IAKO sam u subotu u Kuću tambure na koncert slavonskobrodske grupe Lemmons: The Beatles Explosion Band, išla s predrasudom kako mi se neće svidjeti jer kao pasionirani ljubitelj grupe The Beatles mislim kako ih nitko ne može nadmašiti i da svaka nova verzija gubi vezu s originalom ostajući na nivou blijede kopije; moram priznati kako mi je koncert, ili točnije dio koncerta do 23 sata do kada sam mogla biti prisutna, u potpunosti razbio još jednu od iluzija, stereotipno sljepilo koje nam često služi kao izlika vlastitom stanju apatije ne bismo li je pojasnili, dokazali..., kao egzistencijalnu nužnost. 

Osnovna karakteristika koncerata, ili je bolje konstatirati, osnovna uloga koncerata jest izvedba uživo, a onda i interpretacija teksta u glazbenim aranžmanima gdje će napokon publika oživjeti osjećajući se ugodno i prihvaćeno, dirnuto na bilo koji način - bilo temperamentnim i brzim pjesmama, bilo baladama, laganim i nježnim izvedbama s čijim tekstovima se nerijetko poistovjećuje doživljaj. Ovim koncertom sve te predispozicije, želje i uloga su zadovoljene, a posebnu draž donijela je pjevačica očekujući feedback publike, često se istoj obraćajući s pitanjima i tražeći odobravanje, prihvaćanje izvedbe... 

Slavonski Brod, nije megalopolis, nije glavni grad Hrvatske, nije ni najveći grad istočne Hrvatske, ali zahvaljujući ovom bendu, pokazuje urbani potencijal. Grupa The Beatles, kao jedan od najpoznatijih bendova na svijetu, sukladno vremenu nastanka i djelovanja, zemlji iz koje dolazi, statusu koji su stekli svi članovi ove grupe postavši sinonim raznim epitetima, definicija zvijezda,.. a sve ne bi li se govorilo o planetarnoj slavi i nevjerojatnoj umješnosti u “stvaranju” glazbe s obzirom na tekstualnu dispoziciju. Ako je sve ovo o čemu pišem jasno, a jest, vjerujem kako stereotipizacije s kojima sam počela ovaj svojevrsni osvrt nisu neuobičajene. Sklonost glorifikaciji “velikih” nasuprot “beznačajnim” ili “malenim” nastaje zbog kompleksa obrnutog patriotizma. S jedne strane volimo običaje, volimo svoju zemlju,… a s druge strane, mislimo kako sva ta ljubav utopljena u uobičajenim obrascima, treba ondje ostati jer nam nije mjesto ondje gdje borave svi ti velikani iz velikih inih kultura. 

Nepovjerenje kojim krećemo u preispitivanje kulture i utjecaja na nju zato postaju pravilo u izgradnji drugačijeg, autohtonog „izričaja” i njegovih granica. Ako imamo „svoju” kulturu, ne treba nam „tuđa”. 

Sputavati sebe i druge riječima koje nužno trajno određuju mjesto u kulturi i društvu ne samo što nije poticajno nego je i prilično depresivno i demotivirajuće. Naravno, ne znam kamo će ovu našu slavonskobrodsku grupu putevi odvesti, ali sa sigurnošću tvrdim kako je njihovo mjesto pozornica s koje šalju više poruka negoli netko u predizbornoj kampanji. Zato ni ne želim pisati koje pjesme su izvodili i što mi je možda od saslušanoga bilo najprihvatljivije, najbolje, „top” ili „vrh”, već želim još jednom naglasiti kako su članovi ovoga banda uspjeli zainteresirati publiku ne samo za svoj band nego i za Beatlese koji u trendovima danas gube mjesto, barem u našem društvu, našoj sredini ali i u kulturi uopće. 

Zato sve verzije pjesama, modernizirane, čiji dodatci su prikladni postpostmodernom „uhu” ponekad su sami sebi svrha pa zato nestaju jednakom brzinom kojom su i nastali služeći se artificijelnim sredstvima u ime suštine moderniteta. Ali ne treba biti odveć ni tada pristran. Serije, filmovi pa čak i reklame, upotrebljavajući i jingleove i nove verzije pjesama iz glazbenog antikvarijata uspiju pobuditi zanimanje mlađih generacija za pjesme, izvođače pa i sijaset konotacija vezanih za nastanak neke pjesme. 

Tema zanimljive knjige Borisa Jokića „60 otkucaja – glazbena lektira” ide tim tragom eksperimentalnog i konstruktivnog privlačenja glazbi kroz niz žanrovski različitih glazbenih brojeva/pjesama. S radošću sam primijetila kako je posljednja pjesma navedena u ovoj knjizi pjesma grupe The Beatles: Here Comes the Sun. Kako vjerujem u simboliku pjesama, dobru namjeru autora/istraživača, odnosno, zanimljiv spoj glazbe, teksta pjesama, tekstualne i likovne snage interpretacije u ovoj knjizi i znam da je ideja bila svakako uključiti mlade, kako u život glazbe tako i kroz glazbu u život, ova preporuka morala se naći u tekstu o brodskim Beatlesima. Jer, njihova namjera je također višestruka i jednako zanimljiva. Razloge sam pokušala objasniti izuzimajući pri tome spominjanje pjesama koje su izvodili. Pitate li se zašto? Zato jer Lemmonsi trebaju publiku i publici su jednako potrebni. Glazba se živi… a vjerujem da su to nastupom u Slavonskom Brodu itekako dokazali.