Razmišljala sam kako započeti ovaj tekst o izložbi. Postojalo je nekoliko mogućih rješenja: izložba koju sam pogledala..., život/vreva grada dovede nas u galeriju..., promatranje slika iz daljine..., tišina galerijskog prostora potrebna je kako bi slike progovorile... I, možda taj početak ne bi bio toliko odbojan s obzirom na nastavak teksta pa čak i u motivacijskom smislu jer bi čitatelji mogli zaključiti: preporuka nije loša, mogli bismo vidjeti!

No, bilo kako bilo, svi ti nepisani početci odnosili su se na izložbu „Paleta planeta” Vladimira Vrljića Ankina, otvorenu u Likovnom salonu Vladimir Becić u Slavonskom Brodu. Specifičnost ove izložbe upravo je u tomu što neprestano navodi na analizu efekta izazvanog svakom slikom. Uočila sam neku vlastitu zatečenost zatečenošću.

I.S./PlusPortal

Nakon, gotovo ritualne repeticije udaljavanja i približavanja svakoj slici, moj pogled je pokušao obuhvatiti čitav izložbeni prostor da bih ubrzo potom ponovila cijeli postupak gledanja/razgledavanja. Približavanje i udaljavanje, kao razgovor između dvoje ljudi, pomogao je razumijevanju ne samo promatranoga objekta već i moga odnosa prema onome što upravo gledam. Poput razgovora - shema gotovo identična: pozdrav/susret, ćaskanje, prelazak na neku ozbiljniju temu izvan, a da nije o vremenu, moguće pitanje, odgovor, udaljavanje i zbližavanje u stavovima – tempo!... ne isključivanje unutarnjeg monologa! ... Angažirani razgovor ignorira okružje pa je za to često potrebna diskvalifikacija popratnih elemenata – ili jednostavno – ako poželite razgovarati u miru, puls/život ili vreva grada neće vas se doticati, nećete primjećivati ljude niti okolinu.

Galerija je zato nakon otvorenja ove izložbe savršeno mjesto gdje je razgovor paradoksalno nečujan. Ova izložba, čini mi se, baš traži stopostotnu promatračevu prisutnost. A one riječi koje se ističu ispred svih, poput samo jedne vrpce u masi ukrasnih vrpci kojima vežemo poklon, ujedno su i najjednostavnije: izložba je lijepa! One proizlaze iz raznolikosti. Pejzaži kao i Kupači podjednako su zanimljivi.

I.S./PlusPortal

I.S./PlusPortal

I poput moje potrebe za kretanjem, refleksijom, usporedbama... zahvaljujući kojima ću zamijetiti sveukupnost slike/reference, što je ništa drugo doli razgovor s umjetničkim djelom i to jednak razgovoru sa sugovornikom bez isključivanja iznenađenja, provokacija, pitanja, odgovora... tako je moguće ovu izložbu promatrati kao svojevrsni zaključak - hoćete li ugovoriti sljedeći sastanak ili nećete s obzorom na prijašnju komunikaciju ili razgovor.

Ako ste pozitivno iznenađeni - odgovor je više no jasan. Iznenađenje je pozitivna faza razgovora, ali i zadnji utisak. Iznenađenje može preći u sreću ako ste jednako zatečeni viješću o poslovnoj ponudi, ali i ako nevoljko odlazite od sugovornika jer ste kompatibilni s obzirom na teme. Ovako sam se ja osjećala na izložbi! Teško se mogu odlučiti koji je od ova dva primjera bolja „pozivnica”! Zato, možda je najbolje napisati sljedeće: požurite! Jer, izložba je otvorena samo do 4. travnja!