NEDAVNO na jednom "beha" portalu čitam članak o tri bivša vojnika, nekadašnja pripadnika HVO-a, Armije BiH i Vojske RS-a, koji su djeci govorili o besmislenosti rata u koji su se uključili još dok nisu bili punoljetni. Kažu, bit će sretni ako njihova priča pomogne novim generacijama da ne upadnu u zamku političara koji ih zavađaju kako bi vladali, da bi ih se sutra odrekli i koristili ih tek po potrebi za osvajanje novih političkih poena.

Tragedija Hrvatske je što se ne poznaje i ne priznaje razgovor snagom argumenata, nego onaj koji poziva na linč, koji prebacuje vruću lopticu, koji svoje grijehe pokušava prikriti grijesima drugih. Tragedija je to što oni koji bi trebali pozivati na oprost i na govor tolerancije čine isto.

Čitajući razmišljam kako ako bi se kojim slučajem i uspjeli oduprijeti tom, na ovim prostorima provjerenom, mamcu - koji političari malo malo bacaju gladnoj raji kako bi se zabavili i skrenuli im pozornost sa svega što im rade - teško ćemo naprijed budemo li iznova, od najnižih razina, stalno birali te od čijih bi se mamaca trebali odupirati. Nesvjesni da biranjem takvih već godinama izravno biramo svoju budućnost. 

A ona je danas, u Hrvatskoj, uz ovakve političare, uz njihove izjave, uz ovakav kler i njihove izjave, najblaže rečeno neizvjesna. Da ne kažem gotovo sigurno nas vodi unatrag, a ne u budućnost. Puno puta sam znala reći kako Hrvatska nije zemlja političkih stranaka s ozbiljnim dugoročnim programima na dobrobit svih, nego je to zemlja interesnih zajednica čiji dugoročni planovi sežu do financijskog osiguranja njih samih, njihove djece te eventualno unučadi. Naravno, ne odnosi se to na sve političare, jer i među njima ima onih koji pokušavaju nešto mijenjati. Ali dok god je onih tipa ličkog načelnika Zlatka Fumića (HSS) koji se premijeru 'klanja do poda', a ministra posebno pozdravlja jer mu 'sin i snaja radidu u MUP-u', i dokle god je onih tipa novogradiškog HDSSB-ovca Tomislava Marjanovića koji je, prema pisanju Indexa, izjavio kako su homoseksualci "umobolesne budale koje treba kastrirati kao mačke" - i dokle god su oni glasniji od većine - dotle nam je budućnost daleko u prošlosti. Jeza me hvata od pomisli da mi Marjanović bude "nova snaga, nova nada Slavonije". I ne zato što nam se mišljenja ne podudaraju, nego zbog načina na koji ih iznosi, zbog toga što kao 'nova snaga, nova nada' poziva na svojevrstan linč manjine. Jeza me hvata od mogućnosti da sutra postane netko tko će, na bilo kojoj razini, pa makar i onoj mjesnog odbora, odlučivati o bilo čijoj sudbini. Ali tragedija Hrvatske je što ta mogućnost uopće nije isključena. Što te potencijalne budućnosti imamo i u sadašnjosti.

Tragedija Hrvatske je što se ne poznaje i ne priznaje razgovor snagom argumenata, nego onaj koji poziva na linč, koji prebacuje vruću lopticu, koji svoje grijehe pokušava prikriti grijesima drugih. Tragedija je to što oni koji bi trebali pozivati na oprost i na govor tolerancije čine isto, pa tako vojni ordinarij Juraj Jezerinac govoreći o 'napadima na katolički kler' i optužbe zbog pedofilije, umjesto da iskoristi poziciju svog položaja i ogradi se te osudi te i takve 'radne mu kolege', lopticu prebacuje na pobačaje. 

"Danas je žestok udar na Crkvu, samo na katoličku Crkvu na druge ne. Zanimljivo, spominju se samo slučajevi, da ne spominjem o čemu je riječ, koji su se dogodili prije 50-60 godina, sad ti to dokaži. Danas svakodnevno ubijaju djecu po bolnicama pozivajući se na ženino pravo, kao da djeca nemaju ta prava i znate što se radi od mesa te djece, ako niste znali, najskuplji parfemi, najskuplji parfemi", poručio je, prema pisanju rtl-a, vojni ordinarij Juraj Jezerinac. 

Kada tako zbori jedan učen čovjek što onda uistinu očekivati od 'malih, sitnih političkih ulizica'. Kažu neki zabunio se oko fetusa, posteljice, parfema i krema. No nije problem u tome, problem je u činjenici da jedan učen čovjek, koji pripada kleru i koji bi po 'difoltu' trebao pozivati na kajanje onih koji grijehe čine kako bi im uopće mogli biti oprošteni od Onog gore, zločine svojih 'kolega po struci' pokušava prikriti, pravdati, minorizirati...što god...prebacujući lopticu na 'ubojice nerođene djece'. To što izjavom da su zlostavljani i silovani te da je sve to teško dokazivo (implicirajući tako sumnju je li se uopće i dogodilo) ponovno ranjava žrtve, jednog vjerskog poglavara očito ne sekira puno. 

Dotaknut ću se pobačaja, koji, gledano sa sadašnje pozicije, nikada ne bih mogla napraviti, ali ne iz vjerskih razloga. Moja psiha bi me proganjala propitujući me kako bi to dijete da sam ga rodila izgledalo danas, što bi radilo i slično. Tako razmišljam danas, ali nitko od nas ne zna što mu nosi sutra. Ali, uspoređivati silovanja i seksualna zlostavljanja djece od strane svećenika sa abortusima nije korektno. Jer je to neusporedivo. Prihvaćam da se crkva bori protiv abortusa kao ubojstva i prihvaćam da taj svoj stav brani snagom argumenta, ali ne prihvaćam da vojni ordinarij pričom o abortusima pokušava minorizirati seksualna zlostavljanja i pedofiliju unutar crkvenih zidina.

Njih, očito, kao niti 'političare sitnih misli' ne proganja psiha niti se propituju. A može im se, jer im šutimo. Još gore, jer ih biramo. Nije problem u njima. Problem je u nama. U našoj šutnji. U našoj neinventivnosti. U činjenici da intelektualci, koji su uvijek i svugdje u svijetu bili pokretač promjena, u Hrvatskoj uglavnom šute. A šutnja nije uvijek zlato. I neće donijeti zlatna vremena ni mojoj ni vašoj djeci.