KAD bi čovjek imao mogućnost birati – vreću punu novca ili vreću punu mudrih savjeta za život – što bi izabrao? 

Vjerujemo kako danas ne postoji niti jedan čovjek koji bi uopće razmišljao što uzeti, posebno ako znamo da se nalazimo u vremenima krize kojoj je uzrok pandemija i ratni sukobi u svijetu, bar nam tako kažu.
Gledano kroz povijest, svakoj većoj krizi prethodio je period blagostanja. Današnjoj krizi kojoj smo svjedoci, prethodio je također period blagostanja, možda i najvećeg zabilježenog u povijesti. Bio je to period kada su svi mogli imati sve, neki na lakši način, a neki na teži. Svi smo mogli putovati gdje smo poželjeli, jedni danas, a drugi sutra.

Kao da tom periodu dolazi kraj, ako već i nije stigao. U jedno smo sigurni, ove sezone nećemo se grijati kao nekad s otvorenim prozorima. Počinje štednja.

Slučajno ili ne, baš u periodu kada se pripremamo na mjere štednje, a mnogi su teme mjere još davno uveli, dolazi nam Svjetski dan štednje, zadnji dan u desetom mjesecu.

Do prije godinu ovaj dan nam je bio nebitan i nevažan. Ove godine Svjetski dan štednje puno toga će nam poručiti. Štednja nije škrtost. Štednja je samo racionalni pristup materijalnim stvarima i jedan oblik ljudske discipline. Štednja je svakako pozitivna, jer ona je jedan od glavnih temelja rasta i razvoja jedne zemlje kako bi se došlo na put boljeg životnog standarda, odnosno blagostanja, uz uvjet da predvodnici jednog naroda nisu korumpirani.

Teška i izazovna vremena nameću nužnost pažljivog racionalnog upravljanja resursima, kako zajednice, tako i pojedinca. Danas kao nikada prije javlja se potreba za znanjem o raznim oblicima štednje, ne samo o štednji novca.

Štednja nije isto što i gomilanje novca ili bogatstva. Gomilanje bogatstva, posebno kod pojedinca, ima velike negativne posljedice na cjelokupno društvo.
Svaki čovjek je istovremeno i kupac i potrošač. Svaki čovjek, također, može pružati usluge, ali može i investirati. 
Štednja ne mora biti samo kada su u pitanju materijalne stvari. Štedimo ako smo odgovorni prema vremenu, štedimo ako izbjegavamo bespotrebne rasprave. Štedimo ako bespotrebno ne rasipamo svoje emocije.

Vidjet ćemo danas kako ljudi troše i sebe i svoje vrijeme i svoje zdravlje kako bi gomilali bogatstvo. A onda to bogatstvo troše kako bi spasili sebe ili svoje zdravlje, a vrijeme ionako ne mogu popraviti ili vratiti.
Puno nas danas kupuje stvari koje su nam bespotrebne, koje će nam samo smetati. Puno nas je opsjednuto nekim stvarima, jednostavno ih moramo imati. Kompleksi ili dokaz i pokaz da imamo nešto, ne zbog sebe, već zbog drugih.

Ne tako davno, svaka kuća je poznavala svoje ekonomske mogućnosti. U toj kući bilo je pravilo da jedan član obitelji raspolaže novcem. S njim se pravio ozbiljan plan potrošnje novca u tom mjesecu. bio je izgrađen jedan ozbiljan pristup novcu, sve se proračunavalo do u detalje.

Međutim, danas živimo u jednom drugom svijetu, ili možda u istom svijetu s drugim ljudima. Danas su skoro svakome otvorene sve mogućnosti za život. Ali bojim se da takav način života samo lažni život, pa kao takvog ga i lažno živimo.

Danas je novac postao najsvetija stvar na svijetu. Novac je nužan i potreban, i svakome drag. Ali ako novac pogrešno shvatimo ili razumijemo, onda za posljedicu imamo požudu, pohlepu, prevaru, siromaštvo, i na kraju i ratove.

Novac nikada ne smije biti svrha, odnosno cilj sam po sebi, već je to samo sredstvo koje čovjeku pruža lagodniji život - kako pojedincu, tako i obitelji, ali i zajednici.

Ibn Haldun, koji se smatra pretečom moderne sociologije, kazao je: „Znakovi propasti jednog društva su – nedostatak solidarnosti, slabljenje proizvodnje, pomama za potrošnjom, povećanje poreza, raširenost nepravde, ubijanje nade, ubrzano iseljavanje, ponos i oholost, pokazivanje, razmetanje, licemjerje i ulizivanje.

Još gore od toga je ako sve to društvo prihvati i gleda s odobravanjem, ignorirajući da išta od navedenog uistinu postoji.