UŽURBANI način života, brzi odlazak iz jednog mjesta u drugo, nametnuli su veliki broj motornih vozila na cestama diljem svijeta. Danas bi život bio nezamisliv bez automobila i drugih vozila. Ali takav način života s puno svakakvih vozača, nažalost ima za posljedicu i česte prometne nesreće s poginulima, a najčešće su to mladi ljudi. U svijetu godišnje u prometnim nesrećama smrtno strada blizu milijun i pol ljudi.

Skoro svaki dan na nekom od portala osvane vijest o prometnoj nesreći sa smrtnim ishodom. Pročitat ćemo - poginuo motociklista, u prevrtanju traktora smrtno stradao muškarac, mladić se zabio u zid i poginuo. A nisu rijetki ni slučajevi kada stradavaju pješaci.

Sve to pročitamo, osudimo i opet utonemo u drijemež kao da se nama to ne može desiti. Krivicu smo spremni uvijek tražiti u drugome. Kod nas ne postoji ni minimalno preispitivanje nas samih kao pojedinca. Uvijek se pokažemo samo kao izuzetni odvjetnici ili prometni stručnjaci.

I apsurdno je očekivati bilo kakvu promjenu ako samo komentiramo i opet uspavano čekamo novu tragediju na cestama. Neće nam pomoći ni promjena znakova, izgradnja kružnih tokova, smjena policijskih službenika.

Svakim danom smo u prometu, u fizičkoj komunikaciji sa svijetom. I u svakoj komunikaciji smo međusobno uvjetovani. U prometu je vozač auta, pješak, biciklista, pas na ulici. Svi oni utječu jedni na druge.

Kada netko trubi iza nas dok čekamo da pješak prijeđe na označenom pješačkom prijelazu, to nas čini nervoznim, depresivnim i ljutim. A kada damo prednost drugom učesniku u prometu, to nas ispunjava zadovoljstvom. Tada šaljemo jasnu poruku da smo pažljivi, strpljivi, nesebični i obzirni prema drugima.

U civiliziranom društvu, a za sebe volimo kazati kako jesmo, podrazumijeva se da ljudi poštuju pravila ponašanja, zakone ili norme. Ne trebamo takva pravila primjenjivati kako bi se spasili zatvora ili izbjegli novčanu kaznu. Pravila i zakoni su propisani za sve iz razloga kako bi nam život bio manje stresan, manje težak. Pravila i zakoni su da nam osiguraju bolje životne uvjete, odnosno da nam pomognu da živimo život dostojan čovjeka. Poštivanje pravila i normi je mjera po kojoj se neki narod cijeni kao civiliziran ili kao civilizacijski zapušten i nazadan.

Doista je čudno kako volan i promet deformiraju čovjeka. Nisu rijetke situacije da od jednog sasvim mirnog čovjeka u svakodnevnom životu za volanom postaje tako neodgovorna osoba i neosjetljiva na moguće posljedice. Zato i postoji poslovica – onakav si kako voziš. Što će nam reći da čovjek svoj karakter najbolje pokazuje dok vozi.

Jasno nam je da se duša čovječja ne može vidjeti. Ali se njegova duša i karakter mogu vidjeti u njegovim riječima, u odjeći koju nosi,…

U vožnji često na vidjelo izađe sva ljudska prljavština. Svaki čovjek svojom kulturom doprinijet će da bude bolje, jer je u prometu ipak najviše ljudi. Sami doprinosimo da je u prometu tako kako je. Ili ćemo biti u društvu onih koji su civilizacijski zapušteni i nazadni.