni posipač soli, već vremenska prognoza. Kad padne snijeg skoro se ništa ne radi, a kad je poledica, strpljivo se čeka. A onda, čudo. Zatopli. Problem riješen. Trošak nula. Odgovornost također.

Grad je, može se reći kao i prije desetak dana ponovno spašen božanskom intervencijom i južinom. Čovjek se s pravom zapita – je li i Bog na Dusparinoj strani ili je gradska Uprava sklopila poseban ugovor s Vakulom? Kao da oni iz gradske Uprave govore Bogu i Vakuli – vi malo dignite temperaturu, a mi nećemo dizati lopate. Kao da se u Slavonskom Brodu odgovornost mjeri u stupnjevima Celzijusa. Ako je minus, kriva je zima, a ako je plus - problem je riješen na svačije zadovoljstvo.

I stvarno, kada malo bolje razmislimo, zašto bi uopće nešto posebno trebalo poduzimati? Snijeg je prolazan. Led je prolazan. A i mi sami smo prolazni. Sve prođe, pa zašto se zamarati detaljima dok se može strpljivo čekati rasplet?

Doduše, jutros su građani hodali s blagim baletnim elementima, ali to je ionako zdravo. Ravnoteža, koncentracija, jačanje mišića. Prava mala rekreacija prije posla ili jutarnje kave. Grad koji brine o kondiciji svojih građana, ne može biti loš grad.

A sol? Pa nećemo valjda pretjerivati. Previše soli nije zdravo, kažu liječnici. Ovdje se očito vodi računa i o prehrambenim navikama, čak i na cestama i pločnicima.

Posebno je lijepo što se sve nekako riješi bez puno buke. Nema nervoze, dramatičnih scena. Malo klizanja, poneki lom ruke ili noge, bar razbijenih automobila, malo psovanja u sebi. I onda sunce. Nema više leda. Kao da je sve bilo planirano, samo što plan nije bio zapisan, već povjeren višim instancama.

Strategija je jasna – izdrži par dana. Ako padne snijeg – čekaj. Ako se zalede ceste – čekaj. Ako se građani žale – čekaj. Na kraju će doći plus, a s njim i kolektivna amnezija.

I stvarno z kada se osuše asfalt i pločnici, sve izgleda normalno. Nitko se više ne sjeća jutarnjeg klizanja, prometnih nezgoda. A kad nema problema - nema ni pitanja.

Dakle, važno je imati maksimalno povjerenje u vremenske prilike. Dok drugi troše u opremu i pripravnost, mi ulažemo u strpljenje i optimizam. I za sada, ruku na srce, dobro nam ide.

Možda Bog stvarno ima razumijevanja za Slavonski Brod i Dusparu. Možda ponekad pogleda i kaže – dobro, opet ću ja malo pomoći.

U gradu u kojem se prije ili kasnije sve otopi, ostaje samo nada da se barem pamćenje neće otopiti tako brzo.