JUČER su posjetitelji slavonskobrodske Crkve Presvetog Trojstva mogli uživati u zaista prekrasnom koncertu koji su u sklopu 36. Brodskog glazbenog ljeta izveli članovi Hrvatskog baroknog ansambla. Instrumenti lijepog i ugodnog zvuka pogotovo zbog akustike prostora, za koje smo doznali kako su dijelom originalni barokni ili replike baroknih instrumenata, prenijeli su duh jednoga vremena u Veliku crkvu zbog čega se stječe dojam kako zaista nije mogao biti bolji prostor za održavanje ovakvoga koncerta.

Uz malu izmjenu repertoara zbog čega smo čuli simfoniju Luke Sorkočevića umjesto Bachovog Koncerta za dvije violine u d-molu, to rješenje može biti i dobro s obzirom na činjenicu kako Luka Sorkočević nije često na repertoaru gostujućih ansambala, barem ne u ovakvom sastavu s ovakvim specifičnim instrumentima, a njegova glazba je dokaz univerzalnosti baroknog stila ili epohe, čije karakteristike su također vidljive i u skladbama hrvatskih skladatelja.

I.S./PlusPortal

Ovaj ansambl inače njeguje glazbu baroka i kako doznajem, bliskih epoha što je vrlo važno kako bismo imali predodžbu o autentičnoj glazbi minulih razdoblja a što se najbolje se može dočarati repertoarom i reprodukcijom koja slijedi ideju prijenosa glazbenih idejnih rješenja kao refleksije mišljenja a sve kroz prizmu instrumenata čiji je zvuk itekako raskošan poput svih umjetničkih dosega baroka. Iako barok nekome može izgledati “umjetnički raskalašeno” zbog mnoštva detalja, posebice u arhitekturi i slikarstvu, taj trend (kao da) se preselio u glazbeni svijet ali na najbolji mogući način.

I.S./PlusPortal

Prepoznatljivost baroka, odnosno, barokne glazbe, u svakom slučaju može stvoriti ugođaj apsolutne dominacije zvuka u prostoru ili prožimanje zvukom što je svakako jučer bilo uočeno i zbog odsustva pojačala. Ispunjenost prostora neartificijelnim pojačalima zvuka, akustika crkve, također barokne, omogućili su posjetiteljima boravak unutar vremensko-prostorne umjetnosti (prema Lessingu!) na licu mjesta, čime se može zamijeniti isti postupak gledanjem i slušanjem s ekrana ali zato dolazimo samo do umjetnog, krnjeg, paušalnog, djelomičnog prijenosa doživljaja jer je izvor isti i jer je vođen izvanjskom silom reproduciranom načinom manipulacije s vremenskim odmakom.

Umjetnost živi samo kroz živo prisustvo recipijenta zbog čega svaki detalj trenutka ima svoje mjesto u perceptivnoj istinitosti. Nadalje, eksplicitnost umjetnosti najizričitija je tek tada kad smo u mogućnosti gledati i slušati in vivo što je samo po sebi neponovljivi eksperimentalni zamah. Ljepša strana čitave prezentacije uvijek je dio neočekivanog, a u tom smjeru ide čak ugađanje instrumenata; osjetljivost na vremenske uvjete mogu imati instrumenti čiji zvuk povezuje materiju ili materijalan život s nematerijalnim, duhovnim, metafizičkim svijetom ako se proizvodnja zvuka promatra kroz materijal instrumenta tj.proces izrade pa prema tome i kroz rezultat primljen i drugim osjetilom, osjetilom sluha.

I.S./PlusPortal

Ne čudi stoga što se glazba povezuje s božanskim ili inspiracijom a izvedba ne isključivo s nepromjenjivim umijećem, nego s trenutnim stanjem izvođača što ukazuje na tezu o promjenama u tempu i dinamici neovisnu o metronomu (jer ga na sceni nema), a ovisnu o preferencijama i raspoloženju izvođača. Koncert naposljetku, ne može biti okarakteriziran drugačije no, kao koncert gdje sveukupna ljepota nadmašuje očekivanja. Subotnja večer nije mogla ljepše završiti. Zato sam sretna što sam ovaj događaj pratila uživo u prostoru savršeno uklopljenom u ideju o bezgraničnosti i ljepoti umjetnosti.