SJEĆA li se još netko lokalnih izbora? Zaboravili smo. Bili pa prošli. Rekli bismo - sve je posloženo i ušli smo u jedan mirni period od tri godine, osim ako pojedini koalicijski partneri, da ne kažemo žetončići, ne sruše vijeća ili skupštine.

One velike stranke u predizborno vrijeme razmišljaju kako doći do većine, dok se one male nadaju ušićariti poneki mandat vjerujući kako će to u konačnici biti isplativo, a i korisno. Najjača stranka u Slavonskom Brodu, ona Dusparina, uvjerljivo je osvojila dovoljno mandata kako bi imali apsolutnu većinu. Gradsko vijeće u Slavonskom Brodu odradilo je rutinski prvu sjednicu bez problema. Na taj način isključili su svaku mogućnost tvrde ili meke koalicije, da ne kažemo zagrljaja, s bilo kime. Možda jedino ostaje žal što ovaj put nećemo imati kandidata za uhljeba godine.

Ona najveća stranka u Lijepoj Našoj, nije najveća i u Slavonskom Brodu. U Slavonskom Brodu, ova je stranka doživjela još veći poraz nego prije četiri godine – ovogodišnji kandidat za gradonačelnika imao je oko 4000 glasova manje od svog prethodnika, a vijećnici su osvojili dva mandata manje.

Kada gledamo kartu lokalnih izbora vidimo kako se ovdje i oko nas sve plavi. To je znak da je najveća naša stranka apsolutni vladar. Ali nije tako. Nije tako u Slavonskom Brodu. Nije tako čak ni u Brodsko-posavskoj županiji. Čak i kandidat za župana naše najveće stranke morao je u 'baraž', a na što nije navikao. Drugi problem se pojavio kada je ta stranka uvidjela kako neće imati većinu u Županijskoj skupštini. Fale samo dvije duše. Gdje ih pronaći?

Županijska skupština još nije formirana, ali politički ring već bruji. Kuloari vrište, telefoni zvone, kave se piju u šest ujutro. Pitanje je svugdje isto – tko je jeftiniji? Ne pričamo o izvođačima radova za dobrobit građana, niti o natječajima za razne koncesije. Govorimo o vijećnicima, onim ljudima koji su nešto obećavali glasačima, o vijećnicima koje je narod izabrao, kako bi isti taj jadni narod bolje predstavljali. Ono što su obećavali – zaboravili su. Kod nas je inače dobro poznata kultura zaborava, obično nastupi mjesec nakon izbora. Ne može se ništa protiv nasljedne i urođene bolesti, a možda i kulture političkog života.

Za formiranje većine u našoj županiji otvorene su mnoge opcije. Ima tu i lijevih i desnih i (o)srednjih. Lijevi su, bar na riječima, načelno tvrdoglavi. Dugo drže do ideala, ali kada puknu – traže više, ili najviše. Oni obično žele projekte, ulaganja, europske fondove, ali da to sve vodi njihova nevjesta.

Desni su dosta fleksibilniji. Kod njih se ne zadržava puno na njihovoj ideologiji, već brzo prelaze na – što bi ti konkretno? Oni znaju da se vlast ne uzima već se dogovara. Pokazali su to i na nacionalnom nivou kada su se, kao dojučerašnja braća pobornika najveće naše stranke, jeftino prodali. Pucanj iz pištolja jednog njihovog uglednog člana označio je start za njihov pokret, ali u provaliju.

Oni, navodno nezavisni, oni su posebna sorta. Oni kao paze na sve, teže transparentnosti. Pokušavaju navodno držati do ugleda. Ali kad traže, onda traže i obraz i funkciju. Na taj način žele poručiti nama – nemojte nas zvati preletačima niti žetončićima, jer mi to nismo.

Bilo kako bilo, na ovoj tržišnoj pijaci, na kraju najskuplji je moral. Toliko skup da ga nitko i ne pokušava nabaviti. Zato se dogovori ne prave na sjednicama, već po kafanama, dvorištima ili lovačkim domovima. Naravno, nitko više ne pita birače. Oni su davno svršeno vrijeme. A i birači ne pitaju sami sebe – za koga sam ja to glasao? Zaborav - teška i opasna bolest.

Hoće li desni biti jeftiniji od nezavisnih, ili možda lijevi po akcijskoj cijeni postanu onaj jezičak na vagi od dvije duše, saznat ćemo uskoro.

Većinu nije problem sastaviti. Problem je što većina kod nas uglavnom služi svemu, osim onome zbog čega su građani glasali. Pa kad već gledamo kako se vijećnici svrstavaju pod jednu zastavu – smijemo (se) pitati – tko je jeftiniji – desni ili nezavisni?

'Pao' dogovor?

Tko će stati uz sedamnaest HDZ-ovih mandata znat ćemo 23. lipnja