OD tri milijuna i 870 tisuća stanovnika Republike Hrvatske, katolicima se, prema posljednjem Popisu iz 2021. godine, izjasnilo njih tri milijuna i 57 tisuća iliti gotovo 79 posto.

Muslimana je, prema tom istom bilježenju, gotovo 51 tisuća, istočnim religijama pripada gotovo 3.400 hrvatskih građana, agnostika i skeptika je skoro 65 tisuća, a ateista i nevjernika nešto više od 182 tisuće. Potonji su doživjeli najveći skok u protekla dva desetljeća jer sada čine 4,71 posto stanovništva, a 2001. ih je bilo tek 2,22 posto iliti 98 tisuća.

To je tek dio prikaza vjerske strukture u Hrvata, koja nije pretjerano šarolika. Te su nam brojke potrebne radi sljedeće ilustracije. Zamislite da svake prve subote u mjesecu u 17 sati, svaka od navedenih vjerskih skupina dolazi moliti, klečati ili prosvjedovati na glavni slavonskobrodski trg.

Sada to, naime, diljem zemlje čine samo katolici. No, što ako se već sutra na javno klanjanje odluče muslimani ili budisti i korzo odaberu kao mjesto molitvene meditacije. Priznat ćete - to bi izgledao ne samo neobično nego i suludo jer svaka vjerska zajednica ima svoju bogomolju. Pa zašto bi onda na trgovima činili ono za što su izgradili crkve, hramove, džamije, sinagoge...? Što drugo time čine osim nametanja?

Argument „Zašto nekomu smetaju muškarci koji kleče i mole te nikomu ne štete?“ ovdje je potpuno beznačajan. Jednostavno, izlazak te vrste na bilo koji hrvatski trg ne bi trebao biti legitiman.

Na klečanje u Slavonskom Brodu putem društvenih mreža pozivaju pripadnici molitvene zajednice Novo Srce o kojima je više moguće saznati OVDJE. Na nacionalnoj je razini Index otkrio kako je najglasniji među moliteljima Vice Batarelo, povratnik iz Australije koji je lider ultrakatoličke Udruge Vigilare, povezane s hrvatskom ispostavom ekstremističke organizacije Ordo Iuris, koja je odigrala ključnu ulogu u zabrani pobačaja u Poljskoj. Službeni Kaptol odmiče se od njegova vjerskog ekstremizma - što samo za sebe dovoljno govori. Ipak, pravi je organizator skupova koji se odvijaju na zagrebačkom Trgu bana Jelačića voditelj projekta Muževni budite, Krunoslav Puškar - prolife aktivist. Niz vjerskih ekstremista povezanih u ovom pokretu je podugačak, no svima je zajedničko agresivno prodiranje u javni prostor. Sami su svoj cilj definirali kao „duhovno osvajanje“ Hrvatske. No, što to osvajanje konkretno znači?

Ti muškarci mole najprije za same sebe – da postanu duhovni autoriteti u obitelji koji će hrabro svjedočiti i prenositi katoličku vjeru, potom mole za prestanak predbračnih odnosa, za čednost u odijevanju i ponašanju te za obnovu katoličkih brakova, kao i prestanak pobačaja i otvorenost bračnih parova životu.

Drugim riječima, (primarno) mole za ukidanje teško stečenih ženskih prava, kao i nametanje crkvenih vrijednosti čitavoj naciji - bez obzira na to kojoj (ne)vjeri pripadaju građani. Istovremeno, riječ je o agresivnom izlasku pripadnika određene vjerske zajednice u javni prostor i jasnoj poruci manjinama. Kako kažu slavonskobrodski komentatori - „drugačijima ćemo pokazati da nas ima“. Paradoks je u tomu što ti „drugačiji“ i bez molitelja/klečavaca vrlo jasno znaju koga ima više (pokazuje to i Popis)... pa sve pomalo zvuči kako prijetnja i ugrožavanje prava onih koji ne pripadaju ili ne žele pripadati tim skupinama.

Kako molitelji svoja mirna okupljanja na javnim površinama koja ne zahtijevaju angažman policijskih službenika ne moraju prijavljivati, za očekivati je da će se i druge vjerske zajednice uskoro početi slobodno izražavati na jednak način. To pokazuje koliko se radi o opasnom pokušaju monopolizacije prostora svačijeg življenja i usklađivanja čitavog društva s vlastitim svjetonazorom. Koliko je 'pomaknut' taj način ponašanja, dovoljno govori činjenica da ga ne podržavaju ni brojni vjernici koji, kako sami kažu, „imaju svoja mjesta na kojima se mole i nemaju potrebu izlaziti na ulice“.

Ono što dvadesetak sredovječnih muškaraca uporno nameće Slavonskom Brodu zapravo je civilizacijski sunovrat i nazadovanje u svakom smislu, otimanje svega onoga za što su se žene i muškarci borili ranijih desetljeća. Za njihova srca i žestok plamen koji njeguju u njima nitko nije znao do izlaska na korzo niti je ikoga izvan te zajednice zanimala bilo kakva unutrašnja aktivnost. No protiv ovakve propagande i nimalo bezazlenog pokušaja okupacije javnog prostora, trebali bi se pobuniti svi.