LIJEP i posjećen sinoćnji koncert Brodskog harmonikaškog orkestra Bela pl. Panthy uz raznolik repertoar, očito privlačan publici, obilježile su i riječi voditeljice i dirigentice orkestra Sanje Nuhanović: ‘Ja ne znam kad smo imali ovako dobar koncert i ovako dobru izvedbu!’. Unatoč vrlo teškom vremenu, vrućini koja se nije mogla izbjeći premda je baš zbog tih uvjeta koncert bio premješten u Veliku dvoranu Gradske knjižnice Slavonski Brod, odaziv publike bio je nenadmašan, što naposljetku puno govori o podršci orkestru i još jednom dokazuje zahvalnost slavonskobrodske publike.

Ovakav orkestar i ovakvi glazbenici čija posvećenost ne jenjava, uočljiva je svakom izvedbom zbog čega čak i kompozicije kojih se publika može sjetiti, bilo zbog njihove prepoznatljivosti ili zbog pripadanja repertoaru samoga orkestra, zvuče uvijek drugačije i svježe. Jučerašnji koncert uistinu jest bio krunski dokaz sinergije publike i izvođača pa čak dokaz i jednog kultnog mjesta u kulturnom životu grada. (Jednako kao i Tamburaški orkestar) Brodski harmonikaški orkestar i predstavlja svoj grad izvrsnošću njegujući i kulturu sjećanja obnavljanjem istog sjećanja.

Ivica Galović/Pixsell

I koliko god se kretanje u različite projekte elanom i planovima naposljetku izjalovi zbog odsustva istinske strasti i želje vođene ljubavlju prema radu, pa entuzijazam izrodi razočarenje, a potom i odustajanje, ovaj orkestar (koji uzimam za jedan, ali vrijedan primjer!) pokazuje kako stabilnost, a ne razuzdanost, rad, a ne ambicija bez pokrića, stabiliziraju svakim novim projektom već davno utvrđeno mjesto, reprezentativno, važno, kako u doslovnom tako i u simboličnom smislu vrednovanja. 

Osobno sam u ovome koncertu uživala i ne mogu se sjetiti bi li ikoji događaj bio primjereniji jučerašnjoj večeri. Dirigentica Nuhanović je spomenula zadovoljstvo, ali i činjenicu kako bi izrazito visoka temperatura lako mogla rezultirati odustajanjem, pa čak i nje same od bilo kakvoga koncerta. Naše vrijeme koje živimo danas preopterećeni brzim djelovanjem i povlađivanjem sebi, gotovo u svako smislu u svakoj situaciji, opterećuje nas ne olakšavajući okolnosti uopćene prizmom pritiska važnosti egocentrizma. Reciprocitet zato uvijek kreće od ugode čije polazište moram biti samo ja/moje. Gledajući svijet na taj način ne postižemo cilj ili ugodu, već breme egoizma stvarajući kult ličnosti iz perspektive pojedinca, a usmjeren njemu samome, kida veze sa svijetom, odnosno, vrpce - ostavljajući trag tih vrpca po putu koje nakon prve kiše budu ugažene pa i nevidljive, zaboravljene, obično smeće. 

I.S./PlusPortal

Poetično zar ne? Ali i istinito, svakako. 

Nagrada dolazi ako je namjera iskrena. U tim riječima ne nalazi se neka naročita mudrost nepoznata svim ovim glazbenicima. I tako od Andersona, Piazzolle, Angelisa, Mancinija, Buija, Webbera jučer dođosmo do pjesama My Way i Thank you for the music koje je uz pratnju orkestra izvela članica orkestra vokal Gabrijela Blekić. Naposljetku: I will survive - uz izazov, jučer, danas i sutra.

I.S./PlusPortal